Piter Rodman, bivši zvaničnik SAD, o neophodnom kompromisu i dobrim odnosima sa 
Rusijom


Američke iluzije prete svetskom poretku


Tražimo opreznost pre nego što se bilo šta nastavi. Nedostaje nam odgovor - 
narod Kosova takođe ima svoj glas, ali upozoravamo na opasnosti od rešenja na 
koje ne pristanu sve strane. To ne samo da nije mudro kada je reč o pokrajini, 
već uspostavlja međunarodni presedan. Spoljna moć koja može da menja granice 
država bez njihovog pristanka - to je uznemirujuće


 

Bivši pomoćnik američkog sekretara odbrane Piter Rodman u razgovoru za Glas 
ustvrdio je da je NATO bombardovanje bilo opravdano sa stanovišta ugrožavanja 
ljudskih prava ali da isto tako mora da se preispita da li je, i sa kog 
stanovišta, opravdana diplomatija koja je potom usledila. Trebalo bi, smatra 
on, nastaviti sa traženjem multilateralnog rešenja, koje će prihvatiti obe 
strane i izbeći ishitrene poteze kojima se izaziva Rusija. O motivima, svojim i 
još dvojice bivših američkih zvaničnika, Džona Boltona i Iglberegera, da u 
Vašington tajmsu objave članak i njime zatraže preispitivanje srljanja u 
jednostrane poteze, kaže:

- Nisam stručnjak za Balkan, ali smatram da time što se nastavlja sa rešenjem 
koje neće imati saglasnost obe strane, ustvari prizivamo veliku nevolju. 
Iznenadile su me olake pretpostavke - da će se nezavisnost desiti nekako 
automatski i da to neće izazvati veće probleme. Te pretpostavke su bile pod 
znakom pitanja i mi sada želimo da skrenemo pažnju njih i negativne posledice 
koje to može da izazove po SAD.

Šta ste čekali do sad...

- Izašao sam iz vlade tek prošle godine. Ne bih dalje objašnjavaoÖ

Tražili ste od vlade da preispita politiku prema Kosmetu. Da li je to moguće 
bez istovremenog preispitivanja politike prema Srbiji?

- U članku koji smo napisali, tražili smo od vlade SAD i saveznika da razmisle 
i da ne žure ka jednostranom rešenju, jer se brinemo za druge interese SAD koji 
bi ovim bili narušeni.

Jel vi ustvari tražite samo da se ne žuri, ali ne i da se promeni sadašnji kurs?

- Ne bih da menjam ono što smo napisali u članku, ali mislim da smo tu govorili 
o jednostranim koracima kao nečemu što će pokvariti odnose sa Rusijom i Srbijom 
i stvoriti niz diplomatskih problema u regionu. Umesto da rešimo problem, samo 
bismo mogli da ga povećamo.

A za koje se to američke interese brinete?

- Želimo dobre odnose sa demokratskom Srbijom, a kako već imamo nagomilane 
konflikte sa Rusijom, bilo bi dobro da neke od njih pokušamo da izbegnemo. Neki 
su bili neminovni, kao što je proširenje NATO, koje sam i ja podržao, ili 
raketna odbrana. Ali, nije dobro za naše odnose sa Rusijom ako samo pridodajemo 
nove stvari oko kojih se ne slažemo.

Dakle, ne mislite da je nezavisnost Kosmeta nešto što je vredno kvarenja odnosa 
sa Rusijom ili da požurivanje te stvari nije vredno rizika?

TRI NAJUGROŽENIJA INTERESA

- Hoćemo mir na Balkanu, a to je lakše postići ako imate pristanak svih. Drugo 
su pristojni odnosi sa Rusijom, a treće širi princip promene granica, koji može 
da se reflektuje na druge države koje se raspravljaju oko granica.
Ali nijedan od njih nije vezan za vaše društvo direktno.
- Ali su svi vezani za međunarodni poredak koji jeste interes SAD.
Kad kažete interes SAD, da li tu mislite na ljude koji žive u SAD ili na ljude 
koji vode SAD?
Postoje neki principi američke spoljne politike koji se ne menjaju sa promenom 
američke vlade. Tu spadaju i stabilnost i mirna rešenja. Upravo su oni zalog u 
ovom problemu.

- Moje je mišljenje da ne treba žuriti i da bi trebalo ponovo da pokušamo sa 
multilateralnim rešenjem.

Kako, preko Saveta bezbednosti?

- Ne želim da menjam ono što smo rekli u članku.

To što ste tamo rekli, u Srbiji je protumačeno kao da želite da Vašington 
preispita politiku prema Kosmetu u smislu da odustane od nezavisnosti ako je ne 
prihvate obe strane. Ne tražim da menjate svoje reči nego da ih pojasnite.

- Prvo tražimo opreznost pre nego što se bilo šta nastavi. Nedostaje nam 
odgovor - narod Kosova takođe ima svoj glas, ali mi upozoravamo na jednostrano 
rešenje bez pristanka svih strana. To ne samo da nije mudro po pitanju Kosova, 
već uspostavlja međunarodni presedan i to je ono što je uznemirujuće - spoljna 
moć koja može da menja granice država bez njihovog pristanka. Brinemo se oko 
drugih problema koje bi mogli imati sa Rusijom, a koji bi počivali na principu 
međunarodnog presedana. U članku smo, dakle, govorili da treba preispitati 
jednostrano nametanje. Mi ne govorimo šta je rešenje, jer ne znamo koje bi ono 
bilo. Sve ovo je vrlo komplikovano. Verovali smo u iluziju da je ovo lako 
moguće rešiti jednostrano.

Đinđić je tvrdio da Milošević nije istrošio pravo Srbije na Kosovo. Da li se 
slažete?

- Ne bih u to ulazio. Liči mi na neka teološka pitanja, a nisam siguran da znam 
sve formule. Događaji pre devet godina bili su promovisani nasiljem, što je 
bila najgora moguća situacija i ja sam podržao napore NATO. To je, naravno, 
naškodilo Srbiji, način na koji je Milošević nastavljaoÖ Ti događaji imaju 
svoje objašnjenje. Nije lako rešiti problem.

Da li govorite da je nasilje nad Albancima razlog da osvoje teritoriju. I zašto 
onda Srbi, koji su pretrpeli egzodus, nemaju to jednako pravo. Na koncu, kako 
je moguće da u 21. veku, u Evropi govorimo o osvajačkom ratu?

- Pa, tu je i pitanje ljudskih prava. Ono je međunarodna briga i to je ono što 
se desilo pre devet godina.

A gde je ta međunarodna zajednica kad Albanci ubijaju Srbe i prekopavaju nam 
grobove?

- Pa, cilj vojne akcije, pre devet godina, bio je da promoviše mirno, 
diplomatsko rešenje i očigledno je da je takvo rešenje pravi način da se ovo 
reši. Ali, nas trojica postavljamo pitanje oko načina na koji je diplomatija 
nastavila i nastavlja da rešava problem.

Da li smatrate da je ovo što diplomatija sada radi, a to je sprovođenje 
Ahtisarijevog plana, nastavak humanitarne intervencije na Kosovu?

- Očigledno je da se sve vreme radi o međunarodnom problemu i na jedan ili 
drugi način, imali smo međunarodnu diplomatiju koja je uključivala spoljne 
snage. To nije novo, sve vreme je to diplomatija i nisam siguran šta me pitate.

Preformulisaću - da li je NATO intervencija bila korak koji je prethodio 
stvaranju nove albanske države? Imaju li Brisel i Vašington prava na to?

- Ne mogu da govorim u njihovo ime. Jasno je kuda stvari sada idu i nas trojica 
na to stavljamo znak pitanja. Nismo mi ti s kojima treba da se raspravljate, 
već sa NATO i njegovim stavom. Mi postavljamo pitanja. Plan je bio pre 10 
godina, nisam bio u vladi pre devet godina, ali mislim da je pomalo čudno kuda 
ide diplomatija i nas trojica pišemo da imamo rezervacije po tom pitanju.

Nije nam bila namera da zvučimo neprijateljski, poštujemo vaše zalaganje, ali 
moramo da budemo jasni... Rekli ste da ni SB ne sme da nasilno menja državne 
granice. Zašto Vašington, znajući to, ipak nastavlja sa svojim planom?

- Ne znam.

Ima mišljenja da je razlog baza Bondstil. Nema legalnu osnovu da bude na 
Kosovu. Da li se ovde radi o njenoj legalizaciji?

- Ne mislim da SAD želi baze. Bondstil je tamo zbog krize i ne verujem da SAD 
hoće da on tamo ostane i da je to motiv. Ima dovoljno problema u svetu sa 
kojima se treba suočiti, pa ako bi prestala kriza na Kosovu, Amerikanci ne bi 
bili zainteresovani da ostanu. Mogao bi biti neki dogovor oko održavanja mira, 
ali ne mogu da kažem da Amerika traži baze. Drago mi je što ste postavili ovo 
pitanje.

Ako namećete rešenje Srbiji, to je kao da izazivate Rusiju - tako ste rekli. 
Zašto Vašington ipak izaziva Rusiju?

- Sve je počelo pre devet godina. NATO je bio uvučen, Rusija se protivila i od 
početka bila veoma uznemirena. To nije novo. Najbolji ishod bi bio diplomatsko 
rešenje uz pristanak svih.

Jel ono moguće?

- Ne znam, ne znam... Amerikanci su pokušali i misle da su omanuli i sad idu u 
ovom pravcu, jer nisu uspeli da dobiju pristanak svih.

U američkoj politici prema Srbiji je još jedan apsurd. Mi se na Kosmetu ustvari 
suočavamo sa radikalnim islamizmom, a SAD koja se bori protiv njihovog 
terorizma, zalaže se za nastanak jedne islamske radikalne države?

- Ne mogu da komentarišem kosovsku političku situaciju, ne znam dovoljno o tome.


Autor:


Diana <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/20>  Milošević

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште