Otimačina i 220 milijardi dolara
Poslednjeg dana 2007. godine od kosovskog duga je preostalo oko 1,26 milijardi dolara, a Srbija je vratila, zajedno sa kamatom, oko 335 miliona dolara Otimanjem Kosmeta, Srbiji se, pored ostalog, otima i imovina koju su njene državne institucije procenile na oko 220 milijardi dolara. Tolika je ukupna vrednost nepokretnosti na koje pravo polaže država Srbija, njena privredna i javna preduzeća. Od navedene sume samo vrednost privatne imovine više od 30.000 srpskih porodica, koje su proterane po dolasku međunarodnih trupa 1999. godine, iznosi najmanje četiri milijarde dolara. Srbija je od početka pregovora u Beču, vođenim tokom prošle godine, zahtevala da Kosovo i Metohija ima status suštinske autonomije u okviru Republike Srbije. Upućeni u imovinsko-pravne odnose tvrde da bi se Albancima na Kosmetu više isplatilo da su prihvatili takvo rešenje. Jer, pored ostalog Srbija je od 1960. do 1990. godine investirala oko 17 milijardi dolara, a do današnjeg dana ostalo je nerešeno i pitanje spoljnog duga Kosova stranim poveriocima. Kako "Politika" saznaje, poslednjeg dana 2007. godine od kosovskog duga je preostalo oko 1,26 milijardi dolara. Do tada je Srbija vratila, zajedno sa kamatom, oko 335 miliona dolara, a da pri tom nije ubirala poreze od preduzeća na Kosovu i Metohiji. Prema rečima dr Borisa Begovića, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i člana delegacije Srpskog pregovaračkog tima za budući status Kosova i Metohije, srpska strana je tražila da vlasti Kosmeta taj iznos uplate u budžet Srbije, bez obzira na to kakav će biti konačni status. - Srbija će nastaviti da servisira spoljni dug Kosmeta sve dok se ne potpiše sporazum o podeli duga - izjavio je "Politici" Begović februara prošle godine, posle završne runde pregovora u Beču. - Tada će tražiti da Kosmet plati glavnicu, ali i tekuću kamatu duga. Uz to, tražiće da se plate oportunitetni troškovi po stopi koja se zove libor. Konkretno, tražiće da Kosmet plati kamatu kolika bi bila da smo taj iznos plasirali u strane banke kao naše devizne rezerve. Prema evidenciji Privredne komore Srbije, koja nije konačna, preduzeća iz centralne Srbije i Vojvodine raspolažu velikim brojem poslovnih objekata i imovinom na Kosovu i Metohiji, koja im se otima u nezakonitoj privatizaciji koju sprovodi Unmik. Tako preduzeća iz centralne Srbije na Kosmetu, kako podseća Tanjug, imaju 1.218 objekata, a preduzeća iz Vojvodine 14. Samo PTT je vlasnik 130 objekata, ŽTP 55, EPS 18 i "Srbijašume" 45. "Lola korporacija" je izgradila kapacitete u Zubinom Potoku, Lešku, Štrpcu i Vitini, a "Termovent" iz Temerina u Orahovcu i Lipljanu. "Zelengora" je podigla pogone u Suvoj Reci, "Minel" u Prištini, Kosovskoj Mitrovici i Klini, "Koka-Kola" u Lipljanu, a "Goša" u Gnjilanu. U toj grupi se nalazi i fabrika vranjskog "Jumka" u Kosovom Polju. PKB korporacija ima 12 svojih preduzeća na Kosovu i Metohiji, među kojima su Pećka pivara, "Kosovo vino", "Orvin" i "Metohija vino" - firme koje su PKB-u pripojene 1992. godine. U tri decenije, od 1961. do 1990. godine, u Kosovo je uloženo oko 17 milijardi dolara, a mnoga preduzeća su svoje investicije realizovala preko nekadašnjih samoupravnih sporazuma o udruživanju u pokrajini. Među njima su "General eksport", "Minel", "Prva iskra", "21. maj" Beograd, "Centroprom", "Bambi"... Razvoj Kosmeta finansiran je iz Saveznog fonda za razvoj nerazvijenih, kao i iz Pokrajinskog fonda za razvoj, koji je od 1992. godine nasledio Fond za razvoj Republike Srbije. Od 1997. godine tu funkciju je preuzela Direkcija za razvoj Kosmeta, sa sedištem u Prištini. Fond za razvoj poseduje i akcije kao trajni ulog u 163 preduzeća na Kosovu gde u najvećem broju slučajeva ima vlasništvo na više od 51 odsto kapitala, o čemu je obaveštena Kosovska poverilačka agencija. Kosovska poverilačka agencija pokrenula je po drugi put privatizaciju nad "Ineks ski-centrom" na Brezovici, iako je deo beogradskog preduzeća "Ineks hoteli", što je u suprotnosti sa priznatim međunarodnim standardima. Albancima sa Kosova, kao i onima iz inostranstva, na prodaju je ponuđeno dosta poznatih firmi iz ondašnje Jugoslavije, među kojima su "Feronikl" iz Glogovca, "Trepča" iz Mitrovice, "Jugoterm" iz Gnjilana, "Kosovodrvo" iz Prištine, Poljoprivredno-industrijski kombinat iz Peći, "Elan" iz Prizrena, Fabrika električnih uređaja iz Uroševca, Pećka pivara, "Petoletka" iz Leposavića, "Kosovo vino" iz Prizrena. Tu su Industrija duvana Gnjilane, "Klokot Banja" iz Gnjilana, gnjilanska hladnjača "Mladost"... Na Kosovu jedino još nije otpočeo proces privatizacije javnih preduzeća. Tako je još neizvesna sudbina "Elektrokosmeta", JP "Površinski kopovi" u Obiliću, "Železnica Srbije" - Kosovo Polje, aerodroma u Prištini, termoelektrana Kosovo A i B, "Srbijašuma", JP "Ibar - Lepenac", Pošta - Telekom "Srbija"... Srpski pregovarački tim je osporavao model privatizacije primenjen na Kosmetu, koji je, prema rečima dr Dejana Popovića, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu, člana srpskog pregovaračkog tima, u suštini bio nasrtaj na princip ustanovljen Evropskom konvencijom i pravima u oblasti svojine. Na ovo su odgovorili predstavnici albanskog tima tvrdeći da je taj model "jedan od najboljih u svetu", što je, kako je "Politici" rekao Popović, izazvalo podsmeh i među predstavnicima Svetske banke i MMF-a. http://www.politika.co.yu/rubrike/Ekonomija/Otimachina-i-220-milijardi-dolara.lt.html http://www.politika.co.yu/
