http://www.politika.co.yu/rubrike/redakcijski-komentari/Laboratorija-na-Balkanu.lt.html
POLITIKA
Redakcijski komentari
Žarko Rakić
„Laboratorija” na Balkanu
POČETKOM NEDELJE NA BALKANU je počela s radom američko-evropska
„laboratorija” za proizvodnju države. Zamorče je, naravno, južna srpska
pokrajina Kosovo, glavni izvođač radova je Evropska unija dok se „mozak”
operacije nalazi s druge strane Atlantika.
Ulazak EU u posao bio je veoma traljav. Ministri inostranih poslova
Unije nisu uspeli da se dogovore oko jedinstvenog evropskog stava
povodom albanskog samoproklamovanja nezavisnosti Kosova. Umesto
zajedničkog nastupa primenjeno je tipično briselsko kompromisno rešenje
– prepušteno je članicama da samostalno odlučuju da li će priznati
postojanje nove države u Evropi.
Time je, u kratkom razdoblju, Unija pokazala drugu nemoć na Balkanu.
Nejedinstvu oko Kosova prethodio je, naime, neuspešan pokušaj da se
formalno otvore vrata Srbiji za ulazak u EU.
Pokušavajući da koliko-toliko zataškaju evropsku neslogu vodeće članice
Unije – Nemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija, one koje su među
prvima zvanično priznale drugu albansku državu na Starom kontinentu –
koriste već izlizane fraze. Najčešće se pominje „neodrživa situacija na
terenu”, potreba da se konačno „počne s rešavanjem kosovskog problema”,
„umire Albanci”. A Srbiji? Srbiji se savetuje: zaboravite prošlost,
okrenite glavu od sadašnjosti i gledajte isključivo u svetlu evropsku
budućnost. Naravno, bez Kosova.
TUMAČEĆI NOVONASTALU SITUACIJU na Balkanu evropski analitičari trenutno
se najviše bave pitanjem šta je zapravo napravljeno od Kosova. U potrazi
za odgovorom nude se različita tumačenja. Nesporan u ovim traganjima je
samo početak. A on glasi: proglašenje nezavisnosti Kosova je pobeda SAD.
„Amerikanci su želeli da pošalju islamskom svetu signal, da jasno pokažu
kako su u ovom konfliktu na strani većinskog muslimanskog stanovništva
na Kosovu”, kaže Armando Garsija Šmit, analitičar fondacije Bertelsman u
intervjuu nemačkom dnevniku „Zidojče cajtung”. „I da su protiv jedne
hrišćanske države kao što je Srbija.”
Ono što je pod dirigentskom palicom Vašingtona sklepano već je
neuporedivo teže opisati. Protektorat, nova forma kolonije, država bez
države, suverena ali ne i nezavisna država, zavisna nezavisnost, crna
rupa na Starom kontinentu, prestižni eksperiment Evrope, nova „igračka”
EU, deo buduće velike Albanije, samo su neke od definicija ponuđenih u
analizama.
Politička elita u Berlinu, Rimu, Parizu i Londonu ne obazire se,
međutim, na teškoće analitičara i medija. Njima je pred očima samo jedan
cilj: dokazati da rat protiv SR Jugoslavije, 1999. godine nije bio uzaludan.
A ko će sve to da plati nije važno. Dovoljno je Evropa bogata da
finansira stvaranje i opstajanje još jedne albanske države. A biće,
obećava šef slovenačke diplomatije Dimitrij Rupel, i donatorske
konferencije. Kada od donacija mogu da preživljavaju Palestinci,
Iračani, Avganistanci moći će i Albanci na Kosovu. Pa jasno je da svi
zaborave stomak kad srce zaigra posle pogleda na visoko razvijen barjak
nezavisnosti.
SNAŽNA PODRŠKA SEPARATIZMU koju je Unija iskazala na primeru Kosova može
se, međutim, vratiti Evropljanima kao svojevrsni bumerang. Od Baskije do
Pridnjestrovlja, od Korzike do Škotske postoje mnogobrojni pokreti i
partije koji zagovaraju otcepljenje od matične države.
Ukazujući na ovaj problem bečki dnevnik „Di prese” navodi da separatisti
deluju u 34 evropska regiona pa matematički zaključuje: njihov cilj je
Evropska unije sa 61 državom članicom.
U Briselu, centrali EU, već postoji stranka, Evropska slobodna alijansa,
koja pokušava da objedini sve separatiste. Politički gledano tu se
okupilo šaroliko društvo – od komunista iz Baskije do ultranacionalista
Flamanije. Svi oni imaju jednu zajedničku crtu. Postoji: snažan otpor
postojećoj centralnoj vlasti, težnja ka nezavisnosti i želja da se
svakako ostane deo Evropske unije.
Politolog Antonio Misiroli smatra da u ovom trenutku, ipak nema razloga
za neku ozbiljniju zabrinutost Unije. On procenjuje da danas postoje
samo tri ozbiljna krizna žarišta koja ugrožavaju teritorijalni
integritet matične države, a to su – Baskija, Škotska i Flamanija.
Situacija u ova tri regiona je poprilično različita. U Baskiji vladajuća
Narodna partija najavljuje za oktobar referendum o otcepljenju od
Španije. Vlada u Madridu je već upozorila da bi takva odluka bila neustavna.
U Škotskoj je od maja prošle godine na vlasti Škotska nacionalna
partija. Njen harizmatički lider Aleks Salmond obećao je da će pre kraja
mandata, 2011. godine, organizovati referendum s ciljem da se Škotska
otcepi od Velike Britanije.
Najkomplikovanija je situacija s Flamancima. Njihova zajednička državna
kuća s Valoncima, Belgija, ozbiljno je uzdrmana. Od 10. juna prošle
godine, zbog nesloge Flamanaca i Valonaca država nema vladu i jedina je
sreća što kraljevska kruna nije podeljena.
Žarko Rakić
[objavljeno: 23/02/2008]
Srpska Informativna Mreza
[email protected]
http://www.antic.org/