Bivši direktor Vojnobezbednosne agencije upozorava na tešku situaciju na Kosmetu


Pripreme za oružano nasilje


Albanci planiraju munjevitu akciju proterivanja svog nealbanskog stanovništva, 
a veterani OVK obilaze kuće Albanaca i donose im oružje i opremu, tvrdi Momir 
Stojanović


Bezbednosnu situaciju na Kosovu i Metohiji bivši direktor Vojnobezbednosne 
agencije Momir Stojanović ocenjuje kao „stabilnu do predsedničkih izbora u 
Srbiji“, ali u celini „nestabilnu sa velikim političkim turbulencijama“. 
Napominje da su „u toku pripreme za oružano nasilje na Kosovu i Metohiji 
ukoliko rešenje po Albance ne bude pozitivno“.

- Postoje pouzdane informacije da su veterani OVK pre mesec dana počeli da 
obilaze kuće Albanaca na Kosmetu i donose im oružje i opremu za punoletne 
muškarce. Pojedinci koji odbijaju da prime oružje i uniformu beže u Albaniju 
ili zemlje EU. Planira se munjevita akcija, kojom bi za nekoliko dana bilo 
proterano kompletno nealbansko stanovništvo i to bi, prema međunarodnoj 
zajednici, bila politika svršenog čina - kaže Stojanović. On dodaje da „Albanci 
raspolažu velikom količinom naoružanja uskladištenom na teško pristupačnim 
terenima, sa preciznim spiskovima, koje je pod nadzorom terorista posebno na 
prostoru Drenice i nekim drugim oblastima u kojima Kfor slabo kontroliše 
situaciju“.

Podsećamo, s mesta direktora VBA Stojanović je smenjen maja 2004. pošto je 
javno upozorio na prisustvo radikalnog islamizma i vehabija na Kosovu, u Raškoj 
oblasti i Crnoj Gori. NJegova saznanja potvrđena su letos, lociranjem i 
hapšenjem članova ovog pokreta na planini Ninaji, u Novom Pazaru. Nekoliko 
meseci pre smene, (kada je i penzionisan kao najmlađi general VSG), Stojanović 
je ukazivao i na opasnost od oružanog nasilja na Kosovu i Metohiji, ali ga niko 
od tadašnjih rukovodilaca nije slušao.

GREŠKE

 Da li mislite da i Srbija samoj sebi nanosi štete?
- Od 2000. godine na spoljnopolitičkom planu pravljene su notorne greške, za 
koje odgovornost snose političke elite. Utrkivali su se pred Zapadom da Albance 
na Kosovu i Metohiji predstave kao mirne i lojalne građane, a krivicu su 
svalili na bivši režim, koji je, po njihovoj interpretaciji, na Kosovo doveo 
vojsku i policiju, koji su ubijali, pljačkali i silovali. Za ovih sedam godina 
nalaženi su leševi i grobnice gde ih nema, videli su ono čega nije bilo na 
Kosovu, gde sam ja od 1993. do 1999. bio načelnik Službe bezbednosti. A žmurilo 
se nad tim da je još od Prizrenske lige 1878. projektovana velika Albanija i da 
su separatističke ciljeve sprovodili u etapama kako bi taj deo Srbije pripojili 
albanskoj državi.

KAKO JE SPREČENA KATASTROFA

- Nadam se da NATO neće da ponovi svoju nesposobnost od 17. marta 2004. kada 
nisu sprečili nasilje, jer su štitili sebe. U pola noći davao sam podatke 
tadašnjem ministru odbrane Tadiću i predsedniku državne zajednice Maroviću, 
koji su bili u telefonskoj vezi sa komandantom NATO i Kfora na Kosmetu. Našom 
reakcijom sprečene su katastrofalne posledice - rekao je Stojanović.

- Imali smo podatke, i to postoji u arhivama Vojne službe bezbednosti, da će se 
desiti 17. mart. O tome smo obavestili državni vrh i VSO, koji su tada činili 
Filip Vujanović, Svetozar Marović, i v. d. predsednika Srbije Nataša Mićić. Oni 
su naše upozorenje neozbiljno shvatili. Nadam se da službe bezbednosti danas 
poseduju informacije i da će državni vrh ozbiljno shvatiti njihove procene.

 Napominjete da je ključna uloga Vojske da štiti integritet zemlje?
- Da, po Ustavu i zakonu, i ako teritorijalni integritet nije ugrožen na Kosovu 
i Metohiji, onda ne znam gde je ugrožen. Ali videćemo, posle izveštaja o 
statusu u Savetu bezbednosti UN kakve će poteze povući DSS. Da li će se 
opredeliti za očuvanje vitalnih državnih i nacionalnih interesa, ili će se 
pridružiti bloku koji vodi DS, G17 i LDP. Jer, vidimo da su neke poruke naših 
zvaničnika nedopustive. Kad ministar odbrane kaže da naša vojska neće u 
Avganistan, u Iran, ali neće ići ni na Kosovo i Metohiju, to je kardinalna 
tvrdnja, jer se njome izjednačavaju, stavljaju u jednu ravan naša volja da li 
ćemo da učestvovati u nekoj mirovnoj operaciji i naša zakonska obaveza da 
branimo svoju teritoriju.

 Da li je naša vojska oslabljena?
- Politička elita u Srbiji je o tome trebalo da razmišlja. Juna 1998. OVK je 
imala 25.000 ljudi pod oružjem, ali oni u svakom trenutku mogu dići 50.000 
ljudi. A naša projektovana armija ima 28.000 ljudi sa tendencijom da se smanji 
na 19.000, što već ugrožava sposobnost armije, koja je ionako tehnološki 
zaostala. Političari u Srbiji ne bi smeli da troše vreme na jalove rasprave oko 
predsedničkih izbora u nevreme, nego da političku energiju usmere na sve moguće 
varijante delovanja u slučaju nepovoljnog rešenja statusa.

Međunarodna zajednica se, međutim, priprema. NATO postavlja trupe između Kosova 
i Srbije?
- Oni treba da se rasporede između srpskih i albanskih enklava i oko srpskih 
svetinja i da spreče mogući građanski rat, koji bi se pretvorio u progon Srba. 
A ne da stacioniraju snage na severu Kosova i obezbeđuju administrativnu liniju 
između Kosova i uže Srbije. Oni, očigledno, smatraju da će bezbednost Kosova 
biti ugrožena iz pravca Beograda. Međunarodna zajednica očigledno procenjuje da 
opasnost ide iz Beograda.

 Nedavno ste u Hagu govorili kao svedok odbrane generalu Lazareviću.
- Da, pokazali smo autentične dokumente koji su ukazivali na ilegalno 
naoružavanje, zločine albanskih terorista i njihovu spregu s nekim centrima 
moći. Prikazali smo i autentične video-snimke o prisustvu pripadnika OVK na 
promotivnim skupovima demokrata u SAD, sa Holbrukom i Veslijem Klarkom. Kad smo 
general Delić, ja i još neki oficiri koji su bili komandanti brigada na Kosovu 
počeli da iznosimo činjenice u Hagu, njima je pukao server. Žao mi je što 
građani Srbije nisu videli šta se suštinski dešavalo na Kosovu i Metohiji 
1988-1989. godine.

Predočili ste dokumentaciju Tribunalu?
- Da, od pobune Albanaca 1981. i prve terorističke grupe sa Ademom Jašarijem na 
čelu (1991) do osnivanja Nacionalnog pokreta Kosova, terorističke organizacije 
koja je nastala u Švajcarskoj objedinjavanjem svih ekstremnih političkih 
partija sa Kosova (1994) koji za glavni cilj promoviše borbu za nezavisno 
Kosovo svim sredstvima. Tada je i počelo formiranje paravojnih formacija na 
Kosovu.


Autor:


Ekipa <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/106>  Glasa javnosti

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште