Priterani uz zid činjenicama života 
<http://www.glas-javnosti.rs/pismo/50537/priterani-uz-zid-cinjenicama-zivota> 


Neoliberalna vrteška Srbije tera njene tvorce da polako otkrivaju karte 
promašenog rada, ali tako da po mogućstvu, nekako izdrže svoj mandat, stidljivo 
nagoveštavajući da ćemo u 2009. godini doživeti recesiju, što će se desiti 
neminovno u haotičnom stanju kakvo je naše. Maksimalni doprinos recesiji daće 
globalna ekonomska kriza, koja je takođe proizvod neoliberalizma i 
najrazvijenijim državama sveta a koje u našoj Srbiji imaju svoju privredu i 
svoje banke.

Kriza u tim državama se već očigledno ispoljava na njihove firme u našoj 
zemlji. Banke prestaju sa odobravanjem kredita građanima a strani vlasnici 
fabrika već smanjuju svoju proizvodnju. „Impol Seval“ to već čini sada ne 
čekajući 2009. godinu. Pritešnjen činjenicama premijer se potrudio da upozna 
javnost da će društveni proizvod u 2009. godini porasti za samo četiri odsto 
što smatra da je to recesija jer je to manje nego u prethodnim godinama kada je 
on rastao sedam odsto godišnje.

Premijer je očigledno pogrešno obavešten o stanju svoje privrede ili namerno 
frizira podatke radi pravdanja pogrešne i pogubne ekonomske politike. NJegovi 
rezultati privređivanja obuhvataju rezultate privređivanja strane privrede (Ju 
Es Stil, fabrike duvana, cementare, šećerane, Impol Seval, trgovina...), jer 
naših 1.500 društvenih firmi ubrzano propada a bili su privredni sistem Srbije. 
Zato premijer i ostali poznati neoliberalni saradnici ne smeju u javnosti 
pustiti Izveštaj o poslovanju privrede po završnom računu za poslednjih osam 
godina, jer bi zvanična ekonomska politika otkrila poražavajuće lice.

Potpredsednik vlade zadužen za tobožnji razvoj privrede, tvorac neoliberalnog 
koncepta samouništenja Srbije, hrabro potvrdi da Srbija ima šanse da „održi jak 
privredni rast“ u 2009. godini, a da korekcija penzija na nivo 70 odsto od 
prosečne plate predstavlja „ekonomsko samoubistvo“ Srbije.
Samoubistvo Srbije kao rezultat njegovog rada prebacuje na leđa penzionera. On 
je prethodno uništio privredu pa nema ko da radi i normalno da uplaćuje 
doprinose. Dobro plaćeni statističari, analitičari i „neuki“ novinari za čas 
izračunaše kolika su izdvajanja iz budžeta i koliko će biti njihovo učešće u 
njemu ako se poveća za 10 odsto. Malo „obrazovaniji“ znaju kako će to uticati 
na inflaciju i buduću nestabilnost koju penzioneri izazivaju u Srbiji.

Globalna (svetska) kriza se pripisuje poznatim sredstvima doštampavanja dolara, 
evra, funti, jena i samo privremeno smiruje, njeni uzroci bivaju pritešnjeni 
(neki kažu zamrznuti) dok sistem nastavlja sa funkcionisanjem iako maligno 
oboleo. Naša vlada je shvatila da je na pragu recesije pa poziva u pomoć MMF da 
dođe do svog mišljenja i da ima opravdanje za naše propadanje.
Recesija je svakako neminovna kada matične firme i matične banke iz 
inostranstva redukuju svoje poslovanje, a mi nemamo svoju privredu. Zapravo 
recesija će upropastiti sve šanse za budući lagodan život vlade i stranaka jer 
će bescenje zameniti kakve-takve cene naših prodajnih objekata, nesigurnost će 
onemogućiti kreditno zaduživanje, ozbiljno zaustaviti priliv direktnih 
investicija... Priliv po osnovu doznaka neće biti dovoljan za minimalne potrebe 
građana. Sve ovo posle 10 godina demokratije.    

Dragiša Vešović

Beograd

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште