Politicki analiticar Zvonimir Trajkovic za Srpsku politiku o mitingu „Kosovo
je Srbija“ refleksijama i usputnim dogadanjima oko njega

 

Miševi i macori 

 

Dok je narod dostojanstveno i više nego masovno izražavao protest protivu
nezavisnosti Kosova i njegovog priznavanja od strane nekih znacajnih
zemalja, vodila se cudna medijska propaganda. Ovde kod nas, ne na zapadu.
Sve je ucinjeno od strane „naših“ medija da se impozantni miting
iskompromituje i svede na razbijanje ambasadorskih prozora i kradu patika.
Da „naši“ mediji nisu naši odavno se zna, ali da naš predsednik i nije naš,
narod je to mogao da sazna tek sada.

 

Polako se sleže politicka prašina oko mitinga „Kosovo je Srbija“, uz dva
dominantna utiska. Dok je za jedne miting bio velicanstven i pokazao svetu
ko smo, za druge je glavna tema nekoliko polupanih ambasadorskih prozora
cime je eto u Svet ponovo poslata crna slika Srbije. Obe strane u svojoj
ostrašcenosti zaboravljaju da Svet zna ko su Srbi, te da sa ovih prostora o
nama za dvadeset godina nisu otišle ni belicaste a kamo li bele slike. I dok
„miševi“ cvile kako se sve svelo na razbijanje izloga i kradu patika,
„macori“ zauzeti svojim februarskim poslom samo usput pljuckaju i najavljuju
da ce se „igre“ tek nastaviti.

 

Posmatram ova politicko-medijska prepucavanja sa strane, jer mi je pristup
medijima odavno zabranjen, i jedina srpska misao koja mi pada napamet je -
narode najebali smo. Iz više razloga, pa da spomenem bar neke najvažnije:

- Imamo predsednika koji ocigledno baš i nema nameru da Kosmet brani ni
politickim sredstvima, a vojno nikako. Mogao bar reda radi da malo promeni
vec suviše izlizanu izjavu, da Srbija nikada nece priznati samostalnost
Kosova. Ili je to, po samo njegovim merilima, dovoljno.

- Imamo premijera koji je pun zvucecih parola i lepo prica ali i dalje sedi
u Vladi sa onima kojima je Kosmet deveta rupa na svirali pa „jadnik nije u
stanju“ da sprovede ono što narodu obecava. 

- Imamo i jaku opoziciju koja izgleda voli baš tu ulogu, i nije joj do nekog
direktnog angažovanja, jer procenjuju da još treba da potonemo pa ce onda
oni sami da pobede na nekim izborima 2056. godine.

Vec odavno narod gunda da su ovo samo „demokratske politicke igre“ gde su u
stvari i „miševi“ i „macori“ na istom prljavom zadatku, te da bi trebalo
izvršiti temeljnu dezinfekciju i deratizaciju.

 

Do ovih konstatacija i nije bilo teško doci jer se sve kao na dlanu moglo
videti i cuti u samo par dana. Za odbeglog „miša“ koji se tek po završetku
dogadanja iz Rumuniju vratio, najvažnije je da se strasti smire i da sve
bude mirno. Njegovo apelovanje da „Samo mirnim putem mi možemo Srbiji da
pomognemo i da pravnim sredstvima odbranimo Kosovo“, u najmanju ruku je
uvredljivo. Uvredljivo za nivo svesti i razuma bar prosecnih gradana Srbije.
Pa osam godina smo mi mirni i smerni u ocekivanju da bilo šta u ovoj zemlji
„demokrate“ reše. A oni mirno kradu, mirno nižu afere jednu za drugom, mirno
razbiše Jugoslaviju, pa još mirnije i zajednicu Srbije i Crne Gore a sad
mirno ode i Kosmet. Usput su mirno svu privredu što rasprodali što pogasili,
vojsku uništili, službe rasturili, sve institucije uneredili… Samo su u
izbornim kampanjama urlali plašili narod svim i svacim, lagali do besvesti,
obecavajuci kule i gradove.

Gledam ga onako uplašenog kao da je u bunilu, pa se pitam da li on još ne
shvata da je kao „poklon“ dobio novu državu Kosovo na srpskoj teritoriji,
samo dva dana posle svoje inauguracije za predsednika Srbije. Poklon je kao
i svaki poklon stigao upakovan sa priznanjima te kvazi države upravo od
njegovih prijatelja iz SAD i EU, kod kojih nas on vec osam godina uteruje da
nam bude lepo.

 

Gledam slušam i neverujem svojim ocima i ušima. Premijer Koštunica se
pojavljuje i zahteva da Amerikanci povuku odluku o priznavanju kosovske
samostalnosti te da se vrate poštovanju medunarodnog prava i rezolucije 1244
SB UN. Može li naš neobavešteni „macor“ da shvati da Amerika to ne bi sada
ucinila ni da ce svi Srbi na mitinzima momentalno pocrkati. Da li njemu nije
jasno da jednoj takvoj sili ne pada ni kraj pameti da pogazi svoju odluku
kojom je ponovo išamarala Rusiju, ni po cenu svetskog rata. Prosto se covek
zapita da li je Koštunica toliko glup, mazohista koji obožava poraze, ili se
samo izmotava sa ovim napacenim i poniženim narodom. Ne vidim ni jedan iole
razuman razlog za njegovo pojavljivanje na konferenciji za štampu sa takvim
pozivom Americi, osim da su ga „informisali“ kako se Amerika grdno uplašila
Beogradskog protesta.

Kao da nezna da su studenti odmah sutra (posle Beogradskog mitinga) silom
vraceni sa granice nove države i da ih nisu pustili na miran protest sa
svojim kolegama u Mitrovici. Kao da nezna da je Riker zabranio njegovom
ministru za KiM Samardžicu ulazak na Kosovo, dok ne povuce svoje oštre
izjave i ne izvini se. Zna li da je Nemacka ambasada obustavila izdavanja
viza do daljeg, verovatno dok se ponizno ne izvinimo za dva razbijena
prozora…

Na sve to naša Vlada je reagovala više nego odlucno. Odcutala je sve kao da
se ništa nije ni dogodilo – povukla je našeg ambasadora iz Perua i valjda
kao pretnju pozvala SAD da povuce svoju odluku o priznaju Kosova.

 

Može li premijer Koštunica da razume da sve njegove zvucne i lepe reci,
zaklinjanja u odbranu Kosmeta pred onako impozantnim skupom ne vrede ni
pomena, kad u Vladi sedne pored Ðelica, Dinkica ili Šutanovca kome je kao
ministru odbrane prva izgovorena recenica bila, da Kosmet necemo braniti
silom. Cak iako ga necemo ili nemožemo braniti silom nije obavezno da se to
i kaže. Neka i siledžije malo razmišljaju šta se sve može dogoditi na
Kosmetu i oko njega. Sama cinjenica da sedi u Vladi sa takvim ministrima
koji nisu našli za shodno da se na mitingu bar pojave, mnogo upecatljivije
govori od bilo kakvih njegovih zvucnih parola. Dok je u Vladi sa ljudima
koje ucenama primorava da brane deo naše teritorije sasvim je neubedljiva i
njegova odlucnost da kosmet stvarno brani. Odlucnost Vlade deluje još
poraznije ako samo slušate vec imenovane ministre kako narodu objašnjavaju
da naša reakcija mora biti uravnotežena jer ce inace pobeci strani
investitori. Akcije na berzi nam stalno padaju kao da se radi o Njujoškoj
berzi a ne o imitaciji berze na kojoj se dnevno obrne par miliona.

 

Ako ova Vlada nema moci da se suprotstavi svetskim siledžijama ima li moci
da ucutka bar B92 i dežurni hor NVO da nam svojim „demokratskim“ bravurama i
„medijskim slobodama“ ne sipaju so na živu kosovsku ranu. Može li Vlada da
disciplinuje bar „naš“ javni servis RTS, kako iz noci u noc ne bi gledali
iste „eksperte“ i „mozgove“ tek izašle iz pelenama koji nam objašnjavaju šta
je Kosmet i kako se brani a da tamo nikada ni krocili nisu. Može li na tom
„našem“ javnom servisu da se pojavi nekoliko pravih analiticara koji nece
pljuckati po Srbiji i izvlaciti sasvim izvitoperene zakljucke, te da nas ne
vode u Evropu koja nas dvadeset godina pljuje, ucenjuje, ponižava i razbija.
Može li ova Vlada da se rekonstruiše da ne gledamo svake noci lopove poput
Ðelica, Dinkica… koji cim zinu izgovore da naš ulazak u EU nema alternativu.
Može li u Vladi da se pojave ljudi koji znaju da sve na svetu ima
alternativu i da tu alternativu znaju da pronadu.

 

Da je „miš“ na sednici SB (saveta bezbednosti) UN bio „lav“ dok nas je
engleski ambasador pljuvao, i odgovorio mu da laže, onda ne bi bilo motiva
za navodne huligane da se silnicima bar donekle revanširaju. Pošto država
nije u stanju da stane na put jednoj Soroševoj agitatorskoj televiziji koju
su prozvali medijski B52 (americki bombarder), onda ce to danas ili sutra
uraditi narod. Ako su neke Kandicke obavezni gosti u svim „našim“ TV
emisijama, sa zadatkom pljuvanja po svemu što je Srpsko, onda ce narod uzeti
da to rešava. Ako „miš“ i „macori“ ne urade ono što treba da uradi država
onda ce, ali na svoj nacin, narod pokušavati da isteruje pravdu. Tim
necinjenjem sigurno dolazimo do momenta kada ce narod zagalamiti. E „miševi
i macori“ sad ce narod malo da galami a vi razmišljajte zašto, i ne smo da
galami vec ce i motke da dohvati.

 

Ovog puta je omladina lupala ambasade ali ako za par meseci ne pokažete na
delu spremnost i odlucnost da stvari efikasno rešavate, ta omladina ce
krenuti na vas. Vec sada je njima jasno da je krivica za sva negativna
dogadanja u ovih osam godina vaša a ne americka, ali su pokazali visoku
svest u pravcu traženog jedinstva. Energija nezadovoljstva je ovoga puta
skrenuta, ali ako nešto brzo ne uradite više je nemate gde skrenuti.
Pregazice vas.

 

Zvonimir Trajkovic

Politicki analiticar

www.trajkovic.co.yu <http://www.trajkovic.co.yu/> 

 

 

Одговори путем е-поште