PORUKA I PORUKE 

Izvor: Kurir, 23.02.2008; Strana: 3 


 

crna tačka

Imam koga da pljunem, ali žao mi je pljuvačke. Imam koga da opsujem, ali žao mi 
je psovke. Imam koga da prokunem, ali žao mi je kletve. Dakle, ne pljujem, ne 
psujem i ne kunem, samo pitam o čemu se radi? Može li čovek mirno i 
dostojanstveno da otrpi poniženje kom je izložen? Dostojanstveno može, ali 
teško je biti i dostojanstven i miran ako si ponižen. Primećujem da su 
proamerički raspoložene, a fol srpske TV kuće prateći protestni miting 
parlamentarnih stranaka najviše vremena posvetile priči o tome kakvu smo poruku 
s tog mitinga poslali svetu. Narušen je olimpijski mir ambasada stranih država, 
razbijeni su izlozi omiljenih stranih banaka i prodavnica američke brze hrane, 
stradalo je tridesetak radnji, upaljeno je mnogo kontejnera? I šta sad pitaju 
proameričke, a fol srpske TV kuće, da li je to dobra poruka koju šaljemo svetu? 
Nije, odgovara deo vlasti i deo opozicije, bolje bi bilo da je poruka sa 
protestnog mitinga i dostojanstvenija i mirnija.


I sve te TV kuće, baš kao i proamerički pisani mediji, svedoče o tome da poruka 
koju smo o sebi poslali svetu nije dobra. Okej, što bi rekao predsednik Buš 
bušnoj Evropi kojoj je teslimio rasplet srpske političke drame. B92 se, baš 
onako svojski, potrudila da dokumentuje i dokaže da smo poslali svetu lošu 
sliku o sebi, koja nas i spolja i iznutra može skupo koštati. Okej, što bi 
rekla bušna Evropa udvarajući se gospodinu Bušu.
Neko drugi bi posvetio više pažnje važnim govorima premijera Koštunice i 
najmoćnijeg lidera opozicije Tomislava Nikolića, neko drugi bi se pozabavio 
dramatičnim govorima predstavnika Crne Gore kojima ne smeta da budu Srbi i 
Crnogorci ili Srbi iz Crne Gore; neko drugi bi zapazio otmeni i sportski govor 
košarkaša Bodiroge o najtežoj utakmici koja je pred nama i koja nije završena, 
neko bi s radošću prihvatio poruku Novaka Đokovića, koji često dokazuje da 
slika o Srbima može biti i lepa i uspešna, neko drugi bi zasuzio slušajući 
neponovljivu Ivanu Žigon, koja tamnim stihom, prosvetljenom pojavom i iskrenom 
rečju može da kaže tajnu koja se od Srba skriva; neko drugi bi sve to primetio, 
ali to nije posao za B92.

Neko drugi bio bi zadivljen snagom i veličinom okupljenog naroda, kome je Emir 
Kusturica tačno rekao strašnu istinu, onako rediteljski precizno kao da upravo 
odmotava svoj novi film, neko drugi bi bio postiđen čuvši od pravoslavljenog 
reditelja priču o „mišjoj rupi“, koja bi, verujem, mogla biti i scenario i 
naslov ozbiljnog i dramatičnog filma, ali to nije posao za B92.
Za B92, tu TV kuću specijalizovanu za tamnu stranu Srbije, bilo je najvažnije 
da utvrdivši nepobitnu istinu, koja kazuje da rušilački nagon i piromanija nisu 
lepe osobine, učini sve što je u njenoj moći da baš takva slika o Srbiji, uz 
mnoge komentare zabrinutih demokratorskih lidera, bude „poruka“ koju smo 
poslali svetu. Koliko će nas ta slika koju smo poslali svetu koštati i ko će tu 
sliku platiti?, jadikuje B92.

TV Foks, veštije i za mrvičak inteligentnije, tercira zabrinutoj beee 
televiziji koja izbegava da bekne, makar jednom i makar greškom, da bi „vandali 
i piromani“ mogli biti podstaknuti na svoj čin grubim, nadmenim i primitivnim 
izjavama ambasadora SAD i Engleske, koji na sednici Saveta bezbednosti OUN sve 
grehe država koje predstavljaju pripisuju Srbiji, sakateći državu koju, uzgred 
i cinično, nazivaju svojim saveznicima i prijateljima u dva svetska rata. Priču 
o strašnom i po mir opasnom srpskom narodu koji mora okajati svoje grehe Solana 
je prodao u mnogo evropskih država; ali nije uspeo da je proda Španiji, premda 
je Španac.
Bilo bi zanimljivo da, uz prevod na voljeni engleski jezik koji vlada većinom 
planete, svetu baš sa B92 bude poslata poruka Ivane Žigon i Emira Kusturice, 
bilo bi zanimljivo da uz govore premijera Koštunice i lidera radikala Tomislava 
Nikolića svet vidi i čuje šta su rekli Bodiroga i Đoković, bilo bi pošteno da 
svet vidi i prokomentariše moleban pred Hramom svetog Save i čuje o čemu su 
Srbi pevali posle molebana.
Ali, to se ne može očekivati od TV kuće B92. Ne zna se šta je na B92 posle 
protestnog mitinga bilo jadnije, slika ili reč.
Ako je nekome namera da čoveka uplaši postojanjem Amerike i Engleske, neopozivo 
priznajem: bojim se Amerike i Engleske, ali ih ne volim i ne poštujem. To 
poništava moj strah.
Samoizolacija je glupa reč. Ni kada smo prvi put izolovani, to nije bila 
samoizolacija, a nekmoli ovo!

Amerika se već dugo u Srbiji ponaša kao domaćin koji trpi i podnosi srpski 
narod kao svoje goste. Možda bi bilo dobro da promenimo uloge? 

Autor: BRANA CRNČEVIĆ

 

Medija centar
Milentija Popovica 9 (Sava Centar), 11070 Novi Beograd, Srbija, 
Tel: (+381 11) 220 69 00, Faks: (+381 11) 220 64 00, 
email:  <mailto:[&#1045;-&#1055;&#1054;&#1064;&#1058;&#1040; 
&#1047;&#1040;&#1064;&#1058;&#1048;&#1035;&#1045;&#1053;&#1040;]> 
[&#1045;-&#1055;&#1054;&#1064;&#1058;&#1040; 
&#1047;&#1040;&#1064;&#1058;&#1048;&#1035;&#1045;&#1053;&#1040;]

 www.yumediacenter.com

Одговори путем е-поште