INTERVJU : Džejms Džatras, srpski lobista u SAD, o novoj rundi razgovora o 
Kosovu i Metohiji, stavu Vašingtona, Moskve i Brisela, šansama Beograda...


Evropa neće ići u stopu sa Amerikom


Priče o rešenju do kraja godine ili do novih izbora su psihološki pritisak, 
koji bi trebalo u Srbiji da stvori utisak kako je nezavisnost neizbežna. 
Nemojte da poverujete jer Vašington ne može da ispuni svoje obećanje


BEOGRAD - Predstojeći pregovori o Kosovu su samo još jedna američka prevara. 
Vašington je potpuno nepošten i ostaje posvećen nezavisnosti kao jedinoj 
mogućoj opciji. Pustiće da pregovori traju dok proizvoljno ne odaberu momenat 
kada bi mogli jednostrano proglasiti nezavisnost Pokrajine, što bi moglo biti u 
decembru. Naravno, ne znači da će da ostvare svoje pretnje, ali postaraćemo se 
da im taj plan izgleda što neprivlačnije - rekao je za Glas Džejms Džatras, 
srpski lobista u Americi.

A kakvi su vaši rezultati na Kapitol Hilu?
Nije nam lako jer američki plan je da se pregovori od 120 dana završe 
jednostranim priznanjem. Ipak, imamo jake argumente da će rezultat takve 
politike biti izolacija Vašingtona, a da ne pominjemo konflikt sa Rusijom. Zato 
se nadamo da bi mogli i da odustanu.

BEOGRADE, NISU AMERIKANCI BOGOVI!

Gde Beograd greši?
Greška je što svaki američkog zvaničnika Srbija dočeka na najvišem nivou. Kad 
dođe neko kao što Danijel Frid njega primaju predsednik i premijer, a ne bi 
trebalo da se sastane čak ni sa šefom diplomatije jer bi morao da se sretne 
samo sa nekim na svom nivou. Srbija mora da prestane da sluša Amerikance kao 
bogove jer oni nisu baš bogzna šta.

PRITISKAMO UN ZBOG AHTISARIJEVOG MITA

Zašto UN još ne pokreću istragu protiv Ahtisarija zbog mita od Prištine?
Amerikanci se kunu da je njegov plan jedino rešenje i digli su ogradu oko 
pitanja korupcije. Ali, Američki savet za Kosovo je pisao i Ban Đi-munu i šefu 
Kancelarije za etiku u UN, a i mi nastavljamo sa pritiskom na one grupe u UN 
koje su zabrinute zbog korupcije.

PODELA JE TRIK

Najavljen je jači angažman Brisela, pa se pominje i da bi i sam Havijer Solana 
mogao ponuditi podelu Kosmeta?
Prvi koji predloži podelu je gubitnik. Zapad je taj koji je predložio pregovore 
od 120 dana i on bi bio taj koji bi ponudio podelu, što je definitivni znak da 
je izgubio. Podela bi bila njihov očajnički predlog, za nas neprihvatljiv. 
Nadam se da niko iz Beograda neće pasti u iskušenje da podlegne takvom triku. 
Jer to jeste trik.

LOBIRAMO, LOBIRAMO!

Šta sada radite?
Nastavićemo da izlazimo u američkim medijima i zato sam objavio pismo u 
Vašington postu kao odgovor na njihov urednički komentar. Moramo održati taj 
nivo dometa u javnosti. Srećemo se i sa zvaničnicima na Kapitol Hilu i širimo 
ideju o pogubnosti takve politike po samu SAD. A prošlih nedelja imali smo 
intenzivne kontakte i u Briselu i Rimu, krećemo i na Izrael jer će SAD raditi 
na zemljama koje nisu iz EU, kao Izrael, Turska, Kanada, kako bi ih sledile. 
Ipak, neće jer i te države imaju probleme sa separatizmom. 



Da li je i stav EU jednako neiskren kao SAD?
Pozicija Brisela je malo drugačija. Ni oni ne očekuju da će pregovori uroditi 
plodom, ali ne mislim da bi pratili Ameriku ako bi jednostrano priznala Kosovo. 
Evropa okleva i na nama lobistima, kako u Vašingtonu, tako i u Briselu, je da 
pojačamo njenu nesigurnost. Jako je bitno raditi na strahu Amerike od 
izolovanosti i paralelno na podeljenosti u EU. Ako bi SAD shvatila da ih Brisel 
neće pratiti, razmislila bi dva puta o jednostranom priznanju.

Šta bi uradila Rusija u slučaju jednostranog priznanja?
Moskva bi to shvatila kao poruku da njen glas, kao stalne članice SB UN, vredi 
manje od drugih i usledio bi snažan odgovor. Veoma ozbiljne posledice snosila 
bi, pre svega, EU. U stvari, Rusija bi Briselu stavila do znanja da će biti 
teških posledica, ukoliko bi sledila Ameriku.

Zar EU može da bude ucenjena?
Glavna briga Unije je jedinstvo. Evropljani su veoma zabrinuti da li će uspeti 
da ostanu ujedinjeni, a američko jednostrano priznanje bi ih sigurno ugrozilo i 
stvorilo haos. Povrh toga, ne vole ni američki unilateralizam, kao u Iraku, 
Međunarodnom krivičnom sudu, Sporazumu iz Kjotoa... I zato bi Evropljani mnogo 
oklevali da nasednu na američku ucenu jednostranim priznanjem.

Čega bi Srbija trebalo da se drži u pregovorima da bi izvukla maksimum?
Pređašnjeg stava i međunarodnog pravnog sistema jer minimum koji Vlada Srbije 
mora da traži, jeste da joj ne oduzmu deo teritorije. To je daleko od 
nerazumnog ili preteranog zahteva. Oko svega drugog se može pregovarati.

Do kraja nedelje u Beograd stiže „trojka“. Šta da očekujemo?
Srbija mora svaki predlog i izjavu Vašingtona da shvati kao spletku, koja bi 
trebalo da poljulja njen stav. Znam da mnogi tu misle kako je vaša zemlja mala, 
a SAD velike, ali shvatite da su se odnosi snaga u svetu dramatično promenili i 
da je pozicija Srbije veoma jaka. I sve dok se čvrsto držite svog stava, 
Amerika ne može da nametne rešenje. Ono što ćete čuti od Franka Viznera, kada 
dođe u Beograd, je samo repriza Ahtisarijevih govora. Išinger će možda biti 
bliži Vašingtonu nego Moskvi, ali je važno da će na kraju prevladati pozicija 
Rusije.

Kada će Beograd dobiti šansu za direktne pregovore sa Prištinom?
Albanci će i dalje polagati nade u Vašington i neće pregovarati iskreno. Brine 
me što je Džordž Buš lično posvećen tom pitanju, ali bi se, ipak, trebalo 
setiti da mu rejting opada, i kod kuće, i u svetu. Ako je Bušovo obećanje 
prepreka pravim pregovorima, onda moramo u američkoj javnosti insistirati na 
tome da je on omanuo u spoljnoj politici, baš kao i u unutrašnjoj. Očekujem 
direktne pregovore posle šatl diplomatije. A da li će biti rezultata, teško je 
proceniti.

Obećavaju nam, nezvanično, i evropsku budućnost u zamenu za Kosovo?
O tome se dugo diskutuje, ali to je račun bez krčmara jer je na narodu u Srbiji 
da odluči želi li evropsku budućnost. A što je još važnije - i to je samo još 
jedna laž. Evropska unija neće primati nove članove još dugo, pa je i trgovina 
te vrste samo još jedan trik na koji Beograd ne sme da padne.

Ima procena i da bi status mogao biti utvrđen pre odlaska Putina i Buša?
Priče o rešenju do kraja godine ili do novih izbora su psihološki pritisak, 
koji bi trebalo u Srbiji da stvori utisak kako je nezavisnost neizbežna jer je 
tako odlučila Amerika. Nemojte da poverujete jer Vašington ne može da isporuči 
svoje obećanje. Reči iz Vašingtona nemaju snagu, one su prazne.

Znači, pregovaraćemo i tokom sledeće godine?
Očekivano je, jer ova runda neće dati rešenje, a SAD neće jednostrano priznati 
Kosovo pošto ne žele izolaciju. 


Autor:


Diana Milošević <http://www2.glas-javnosti.co.yu/autor/20> 

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште