AMERIČKI IZBORI I SRBIJA: DA LI SE STVARI MENJAJU DA BI OSTALE ISTE (2)

I mnogim belcima bio cool


Obamin spoljnopolitički angažman će se razlikovati od onog šta bi činio Mekejn, 
koji je čak na jedan predizborni skup došao pevušeći „Bombardujmo Iran“, jer će 
on biti manje sklon intervencionizmu lll Obama će svetske teme gledati kao niži 
prioritet nego što bi to bilo u Mekejnovom slučaju, pa će usled svog neiskustva 
vođenje spoljnopolitičkih aktivnosti prepustiti savetničkom timu


 

Piše: Srđa Trifković


Nezaobilazan faktor, hronično prisutan u slučaju izbora između republikanaca i 
demokrata, ali ovoga puta vidljiv izrazitije nego ikad, jeste medijsko 
naginjanje levo-liberalnoj opciji. Mediji su, jednostavno, pali na teme za 
Obamom. Čitav aparat tog liberalnog establišmenta koji kontroliše najuticajnije 
listove i, što je još važnije, vodeće televizijske kanale, definitivno je 
naginjao Obami. To se osećalo na čitavom nizu suptilnih, nikad suviše 
očiglednih primera, ali je nesumnjivo odigralo veoma značajnu ulogu.

DALJE OD KORENA  I TRADICIJE

Još je izrazitiji primer Obamina supruga, koja je na Prinstonu napisala čak i 
magistarsku tezu u kojoj je baratala sociološko-politikološkim žargonom 
viktimologije ugnjetenih nebelaca i navodno inherentno rasističkog pogleda na 
svet vladajuće bele elite. Pod Obamom možemo očekivati nastavak procesa 
otuđenja od sopstvenih korena i tradicije, koji u Americi već poduže traje, ali 
koji će sa njegovim izborom nesumnjivo dobiti ogroman podstrek.

Činjenica da je veliki broj belih Amerikanaca, pre svega mlađih, podržao Obamu 
ukazuje na stepen otuđenosti većinske populacije od sopstvenih korena. U mlađem 
segmentu bele populacije, koja bi trebalo da predstavlja nosioca transmisije 
tradicionalnog identiteta i kulturoloških obrazaca anglosaksonske protestantske 
Amerike, imate zapravo diskontinuitet sistema vrednosti i identiteta. Oni su u 
većini glasali za Obamu upravo zato što su izgubili osećaj utemeljenosti u onim 
vrednostima koje su sve do šezdesetih godina, do nekih pet do sedam godina 
posle posle Ajzenhauera, primane zdravo za gotovo.

Za njih je Obama cool, Obama ih retorikom i nastupom podseća na idole iz sveta 
zabave i masovne kulture. Sa Mekejnom nisu imali za šta da se zakače u smislu 
samoidentifikacije. Verovatno bi situacija bila drugačija da je na 
republikanskoj strani postojao jedan dinamičan mlađi kandidat, koji je mogao da 
govori jezikom koji je razumljiv mladima i koji pri tom ne bi delovao kao čovek 
koga je vreme pregazilo, kao što je to bio slučaj sa Mekejnom. Osim toga, ovoga 
puta su pripadnici manjina, a naročito crnci, koji su do sada u velikom 
procentu apstinirali na izborima, bili visoko motivisani da glasaju. 
Tradicionalna izborna baza republikanaca pak, koja u Mekejnu nije videla jednog 
od svojih, bila je znatno manje motivisana.

Neizvesno je da li Obama zaista personifikuje svojevrsnu revoluciju u 
unutrašnjoj politici Amerike. Neke tektonske promene u SAD pre svega mogu se 
ticati samoidentifikacije Amerike i njenog kulturološkog i vrednosnog obrasca. 
U tom pogledu, Obama će nastaviti da zagovara politiku tzv. afirmativne akcije: 
obrnute diskriminacije koja daje čitav niz olakšica prilikom upisa na studije 
ili zapošljavanja pripadnicima rasnih manjina. Obama će nastaviti da insistira 
na opštoj reviziji američke istorije i percepcije američke kulture do perioda 
pre građanskih prava 1960-ih. Ne bi on pohađao crkvu velečasnog Džeremaje Rajta 
pune dve decenije i slušao vatrene propovedi protiv „inherentno rasističke“ 
Amerike da mu to nije bilo blisko.

Obamin spoljnopolitički angažman će se razlikovati od onog šta bi činio Mekejn. 
On će biti manje sklon intervencionizmu. Mekejn je poznat kao pobornik upotrebe 
sile bez zazora, on je čak na jedan predizborni skup došao pevušeći 
„Bombardujmo Iran“! Obama će biti oprezniji, pre svega zato što će biti 
ozbiljnije posvećen domaćim pitanjima. On će svetske teme gledati kao niži 
prioritet nego što bi to bilo u Mekejnovom slučaju. Kao drugo, zato što će 
usled svog neiskustva prepustiti vođenje spoljnopolitičkih aktivnosti 
savetničkom timu. I među njima ima ljudi koji ništa dobro ne obećavaju - pre 
svega Džozef Bajden kada je reč o Balkanu, a Zbignjev Bžežinski i njegov sin 
Mark kada je reč o Rusiji i postsovjetskom prostoru.
Ipak, Obamin osnovni modus operandi u spoljnoj politici biće multilateralizam. 
On će manje od Buša i manje nego što bi to bio slučaj sa Mekejnom nametati 
unilateralne odluke kojima drugi treba da se pridruže u nekakvim „koalicijama 
voljnih“. Više će težiti da se odluke donose konsenzusom, bilo na nivou NATO 
ili u odnosima sa Evropskom unijom. To, naravno, ne znači odricanje od 
aktivizma, pa i intervencionizma u spoljnoj politici. Jedino što će Obama to 
činiti pod plaštom nekakvih humanitarnih i univerzalnih principa, a ne onako 
grubo unilateralno, kao što je to bio slučaj sa prethodnom administracijom.

Sutra: Vraća se  i Samanta Pauer?


Autor:


*       Dodaj novi komentar 
<http://www.glas-javnosti.rs/comment/reply/51745#comment-form> 
*        <http://www.glas-javnosti.rs/node/51745/print> Verzija za štampu


Komentari


Sre, 12/11/2008 - 16:56 — Jasmina M. 

Ovo je tako glupo i neosnovano misljenje da me cudi da ste platili tom 
placeniku da napise beskrajno amaterski komentar.
I vrapci znaju da su demokratske administracije u Americi po pravilu 
"konzervativne" - kad su pare u pitanju. Demokrate ne trose, demokrate sticu, 
stede i pune drzavnu kasu.
Klinton je nasledio od Busa starijeg ogroman deficit koji je do kraja svog 
mandata pretvorio u znacajn suficit u drzavnoj kasi.
Znaci nema levog i desnog u Americi. ST je dovoljno dugo ziveo u Americi da bi 
znao da se jedine dve partije u ovoj zemlji nikada ne gloze oko ideologije. 
Razlikuju se jedino po tome kako ce da rasporede pare koje ubiraju od porskih 
obveznika. Klinton je ukinuo neke vojne baze i u principu smanjio vojni budzet. 
Te pare je okrenuo ka srednjoj klasi i njenim potrebama. Bus je vratio novac 
vojsci i naftasima i krupnom kapitalu jer ga je on doveo na vlast sto ne znaci 
da i bilo koji demokratski predsednik ne dobija pare od privrednih mocnika ove 
zemlje.
Ali reci da je Obama "levo" je smesno i neodgovorno.

*       odgovori <http://www.glas-javnosti.rs/comment/reply/51745/49495> 

Sre, 12/11/2008 - 18:07 — Jovan 

Izvrsna analiza ST. Napokon da neko u srpskim medijima iznese kako zaista stoje 
stvari sa Obamom, umesto samozavaravanja koje nam serviraju prozapadna glasila 
i vlast!

*       odgovori <http://www.glas-javnosti.rs/comment/reply/51745/49506> 

Sre, 12/11/2008 - 20:13 — Slobodan 

Odlican clanak dr. Trifkovica. Vidi se da covek poznaje meteriju. Konacno neko 
u ovim nasim novinama da kaze pravu istinu o tome sta se desava na americkom 
politickom polju.
Cini mi se da je Obama kao Klinton - sve u rukavicama: o humanitarnim 
intervencijama ali zato bombardovanje sa visine od 15.000 stopa je cool!

Braco Srbi slusajte ovog pametnog coveka Trifkovica. Predlazem da Trifkvic bude 
predsednik Srbije.

 

 

http://www.glas-javnosti.rs

 

 

 

 

<<attachment: image001.gif>>

Одговори путем е-поште