Sve ima svoju cenu, pa neka 
<http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/10370/sve-ima-svoju-cenu-pa-neka-svako-sudi>
  svako sudi


Jedna pesma cara Hadrijana počinje stihom: O felidž culpa! (O srećna pogreško!) 
Dešava se u životu da nekada nešto pogrešite, ali se kasnije pokaže da vam je 
ta greška donela sreću. Slično se meni desilo sa tekstom Batrića Jovanovića u 
Glasu. Batrić je dva puta napisao - feljton Nijaza Dizdarevića, a zapravo nije 
Nijaza nego Raifa. Verujem da je Batrićeva greška - pogreška u pamćenju. Raif 
je mlađi, manje poznat. Svejedno. Nijaz je povod za rečenice koje slede.

Godine 1957. u LJubljani je održan sedmi kongres SKJ. Na tom kongresu Nijaz 
Dizdarević i Čedo Kapor (stari Moma Kapora), obojica delegati iz BiH, govorili 
su da treba ukinuti narodne republike, federalne jedinice u Jugoslaviji. 
Obojica su to duže obrazlagali, govorili ne samo u svoje ime, nego i BiH. Pre 
nego nastavim ovu misao učiniću digresiju.

Godine 1949. u vili „Dalmacija“ u Splitu, u opuštenoj atmosferi, Tito i Đilas 
razgovaraju o razvoju jugoslovenskog društva. Tito, pored ostalog, govori da je 
perspektiva integralno jugoslovenstvo (sve je još po ugledu na SSSR gde je 
stvoren sovjetski narod), unitarizam itd. Đilas upada i kaže: „Druže Stari, pa 
to su koncepcije kralja Aleksandra, mi smo pre rata to kritikovali“. Tito 
uzvraća. Da, ali sada smo mi na vlasti. Godine 1945. Kardelj je odlazio kod 
sovjetskog ambasadora u Beogradu Sadčikova i govorio kako mi, CK KPJ, Tito i 
drugi, smatramo da Jugoslavija treba da postane šesnaesta republika SSSR-a. Dve 
godine kasnije kad je bila diskusija o balkanskoj federaciji Bugarska i mi naš 
je stav bio-Bugarska kao sedma republika (kasnije isto i sa Albanijom), dakle, 
ne Bugarska i Jugoslavija, nego Bugarska i svaka od šest naših republika 
pojedinačno. Kakva i kolika šetnja u mislima i koncepcijama!

Kada su Dizdarević Nijaz i Kapor Čedo predlagali ukidanje republika, bilo je to 
široko rasprostranjeno mišljenje u nas. Usvojen je tzv. komunalni sistem i po 
tome ključni i jedini faktori su Jugoslavija (federacija) opština i preduzeće. 
Jugoslavija kao savez, federacija opština, a ne republika! Godine 1959. slavi 
se 40-godišnjica osnivanja KPJ. Bakarić u intervjuu Borbi izjavljuje: „Ukidanje 
republika malo je preuranjeno, ali to je naša tendencija!“

Odjednom - totalni zaokret! Počelo je 1961. pojačano 1962. i konačno 1963. na 
Osmom kongresu SKJ Tito se deklariše kao Hrvat. Od jugoslovenstva nema ništa. 
To je bio pravi ideološki, politički i emotivni zemljotres, ne samo u redovima 
članova SKJ.

Muslimani su najviše zbunjeni. Oni su se masovno deklarisali na popisima 
stanovništva musliman - Jugosloven, nacionalno neopredeljen. Istina, nemali 
broj njih se pisao Srbin, vrlo malo Hrvat. Kada je promenjen politički, 
koncepcijski ćurak, onda su muslimani proizvedeni u Muslimane, a na jednom 
plenumu CK SK BiH 1971. proglašeni su nacijom. Danas su Bošnjaci. Sutra? Pišem 
ovo prvenstveno zbog podsećanja na ono opšte pravilo, zakon: Sve teče, sve se 
menja! I sve ima svoju cenu. O ceni svih nas, pa i muslimana Bošnjaka, neka 
svako kalkuliše po nahođenju.  

Milentije Pešaković

Beograd

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште