Vecernje novosti
http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=1&status=jedna&vest=116708&datum=2008-02-25
Komunisti menjali granicu Kosova
M. ANTIĆ, 24.02.2008 17:26:54
SVETSKI silnici su oteli Srbiji zemlju na kojoj je nastala. Šiptari to
dobro znaju i sa strepnjom će živeti na njoj sve dok ona ne bude vraćena
državi kojoj pripada.
Srbija se uvek vraćala na svoj prag. To ne znaju samo ponavljači iz
istorije. Moćnici, koje zaslepljuje sila i osvajačka težnja da gospodare
čitavim svetom čine to iako znaju da su pale sve imperije građene na
osvajanjima i otimanjima.
KROJAČI
Krojači novih granica na Balkanu "zaboravili" su mnogo toga iz istorije.
Prvo, današnje granice i veličina geoprostora Kosova i Metohije, koju
tako galantno poklanjaju Šiptarima, ova južna srpska pokrajina nije
imala nikada u svojoj prošlosti. Takođe je nesporno da Kosovo i Metohija
ni u jednom istorijskom razdoblju nisu bili zaseban državni, politički
ili etnički geoprostor.
Prostori Kosova i Metohije u srednjem veku najpre su pripadali
Vizantiji, a kasnije srpskim državama koje su se redom zvale - Raška,
Duklja, Zeta, Srbija.
Čak i za vreme turske okupacije Srbije, Kosovo i Metohija su bili samo
jedan od šest turskih vilajeta, podeljen na brojne manje jedinice.
I kada su se 1912. godine Srbi oslobodili turske okupacije, Kosovo i
Metohija nisu bili jedan geoprostor. Te godine, Metohiju, uključujući i
Đakovicu, oslobodila je i u svoj sastav priključila Kraljevina Crna
Gora. Preostali delovi ovih kosmetskih prostora, po oslobođenju, vraćeni
su Srbiji.
U Kraljevini SHS, današnji prostori Kosmeta pripadali su delovima sedam
od ukupno 33 oblasti u Kraljevini. Tako je bilo do 1931. godine kada su
uspostavljene banovine. Zetskoj banovini pripadali su srezovi -
đakovički sa Dečanima, pećki sa Istokom, drenički sa Glogocem, podrimski
sa Orahovcem i Mališevom i kosovskomitrovički. Vardarskoj banovini
pripadali su srezovi gračanički sa Prištinom i Lipljanom, šarplaninski
sa Gorom, Podgor sa Suvom Rekom, nerodimski sa Uroševcem i Štrpcem,
kačanički sa Gnjilanem. Moravskoj banovini pripadali su srezovi lapski
sa Podujevom i vučitrnski sa Srbicom.
I za vreme fašističke okupacije, tokom Drugog svetskog rata, KiM nisu
ličile na ono što su danas. Ta teritorija bila je podeljena tako što je
pod nemačkom okupiracinom zonom ostao samo okrug Kosovske Mitrovice zbog
"Trepče", jedan deo kosovskog Pomoravlja pripao je Bugarskoj, a sve
drugo priključeno je takozvanoj "velikoj Albaniji".
Očito je, dakle, da je geoprostor Kosmeta do 1946. godine menjao
gospodare i pretendente, ali ga je samo Srbija učinila jezgrom svoje
države, središtem svoje demografske, ekonomske i kulturne snage.
Geoprostor KiM je do 1946. godine obuhvatao geoprostor samo 15 sadašnjih
opština. Ta teritorija je bila jezgro nemanjićke Srbije. Površina tog
geoprostora iznosila je 5.156 kvadratnih kilometara sa ukupno 708 naselja.
Geoprostor ostalih 14 sadašnjih opština Kosmeta (Vitina, Gnjilane, Gora,
Zvečan, Zubin Potok, Kosovska Kamenica, Kosovska Mitrovica, Novo Brdo,
Istok, Peć, Prizren, Podujevo, Leposavić i Štrpce) pripadao je Staroj
Srbiji. Njihova ukupna površina je 5.217 kvadratnih kilometara sa ukupno
670 naselja.
I kada su jugoslovenski komunisti, želeći da Albaniju pretvore u sedmu
republiku, nudili Kosmet Enveru Hodži, bili su toliko galantni, pa su
trgujući srpskim teritorijama, tadašnju autonomnu oblast Kosovo i
Metohiju proširili sa 14 novih opština, odnosno duplirali je po površini
i tako, po njihovom mišljenju, napravili "primamljiv mamac" za Albaniju.
Verovatno bi još tada Kosmet završio u "velikoj Albaniji", da nije došlo
do Informbiroa, koji je zaoštrio odnose između Tita i Envera Hodže, pa
je Kosmet ostao u Srbiji, iako su još tada kosovski albanski kadrovi u
vrhu KPJ zagovarali pripajanje Albaniji.
To "šuškanje" o "potrebi da se Kosovo pripoji Albaniji", albanski
komunisti su pokrenuli zvanično krajem 1943. godine na Bujanskoj
konferenciji, a jugoslovenski komunisti, prema Dedijeru, u leto 1944.
godina na Visu. Prvi je to pitanje pomenuo Edvard Kardelj, ali se
odustalo od donošenja bilo kakve odluke.
SEPARATISTI
I kasnije, u više navrata na raznim sastancima, govorilo se o Kosovu. Na
jednom od njih predloženo je da se Kosovo "podeli" između Crne Gore,
Makedonije i Srbije, ali je na sugestiju Fadilja Hodže i Dušana Mugoše,
ta opcija odbačena i dogovoreno da se tadašnja Autonomna oblast Kosovo i
Metohija "pripoji" Srbiji. To "pripajanje" obavila je skupština AO KiM i
svi su mislili da je time "rešen problem". Međutim, baš u toj
formulaciji "pripajanje" bila je najveća zamka koju su Tito i Kardelj
namestili Srbiji, a tadašnji vodeći srpski komunisti aminovali.
Pitanje koje do danas nije dobilo zvaničan odgovor glasi: Zašto je
uopšte morala da se donosi odluka o "pripajanju", odnosno "priključenju"
Kosova i Metohije Srbiji, kada se zna da je ono i pre Drugog svetskog
rata i uvek pre toga bilo sastavni deo Srbije?
Naravno, tu zamku smislili su Tito i Kardelj zarad određivanja kasnijeg
statusa Kosova. "Odao" ih je Fadilj Hodža, koji je na jednom sastanku
kosmetskih komunista obelodanio da je, kada se na februarskom sastanku
CK KPJ 1945. razgovaralo o "pripajanju" Kosova Srbiji, govorilo i o
"pravu naroda Kosmeta na samoopredeljenje". To su Hodža i kosovski
separatisti docnije obilato koristili u ostvarivanju svojih ciljeva.
Kasnije se sve ubrzano odvijalo. Doneta je odluka o pripajanju pomenutih
14 opština, plus kasnije Leposavić, sa 5.756 kvadratnih kilometara ili
10,23 odsto teritorije Srbije kosovskometohijskoj autonomnoj oblasti.
Ona je ubrzo postala autonomna pokrajina, a kasnije konstitutivni
element jugoslovenske federacije. Slede separatističke demonstracije iz
1968. koje iznuđuju Ustav iz 1974. godine, čime je Srbija pravno
razbijena. Kasnije su usledile demonstracije iz 1981. i tu su uzdrmani
temelji tadašnje Jugoslavije.
POKLONILI LEPOSAVIĆ
IAKO ni za granice Kosova iz 1945. godine nema nikakvog racionalnog
objašnjenja, tek ono što se dogodilo 1959. godine, kada je Kosovu
pripojena čista srpska opština Leposavić, ne može se ničim opravdati.
Kako i zašto se to desilo niko ne zna, niti postoji odgovarajuća
istorijska dokumentacija.
To se tada tumačilo na dva načina. Prvi, da je opština Leposavić
isključena iz raško-ibarskog okruga i priključena Kosovu da bi se
navodno pojačao srpski element na Kosovu. Pričalo se da je to smislio i
odradio Slobodan Penezić Krcun.
Drugo, govorilo se da je to urađeno na molbu Albanaca i da im je
Leposavić poklonio Petar Stambolić, navodno iz nekih geografskih
razloga. Kojih, nikada nije objašnjeno.
Postoji i priča o tome da je tadašnjim komunističkim vođama trebalo novo
lovište, pa je navodno sve zbog toga učinjeno.
Srpska Informativna Mreza
[email protected]
http://www.antic.org/