Suđenje za zločine u Oluji
Proces na koji se (pre)dugo čekalo Koliko god da se advokati trojice generala trudili da pokažu da među njima vlada savršena atmosfera, prije ili kasnije do sukoba će doći. Zločini u „Oluji“ desili su se i neko je za njih odgovoran: državni vrh, vojska, vojna policija ili civilne vlasti. Spajanje te tri optužnice vjerovatno je jedan od najpametnijih poteza koje je Tužilaštvo do sada povuklo D. Kovačević _____ Namjerno ili ne, ali na drugu godišnjicu smrti Slobodana Miloševića, u Haškom tribunalu počeo je još jedan veliki i medijima interesantan sudski proces – suđenje trojici hrvatskih generala za zločine počinjene 1995. godine u akciji „Oluja“. „Suđenju stoljeća“ kako su ga nazvali pojedini hrvatski mediji, nije poklonjeno previše pažnje ni u bosanskohercegovačkim ni u srbijanskim medijima, iako je trebalo, s obzirom na težinu zločina koji se stavljaju na teret optuženima. „Udruženi zločinački poduhvat“: Generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač optužen su za neke od najtežih krivičnih djela ali ono što je još bitnije, u optužnici se pominje famozni „udruženi zločinački poduhvat“. U uvodnoj riječi prvog dana suđenja tužilac Alan Tieger rekao je da je Gotovina učestvovao, zajedno sa najvišim hrvatskim političkim i vojnim zvaničnicima predvođenim predsjednikom Franjom Tuđmanom u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji cilj je bio da se u akciji „Oluja“ etnički očiste dijelovi Hrvatske koji su tada bili pod kontrolom Srba. Tom tvrdnjom, koju će Tužilaštvo pokušati da dokaže u narednih sedam do osam mjeseci, koliko se pretpostavlja da će trajati njihovo izvođenje dokaza, iz korijena bi se mogla promijeniti percepcija te vojne operacije ali i cijelog rata u hrvatskoj javnosti. Uz pomoć 134 svjedoka, koliko Tužilaštvo planira da dovede, pokušaće da, osim postojanja udruženog zločinačkog poduhvata, dokažu i tvrdnje o pretjeranom granatiranju čiji cilj je bio izazivanje panike i protjerivanje Srba a kasnijim paljenjem i razaranjem srpskih kuća trebalo je spriječiti njihov povratak. U akciji „Oluja“ ubijeno je više od 350 civila, a prema podacima UN, od 22.213 kuća na tom području, 17.270 ih je potpuno ili djelimično spaljeno. Teza Tužilaštva je jasna, zločini su se desili (što ni odbrana ne spori), nisu bili slučajni već organizovani i niko za njih nije odgovarao. Iz toga, tužilac Tieger izvlači zaključak da je za zločine znao tadašnji najviši vojni i politički vrh Hrvatske koji je sve i isplanirao. S obzirom na to da Tuđman nije dostupan zakonu, bar ne ovozemaljskom, za zadovoljenje pravde, smatra Tužilaštvo, poslužiće i čovjek koji je komandovao akcijom. Naravno, jedna je stvar tvrditi a nešto sasvim drugo jeste biti u stanju to i dokazati. Proces protiv Gotovine, Čermaka i Markača tek je počeo, protekla su samo tri dana, saslušan je jedan svjedok optužbe i bilo bi prilično neozbiljno iznositi bilo kakve prognoze o eventualnom ishodu ali ipak treba napomenuti neke, očigledne, stvari koje bi mogle uticati na suđenje. Ako ste optuženi pred Haškim tribunalom, ovo bi bilo idealno vrijeme da vam počne suđenje, jer, sportskim rječnikom rečeno, Tužilaštvo nije u najboljoj formi. Nakon što su najveći dio resursa preusmjerili na suđenje Slobodanu Miloševiću, koje nije završilo presudom, bar ne ovozemaljskom, institucija Tužilaštva ostala je bez dva ključna čovjeka: glavnog tužioca i njegovog zamjenika. Novi glavni tužilac Serge Brammertz nije se pošteno ni uselio u novu kancelariju a već ga je sačekao, danas, najveći i najkomplikovaniji proces koji se vodi u Hagu. Naruku im ide pauza do sedmog aprila tokom koje bi trebalo još jednom da pretresu svoj slučaj. Sukob interesa: Ako im je neka utjeha, ni odbrana, uprkos prividnoj harmoniji, ne djeluje previše ubjedljivo. Izjava Gotovininog advokata Grega Kehoa da je njegov klijent zaslužan za kraj rata u Hrvatskoj i BiH bila bi smiješna da nije riječ o suđenju za neke od najstrašnijih zločina. Od svih ljudi u sudnici, Kehoe je taj koji bi morao da zna da njegovi teatralni ispadi neće donijeti ništa dobro Gotovini. Kao bivši član tima Tužilaštva, o Kehou se nedavno raspravljalo, odnosno vijećalo da li je u sukobu interesa kao pravni zastupnik odbrane ili nije. S obzirom na to da su mišljenja u vezi s tim i danas podijeljena, on i ne uživa previše simpatija kod Raspravnog vijeća. Predsjedavajući Raspravnog vijeća sudija Alpons Orie mu je to, indirektno, i stavio do znanja drugog dana suđenja. Iako su advokati Čermaka i Markača odlučili da svoje uvodne riječi ostave za početak iznošenja dokaza odbrane, Kehoe i drugi Gotovinin advokat Luka Mišetić, svoj slučaj iznijeli su odmah sutradan. Prema tvrdnjama analitičara, to bi mogao biti mudar potez iz dva razloga: odmah odgovoriti na napade i ne čekati nekoliko mjeseci da Raspravno vijeće već formira određeno mišljenje te distanciranje od druge dvojice optuženih. Prema onome što je rečeno, već sada se mogu naslutiti neke teze odbrane trojice generala, prije svih Gotovinine odbrane: Knin je predao civlinim vlastima; nakon „Oluje“ otišao na godišnji odmor pa u BiH; nije bio odgovoran za vojnu policiju; Srbi su unaprijed vježbali evakuaciju; nije bilo pretjerane upotrebe artiljerije; UN nije bio neutralan i nije bilo zločinačkog poduhvata. Iz navedenog se naslućuje ono čega se u Hrvatskoj najviše i plaše: sukoba među odbranama, odnosno branjenja svog klijenta na način da se krivica prebacuje na drugu dvojicu. Koliko god da se advokati trojice generala trudili da pokažu da među njima vlada savršena atmosfera, prije ili kasnije do sukoba će doći. Zločini u „Oluji“ su se desili i neko je za njih odgovoran: državni vrh, vojska, vojna policija ili civilne vlasti. Gotovina je u predmetno vrijeme bio komandant dijela operacije „Oluja“, Čermak pomoćnik ministra odbrane i najviše rangirani zvaničnik vojske na tom području a Markač je bio predstavnik civilnih vlasti – komandant specijalne policije MUP-a. Spajanje te tri optužnice vjerovatno je jedan od najpametnijih poteza koje je Tužilaštvo do sada povuklo. Neko od njih trojice na kraju će ponijeti najveći dio krivice a jedini način da sva trojica budu oslobođeni jeste da odbrana ubijedi sudije da je tog avgusta 1995. godine 350 civila stradalo i 17.000 kuća srušeno u razornom zemljotresu. Od ishoda zavisi imidž Hrvatske: Druga stvar koja trenutno brine hrvatsku Vladu jeste koliko će odbrana generala da našteti državi. Konkretno, u uvodnoj riječi Gotovinini advokati su, objašnjavajući da on nikako ne može da bude odgovoran za zločine u Kninu, napomenuli da je Gotovina u to vrijeme bio u BiH, u Mrkonjić Gradu i Bihaću, gdje je učestvovao u vojnim operacijama. Ako znamo da Hrvatska godinama pokušava da dokaže da njene regularne trupe nikada nisu učestvovale u sukobima u BiH onda je jasna zabrinutost Zagreba. Međutim, vladi Ive Sanadera na nečemu se mora odati priznanje. Za razliku od Banjaluke i Beograda koji su optužene Srbe ispratili sa „riječima podrške“ i otiskom stopala na zadnjici, Hrvatska je i finansijski i logistički pomogla trojici optuženih, svjesna da od ishoda suđenja zavisi i imidž Hrvatske u svijetu. U ovogodišnjem budžetu Hrvatske pod stavkom „zastupanje pred međunarodnim sudovima“ odvojen je 41 milion kuna (oko 11 miliona maraka) za finansiranje odbrana Gotovine, Čermaka i Markača. Osim samog procesa, ono što upada u oči jeste naglašeno navijačko izvještavanje hrvatskih medija. To samo po sebi ne bi predstavljalo problem da nije tekstova koji graniče sa glupošću, poput članka koji, nakon drugog dana i uvodne riječi odbrane, navodi mogućnost odbacivanja optužnice. Da bi se nešto takvo i desilo, odbrana mora da ponudi puno više od teatralne predstave za javnost. Jer, uvodna izlaganja, i Tužilaštva i odbrane, to u suštini i jesu, ne samo u ovom predmetu, već i u svim ostalim predmetima. Da je riječ, kojim slučajem, o prvom suđenju pred Tribunalom, možda bi i mogli da shvatimo takvo razmišljanje, ali ICTY postoji već dvanaest godina. Ako je za utjehu onima sa slabijim želucom, kako suđenje bude odmicalo i interes medija će opadati. A prema sadašnjem planu, prvostepena presuda trojici generala, ako ne dođe do odbacivanja optužnice, trebalo bi da bude izrečena krajem naredne godine. http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_article.tpl?IdLanguage=11&IdPublication=2&NrIssue=262&NrSection=7&NrArticle=3244