Ljetovanje u Crnoj Gori
Mrak, mrak, pao mi na oči, ni 1.000 eura neće mi pomoći
Nakon samo jednog dana boravka svakom turisti postaje jasno da se Herceg Novi,
osim simpatičnog, ali poprilično prljavog Starog grada, nema čime pohvaliti.
Redukcije vode u višim dijelovima, povremeni nestanci struje, plaže koje bi
mogle biti mnogo bolje uređene, loša opskrbljenost prodavnica, te nedostatak
gostoljubivosti i smiješka na licima domaćina sigurno ne mogu biti nešto što će
privući i zadržati turistu
V. Zeljković
_____
Pitao Crnogorac Srbina: „Komšija, a đe ćeš ove godine na ljetovanje?“ A Srbin
će: „U Tursku.“ Crnogorac će začuđeno: „A kako čoče u Tursku?!?
Srbin: „Pa, fino imaju ljepše plaže, čistije more a i duže smo bili u
zajednici.“
Upravo ovaj vic možda na najbolji način oslikava stanje u crnogorskom turizmu.
Većini turista koja je ove, ali i ranijih godina, pohodila Crnu Goru, postalo
je jasno, da nivo usluge, kulturni život, čistoća mora..., ne vrijede novca
koji se potroši za ljetovanje na Crnogorskom primorju. Stoga je sve veći broj
onih koji se umjesto odlaska u Herceg Novi, Budvu, Igalo ili Petrovac na Moru,
odlučuju za druge turističke destinacije.
Tour de Montenegro: U jednom od prošlih brojeva magazin «Novi Reporter» pisao
je o turističkim destinacijama, te gdje i na koliko dana, prosječan građanin RS
može sa svojom porodicom otići na more. Ispostavilo se da je izbor više nego
sužen. Ipak, ukoliko ste uspjeli tokom godine ušparati nešto novca i odlučili
sebi priuštiti ljetovanje na moru, onda Crna Gora sigurno nije najpoželjnija
destinacija za odmor.
Sam odlazak, pogotovo ako se ide autobusom, prava je noćna mora. Na kraju se
ispostavi da povratna autobuska karta koja košta 50 eura do Herceg Novog nije
ni skupa, s obzirom na to da autobus prokrstari gotovo kroz čitavu Republiku
Srpsku i Crnu Goru. Više od 14 sati puta do Herceg Novog, sigurno nije dobar
početak za godišnji odmor. Bolovi u leđima, otečene noge, neispavanost...
Autoprevoznici kao da su se trudili da izaberu najduži put do Crnogorskog
primorja. Tako, na primjer, ukoliko ste sjeli na autobus u Banjaluci i krenuli
u pravcu Herceg Novog, put će vas nakon osam sati dovesti do Trebinja, a onda
slijedi pravi šlag na tortu. Umjesto da autobus krene novim putem od Trebinja
do Herceg Novog i u pomenuti gradić stigne za sat vožnje, on prvo kreće put
Podgorice, pa tek onda do Budve i Herceg Novog. Tako se putovanje na godišnji
odmor pretvara u dodatnih šest sati vožnje i pravu malu ekskurziju sa sloganom:
«Upoznaj Crnu Goru, da bi je više volio».
Welcome: Na granici, scena iz «Nadrealista». Vozač autobusa 15 minuta budi
sinjeg sokola, graničara, koji samo što od njega nije zatražio da mu i kavu
skuva. Da se razbudi i progleda. U očima putnika vidi se da bi najradije
odbrusili lijenom graničaru, ali zbog malo kućnog odgoja i straha od dodatnih
zadržavanja kiselim osmijehom predaju svoje pasoše i lične karte.
Tu su i crnogorski uniformirani “eko-pioniri” odjeveni u nešto nalik na bež
uniforme, čiji je zadatak naplaćivanje takozvane ekološke takse. Kad nakon
beskrajnog čekanja napokon uđete u bratsku Crnu Goru, shvatićete da u čišćenju
gomila papira, plastičnih boca, te uklanjanju dimnih zavjesa iz rasklimanih
jugića, stojadina ne može pomoći ni eko-taksa od stotinak eura.
Nakon prelaska granice, te obilaska Podgorice, najzad ćete se naći na putu koji
vodi ka moru. Ulaz u unutrašnjost Crnogorskog primorja, zbog gustog saobraćaja
i loših cesta, uz koje su nanizana luksuzna novoizgrađena apartmanska naselja,
bez ikakvog reda i ukusa, najbolje prikazuje u kakvom ozračju živi potentno
crnogorsko turističko tržište.
Ukoliko se odlučite da po dolasku u Budvu krenete do Herceg Novog, moraćete se
fizički i psihički spremiti na još jedno maltretiranje. Sat vremena čekanja na
trajektnom prelazu Lepetani-Kamenari. Naravno, pod pretpostavkom da ne naiđete
na kolonu automobila, koja zna biti duga i po nekoliko kilometara.
Aktivni odmor: Ukoliko, nakon 14-satne vožnje ne doživite nervni slom, i u
jednom komadu dođete do Herceg Novog, prvo pravilo kojeg se morate pridržavati
jeste da ne vjerujete ljudima koji će vas startovati na stanici, nudeći vam
povoljan smještaj. U 90 odsto slučajeva, domaćini koji će vam ponuditi smještaj
skloni su «malom» iskrivljavanju istine (da ne upotrebimo težu riječ).
«Tražite smještaj. Imam apartman sa dva kreveta. Povoljno. A od mora je na samo
pet minuta», dočekaće vas po izlasku iz autobusa.
Savjet: obucite majicu bez rukava, inače biste bez njih mogli ostati prilikom
izlaska iz autobusa, a dijelovi vaše majice naći u rukama navalentnih domaćina.
Vjerovatno ćete prihvatiti ponudu, kao što je i autor ovog teksta prilikom
odlaska na godišnji odmor u Herceg Novi.
Međutim, nakon pješačenja od par kilometara, sa koferima na plus 38, vjerovatno
ćete se naći pred kućom, sa čijeg balkona samo dvogledom možete vidjeti dio
mora. I to negdje na pučini. Kupatilo zajedničko za nekoliko soba. Klima
misaona imenica. Katastrofa.
Nakon sat vremena hoda, ipak nalazimo, koliko-toliko, pristojan smještaj za 30
eura. Dvokrevetna soba sa kupatilom i kuhinjicom. Ovaj put stvarno pet minuta
do mora, ali i stotinak stepenica koje morate preći da biste došli na kupanje.
Stoga i povratak sa kupanja prerasta u svakodnevnu vježbu izdržljivosti, i vaš
godišnji odmor dobiće prefiks «aktivni». Pogotovo noću nakon bliskih susreta sa
psima lutalicama.
Vašarska fešta: Nakon što se smjestite i odmorite od puta, ako je to uopšte
moguće, dođe vrijeme i da konačno umočite noge u morsku vodu. Nakon što od
dvadesetak kamenitih i betonskih plata izaberete onu gdje ćete to i činiti,
shvatićete da je sunčanje i ležanje na peškiru nemoguće, te ste primorani da u
zakup uzmete ležaljku i suncobran. Cijena sitnica – pet eura.
Prilikom odlaska na plažu primijetićete da u Herceg Novom gotovo i da nema
trotoara i «zvaničnih» parking mjesta. U želji da iskoriste svaki kvadratni
metar prostora, trotoari su pretvoreni u «korisne» stambene površine.
Nekada grad zelenila i cvijeća, pretvoren je u grad betona, izobličenih
zgradurina i uskih ulica. Herceg Novi je, definitivno, izgubio šarm malog
mediteranskog grada. Starosjedioci kažu da je zauvijek razorena duša nekada
simpatičnog Bokeljskog gradića.
Noćni život sveden ja na šetnju, jer cijene morskih i drugih specijaliteta u
restoranima ne dozvoljavaju nikakvo opuštanje. Ni šetnja se, međutim, ne može
nazvati ugodnom i prijatnom, jer šetalište u Herceg Novom više liči na vašar.
Šako Polumenta čuje se iz jednog ugostiteljskog objekta, iz drugog Goca Tržan,
trećeg egzotični pjevački star, najavljen kao zvijezda koja dolazi iz Južne
Amerike... I to sve u 500 metara kvadratnih.
Ruku na srce, usluga je nešto bolja nego ranijih godina, ali i dalje od
očekivane. Ne mogu se više vidjeti konobari koji gosta ujutro neće ni da
pogledaju dok ne popiju kafu i ne protrljaju oči uz komentar: «Čoče pa gdje baš
kod mene dođe na kafu».
Nešto je i čistije nego ranije. Ali otvoreni kontejneri za smeće iz kojih vire
mačke, te radnici čistoće koji u vrijeme ručka istresaju smeće iz kontejnera na
samo par metara od vas, sigurno ne čine željeni turistički doživljaj. Još jedan
od minusa su prenosivi toaleti postavljeni na plažama, tik uz ležaljke iz kojih
se širi miris piiiiiip (recenzija). Neugodni mirisi neće vas samo ošamutiti na
plaži. Gotovo ništa bolja situacija nije ni prilikom večernje šetnje rivom,
gdje se sa mirisom roštilja miješaju «mirisi» fekalnih voda koje se ispuštaju u
more.
Kvalitet i cijena: Nakon samo jednog dana boravka svakom turisti postaje jasno
da se Herceg Novi, osim simpatičnog, ali poprilično prljavog Starog grada, nema
čime pohvaliti. Redukcije vode u višim dijelovima, povremeni nestanci struje,
plaže koje bi mogle biti mnogo bolje uređene, loša opskrbljenost prodavnica, te
nedostatak gostoljubivosti i smiješka na licima domaćina sigurno da ne mogu
biti nešto što će privući i zadržati turistu.
Želja vlasti da od Crne Gore naprave nešto nalik Monaku ili Monte Karlu, zasad
je samo pusta želja. Jer, tamo gdje su ćevapi i leskovački roštilj
najprodavanija roba, teško je i očekivati nešto takvo.
Da crnogorski turizam nije na nivou na kojem bi trebalo da bude, ali ni na
nivou novca koji treba da izdvojite za, recimo, desetodnevni boravak (za dvije
osobe: smještaj, prevoz i hrana – oko 900 eura), može se vidjeti i iz strukture
gostiju na crnogorskom primorju. Turiste iz zapadne Evrope zamijenili su Rusi,
tu su i Srbijanci, nešto malo Makedonaca i naravno državljana BiH. Tek manji
broj građana Crne Gore. Većina njih se u posljednje vrijeme odlučuje da svoj
godišnji odmor provedu negdje u inostranstvu. Najčešće turističke destinacije
su Egipat, Tunis, Grčka i Turska. Sve ih više putuje za Italiju i Španiju, a
nisu im strane ni skupe egzotične destinacije - Kuba i Dominikanska Republika.
Razlog: Cijene prihvatljive, a usluga na visokom nivou.
U Crnoj Gori suprotna slika: kvalitet jednostavno ne prati cijene.
Ukoliko se uskoro nešto ne promijeni u glavama Crnogoraca i njihovom poimanju
turizma, vic sa početka teksta više neće biti vic, već istinita priča.
Nekad se i ne mora zaraditi ako će to na duže staze donijeti profit. Ali to je
već tema za neki drugi tekst.
Napomena na kraju: prilikom povratka ne zaboravite platiti boravišnu taksu i
izvaditi potvrdu o plaćanju, jer biste u suprotnom mogli doživjeti neugodnosti
na granici.
http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_article.tpl?IdLanguage=11&IdPublication=2&NrIssue=285&NrSection=9&NrArticle=3561
