<http://www.novosti.co.yu/> logo.gif

 

 

 

Zmija u fotelji premijera

 

Miloš ANTIĆ, 22. novembar 2007

 

HAŠIM Tači, zvani Zmija, prvi terorista Oslobodilačke vojske Kosova, ovih dana 
će sesti u fotelju premijera kosovske vlade. Njegova Demokratska partija 
Kosova, iz višegodišnje opozicije, preuzima vlast od Demokratskog saveza 
Kosova, jer je na nedavnim parlamentarnim izborima osvojio najviše glasova 
kosovskih Albanaca.
Tako je vrhovni komandant OVK iz vremena rata, jedan od prvih ilegalaca te 
terorističke družine, koji je zanat ubice Srba pekao uz zloglasnog Adema 
Jašarija u Drenici i tada zbog krvoločnosti i surovosti dobio nadimak Zmija, a 
potom tokom 1997, 1998, 1999. i kasnijih godina predvodio teroriste u etničkom 
čišćenju Kosova, posle nekoliko godina vraćen, ali ne slučajno, na čelnu 
poziciju u Pokrajini sa jednim jedinim zadatkom - da proglasi nezavisnost 
Kosova.

ČOVEK IZ ŠUME

Da uradi ono što njegovi prethodnici - Agim Čeku (koga neposredno menja), 
zatim, Ramuš Haradinaj (morao u Hag sa premijerske pozicije), i pre njih 
Ibrahim Rugova (u međuvremenu preminuo) - nisu smeli da učine iako su to žarko 
želeli.
On otvoreno ovih dana međunarodnim predstavnicima na Kosovu kaže:
- Ili nam dajte nezavisnost, ili ću je ja do kraja godine proglasiti. Bez 
obzira na to da li ćete je vi priznati ili ne!
Tači nikada nikoga iz međunarodne zajednice nije priznavao i slušao. Ni u ratu, 
ni u miru. Sem, naravno, svoje tvorce i zaštitnike - Amerikance. Oni su od 
njega 1997. godine, u štabovima OVK u Dragobilju kod Orahovca i Likovcu kod 
Srbice, od običnog ubice - čoveka za najprljavije terorističke poslove, 
stvorili komandanta Glavnog štaba OVK. Potčinili su mu profesionalne vojne i 
policijske generale, dali mu moć vrhovnog komandanta koji je slušao samo njih i 
sebe. Amerikancima, odnosno čitavom timu njihovih ljudi - od učitelja lepog 
ponašanja, preko diplomata, do vojnih stručnjaka i političara, trebalo je punih 
godinu dana da u šumama Kosova od neobrazovanog i sirovog gerilca-teroriste 
Hašima Tačija naprave uglađenog komandanta OVK, političkog lidera te 
terorističke grupacije.
U jednom danu, u drugi plan potisnuo je dotle neprikosnovenog Ibrahima Rugovu. 
Iz šume je dovezen blindiranim džipom direktno na prištinski aerodrom. Strpan 
je u avion i - pravac Rambuje.
Da ne bi bio uhapšen na prištinskom aerodromu, tadašnje srpske vlasti morale su 
međunarodnim posrednicima da daju prećutnu saglasnost. Jer, Tači je godinu dana 
ranije pravosnažno osuđen u Prištini na 10 godina robije za čitavu seriju 
terorističkih akata u kojima je ubijeno na desetine srpskih civila i policajaca 
i za mnogobrojna druga zlodela. Za njim je bila raspisana međunarodna 
poternica. I, umesto u zatvoru, on se obreo u Rambujeu. Tamo su mu doneli 
svilene košulje i kravate, Armanijeva odela i italijanske cipele...
Sa novopečenim vođom albanskog pregovarčkog tima, od kojih ga većina članova 
albanske delegacije nije poznavala (prvi put ga je videla u avionu), u Rambujeu 
je direktno komunicirala američki državni sekretar Medlin Olbrajt. Samo je on - 
mlađani i naočiti Albanac, mogao u njenu hotelsku sobu. Samo je on smeo i mogao 
da pod njenim uticajem kaže “da” dokumentu koji nije sadržao priznavanje 
nezavisnosti Kosova.

LJUBIMAC

Radio je to na reč Olbrajtove. Ona je znala da će srpska delegacija odbaciti 
predloženi sporazum i biti okrivljena za neuspeh, a kasnije i kažnjena zbog 
toga.
Olbrajtova je znala da Rugova ne bi rizikovao rat zbog neprihvatljivog 
sporazuma. Tači, kao lider iz šume, radio je ono što je Olbrajtova tražila. I, 
kada se vratio na Kosovo, nije smeo da ode u Prištinu i saopšti svojim 
sunarodnicima šta je postigao u Rambujeu. Pobegao je sa najvernijim 
sledbenicima u šumu i odatle poručio Albancima “da će im sigurno, uz pomoć 
prijatelja iz Amerike, doneti slobodu i nezavisnost”.

I nakon završetka NATO bombardovanja SRJ, Tači je bio glavna uzdanica svojih 
prekookeanskih saveznika. Povereno mu je da uz pomoć međunarodnih mirovnih 
snaga zavede red i mir na Kosovu.

LOV NA SRBE

UMESTO toga, on i njegovi saborci iz OVK, kreću u krvavi lov na svoje komšije 
Srbe. Pljačkaju ih, proteruju sa imanja, kidnapuju, ubijaju na ulici, streljaju 
one koji progovore ijednu reč na srpskom jeziku, ruše i preoravaju njihova 
groblja, pale crkve i manastire... Bilans njegove prve vladavine “zaslužene” 
funkcijom komandanta OVK, bila je oko 200.000 proteranih Srba, Crnogoraca, 
Roma, Turaka, muslimana i ostalih, više od 3.000 ubijenih i nestalih Srba, 
spaljeno oko 150 pravoslavnih svetinja, oteto na desetine hiljada kuća i 
stanova...
I, ko zna šta bi sve međunarodni predstavnici na Kosovu dozvolili Tačiju, da on 
u tom periodu, iako se “presvukao” u predsednika Demokratske partije Kosova, 
nije stvorio jedan od najopakijih kriminalnih gangova. Preuzeo je kontrolu u 
trgovini drogom, oružjem, belim robljem, naftom i ostalom profitabilnom robom. 
Svoje komandante izabrao je za najbliže saradnike i tako vrlo brzo, nakon rata, 
uspostavio strahovladu na Kosovu.

JASAN ZADATAK

SKRAJNUT je onog trenutka kada je ušao u otvorene oružane sukobe sa nekima od 
svojih potčinjenih iz rata, a, pre svih, sa Ramušom Haradinajem i Agimom 
Čekuom. Oni su, uz političke partije, formirali i svoje kriminalne gangove. 
Kada su hteli “svoje parče kolača” i kada su se sudarili sa Tačijem, neko je 
morao u drugi plan. Štajner je za svog miljenika izabrao Haradinaja, pa je Tači 
privremeno morao da se koliko-toliko primiri. A, i Olbrajtova je u međuvremenu 
otišla u penziju.
Posle sedmogodišnjeg političkog opozicionarstva, Tači je vraćen na velika vrata 
na vlast.
Više nije tajna da je Tači od svojih međunarodnih nalogodavaca, dan posle 
izbora, dobio jasnu poruku:
- Borio si se za nezavisnost, sada je sam ostvari! Niko ti je neće i ne može 
dati na tanjiru. Proglasi je, pa šta bude.


PRVI PUCAČ OVK

PRESUDOM Okružnog suda u Prištini K. br. 37-97, od 11. juna 1997. godine, Hašim 
Tači je, uz još 14 saboraca, osuđen u odsustvu (nalazio se u bekstvu) na 10 
godina zatvora zbog čitave serije terorističkih akata.
Taj sudski proces, i sama presuda, predstavljaju, u stvari, istoriju stvaranja 
i delovanja terorističke OVK u srcu Drenice u opštini Srbica.
I sam Tači je rođen u toj opštini u selu Broćna, 24. aprila 1968.
Tači, koji je odrastao u Drenici, rano se upoznao sa idejnim tvorcem OVK Ademom 
Jašarijem i sa njegovim ljudima (Jakupom Nurom, Fadiljom Kadrijuom, Sahitom 
Jašarijem, Rafetom Ramom, Samijem Ljuštakuom, Iljazom Kadrijuom i Redžepom 
Selimijem) još 1992. godine formirao terorističku organizaciju i raširio je po 
čitavom Kosovu.
Učinili su to nakon višemesečnog ilegalnog boravka u Albaniji gde su u 
kasarnama albanske vojske i terorističkim kampovima obučavani za diverzantske i 
terorističke akcije. Po povratku u Drenicu, nad albanskom zastavom, bombom i 
pištoljem zaklinjali su se da će ubijati Srbe, osloboditi Kosovo, proglasiti 
republiku i prisajediniti je Albaniji.
Iz Albanije su dobili velike količine oružja i municije, a novac im je stizao 
od albanske emigracije na Zapadu. Centar okupljanja bilo je selo Donji Prekaz, 
a neprikosnoveni vođa Adem Jašari. Tači je bio njegov najbolji đak. Poveo ga je 
već u prvu terorističku akciju, sredinom maja 1993. godine, kada su na pružnom 
prelazu kod Glogovca iz zasede izrešetali policijski kombi i ubili četiri 
policajca, a više njih ranili.
Kasnijih godina izvodili su terorističke napade i na Srbe civile, i na srpske 
policajce, ali i na Albance koji ih nisu sledili. Zmija je uvek bio u prvim 
redovima.

 

<<image001.gif>>

Одговори путем е-поште