INTERVJU - JIRGEN ELZESER, NEMAČKI PUBLICISTA I ISTRAŽIVAČ O SREBRENICI


Hag neće srpske svedoke


U Srebrenici se zbio ratni zločin. To je van svake sumnje. No, to nije genocid. 
Porediti je sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno. Hag je 
stvorio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u Hrvatskoj, 
Bosni i u Srbiji. Zato je to priča o „najstrašnijem zločinu u Evropi“ posle 
1945.


Poznati nemački publicista i istraživač novije istorije Balkana, Jirgen 
Elzeser, imao je na nedavnom međunarodnom skupu u Banjaluci zapažen referat o 
„slučaju Erdemović“.

Taj Hrvat je bio važan svedok Haškog tribunala jer je priznao da je učestvovao 
u likvidaciji muslimana iz Srebrenice. Kao „kooperativan optuženik“ bio je 
osuđen na blagu zatvorsku kaznu. Stoga je Glas gospodina Elzesera prvo zamolio 
da izloži svoje gledanje na „slučaj Srebrenica“.

- U Srebrenici se posle 11. jula 1995. dogodio ratni zločin. To je van svake 
sumnje. No, to nije genocid! Šta je genocid? To su Aušvic i Jasenovac! Genocid 
je kada država sprovodi ubijanje jednog naroda, a to uključuje žene i decu. 
Dakle, na rampi u Aušvicu u gasnim komorama ubijana su deca, žene i starci, 
samo zato jer su pripadali jednoj naciji i religiji, koje su nacisti proglasili 
za „opasan elemenat“ po svoju državu. Ovo se takođe odnosi i na Jasenovac, gde 
je stradalo najviše Srba i to pre svega civila, dakle, srpske dece, žena i 
starijih ljudi. Na osnovu nekih nemačkih procena, Hrvati su od 1941. do 1945. 
ubili oko 750.000 Srba. Zapad u slučaju Srebrenice neprestano govori o 8.000 
muslimanskih žrtava. To, međutim, nikada nije dokazano.

Uporediti Srebrenicu sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno, 
bezobrazno. To vređa i jevrejske i srpske žrtve iz Drugog svetskog rata. U 
Srebrenici, bilo je sasvim obratno. Srpska vojska je izdvojila žene, decu i 
starije i organizovala im prevoz do bezbedne teritorije. Neki su otišli u 
Tuzlu, a neki i u Srbiju i tako ih je srpska vojska spasila od osvete Srba, 
čiji najdraži su stradali od 1992. godine.

Koliko je stvarno ljudi ubijeno u Srebrenici?

- Od 1992. do 1995. ubijeno je oko tri i po hiljade Srba. Popaljena su srpska 
sela u okolini Srebrenice. Političari Zapada i njihovi poslušni mediji marljivo 
su prećutali taj zločin Nasera Orića i njegovih ubica. Usput govoreći, taj 
čovek koji se pred novinarima sa Zapada hvalio koliko je lično pobio Srba, bio 
je oslobođen optužbe, a profesor biologije, penzionerka, koja je tokom 
građanskog rata sakupljala humanitarnu pomoć i nije imala nikakvu vlast niti je 
komandovala vojnim jedinicama, osuđena je na jedanaest godina robije.

Odnos prema Oriću naprosto ne može biti tek odnos prema Oriću. Nije li i to - 
odnos prema Srbima?

- Upravo to. Upoznao sam se nedavno sa Branom Vučetićem. Govorio mi je o paklu 
koji je proživeo u svom selu nedaleko Srebrenice krajem 1992. Tada je imao 
deset godina. Bio je svedok ubijanja cele svoje porodice. Ubice su bili 
muslimani, borci Nasera Orića. I haški istražitelji su dolazili kod njega dva 
puta. Ali, u Hag ga, ipak, nisu pozvali da svedoči protiv Orića! Srpski svedoci 
očevidno Haškom sudu nisu potrebni. U Hagu su izgleda dobrodošli samo 
„kooperativni“ Srbi i optuženi Srbi.

Koliko je muslimana ubijeno u Srebrenici i šta haško okretanje glave od srpskih 
žrtava govori o prirodi Tribunala?

- U Srebrenici je ubijeno oko sedam stotina bosanskih muslimana, jer su 
pronađeni sa zavezanim rukama ili povezima na glavi. Krajnja brojka, ako bi se 
uzeli u obzir i nalazi patologa, gde ne mogu sa velikom sigurnošću da kažu, da 
li su ubijeni u borbama ili su streljani, jer prosto za to nedostaju dokazi, ne 
bi premašila tri hiljade, ubeđen sam. A toliko je i Srba ubijeno u Srebrenici i 
okolini. Samo što Zapad neće da o tome govori.

Zašto?

- Hag je napravio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u 
Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji. Zato njima treba priča o Srebrenici kao o 
„najstrašnijem zločinu posle Drugog svetskog rata u Evropi“.

Onda je to klasična manipulacija?

- Naravno! Zato i postoji stvarna Srebrenica, sa upornim ignorisanjem zahteva 
srpske strane da se konačno razotkrije istina o tim događajima. Ali, i druga, 
virtuelna Srebrenica, a nju propagira upravo Hag koji nije ništa drugo nego 
instrument američke politike u demonizovanju i uništavanju Srbije. Zato mogu da 
kažem da su mnogi u Srbiji naivni kad veruju da će Zapad da prestane da 
satanizuje Srbe - ako srpska vlada ispuni samo još ovaj ili onaj uslov.

U čemu je naivnost i šta će biti njena cena?

- Zapad ne može obustaviti satanizaciju Srba jer bi u tom slučaju morao da 
osudi - sebe. Stoga je prvo bio Milošević, pa Karadžić. Sada je na listi 
traženih Mladić. No, to neće biti kraj američkih zahteva. Tražiće još. Recimo, 
da priznate Kosovo, da date Raškoj oblasti najširu autonomiju, verovatno i da 
se odreknete severne Bačke i tako redom. Dobra Srbija je za Zapad, očevidno, 
samo slomljena Srbija.


Autor:


Nikola <http://www.glas-javnosti.rs/autor/178>  Živković

 

 

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/politika/glas-javnosti-03-11-2008/hag-nece-srpske-svedoke

 

 

 

Одговори путем е-поште