Narikače 

                        
                                

 


Autor Redakcija    

        

Vreme obilja je prošlo. Stiglo je vreme štednje. Virtuelna ekonomija je 
propala. Moramo se vratiti realnom životu. Svet se u sekundama menja. 
Neizvesnost i strah se širi komercijalnom civilizacijom. Kompanije i banke su 
prestravljene. Bankrot mnogima visi nad glavom. Samo u Srbiji je prividno sve 
mirno. Režim širi spokoj. Mirno spavajte! Guverner poziva građanstvo da mirno 
spava. Nema nikakvih problema! Sve je pod kontrolom! Samo neprijatelji reformi 
nikada ne miruju. Samo neprijatelji stabilnosti dinara i deviznog kursa rovare. 
Neprijatelji slobodnog tržišta i deregulacije su opasni jeretici. Njih treba 
proterati iz svih medija. Njima ne treba otvarati prostor za delovanje jer 
plaše građane. Građane koji tako mirno spavaju. Građane koji bezbrižno štede. 
Građane koji ne vide kakav nam finansijski cunami stiže. 

Neprijatelji reformi su opasni po režim. Pre hapšenja, treba ih zaplašiti. 
Demokratski javno. Da se niko ne doseti. Guverner je ogorčen. Guverner ne može 
da veruje da neprijatelje stabilnosti dinara neko uopšte pušta u javnost. 
Guverner te antiprotivne elemente naziva narikačama. 

Narikače su svi oni koji ne mogu mirno da spavaju. To su oni koji ne veruju 
guverneru činovniku. To su oni koji ne vide konvertibilnost dinara. Koji ne 
veruju u makroekonomsku stabilnost. Koji smatraju da guverner radi za inerese 
stranih banaka i uvozno-tajkunskog lobija. Predstavnici sloja narikača za tri 
nedelje podigli su 700 miliona evra sa štednje. Zašto? Nisu poverovali 
guverneru. Ni poslovnim bankama koje podižu kamate u nebesa. Što veće kamate 
ponude banke, to više novca podižu štediše. Građani su se opametili. Ne veruju 
više u velike kamate. Podizanjem isto toliko novca u nedelji štednje bankarski 
sistem upada u velike probleme. Guverner smatra da ništa ne treba menjati. 
Mirno spavajte! To što je prodato 300 miliona evra za odbranu kursa, to nije 
razlog za paniku. 

Narikače su podizale devizni kurs, dok je guverner nastavio da ga brani 
prodajući devize. Devizne rezerve su smanjene za prvu milijardu evra. Sada 
sledi nastavak. Ukoliko guverner nastavi tako da brani devizni kurs, postoji 
velika opasnost da prođe kao Ante Marković kome se tako izmigoljilo 11,2 
milijarde dolara rezerve. Uprkos mojim nastojanjima da alarmiram na vreme šta 
se dešava na finansijskom tržištu, Ante Marković nije imao političke snage da 
reaguje pravovremeno. Razumeo je o čemu pričam, ali nije imao političke snage 
da napravi državni udar. I devizne rezerve su se istopile. Ante Marković nikoga 
nije nazvao narikačama. Naprotiv, pozvao je one koji su bili njegovi najveći 
kritičari u javnosti. Guverner Jelašić ne poziva nikoga. Njemu nikakva pamet ne 
treba. Njemu je dovoljno da ispunjava zadatke koje su mu odredili drugi. 
Posledice takve politike su katastrofalne. Urušavanje deviznih rezervi će biti 
dramatično. Sve smo to već jednom prošli. Dobio sam oštru kritiku od guvernera 
SFRJ jer sam pre vremena tvrdio da će devizne rezerve nestati. Guverneri 
Slovenije i Hrvatske su me potkazali guverneru SFRJ. Tvrdio sam da Slovenci i 
Hrvati, uprkos nelikvidnosti njihovih poslovnih banaka, uporno falsifikuju 
podatke i prikazuju svoje banke likvidnim kako bi one kupile što više deviza iz 
zajedničke kase. Srpske banke su bile, takođe, nelikvidne, ali nisu imale 
dozvolu da kupuju devize. Politička kvazielita u Srbiji je radila protiv 
interesa svojih građana i svoje države. Politička elita Slovenije i Hrvatske je 
bila nacionalno prosvećena. Uspešno su odradili nezavisnost svojih država. 
Svaka im čast! Izvukli su veliki deo deviza iz zajedničke kase za finansiranje 
svoje nezavisne države. Srpski mediokriteti na vlasti su sanjali o nebeskom 
narodu. Tako su devize otišle prema pametnijim. Srbi su ponovo ispali glupi. 
Čak su i Makedonci u skraćenoj Federaciji uspeli da nas nadmudre. I opet, na 
isti način. Ista fora...

Moj nastup u javnosti napada guverner Makedonije i ponovo dobijam prekor 
guvernera skraćene SFRJ. Što nam praviš probleme? Na kraju, kada smo došli 
sebi, deviza više nije bilo SFRJ je mogla da se raspadne. Ipak, radi istine, 
treba reći da je Ante Marković bio gospodin. Nije radio protiv Srba i Srbije. 
Mi, Srbi, smo sami uništavali sebe. Ante Marković je bio je inžinjer iz 
privrede koji nije znao finansije. Još manje je znao kreditno-monetarnu 
politiku. Ali bio je uviđajan, kulturan i znao je da sasluša ljude. Naročito 
one koji suprotno misle. Guverner Jelašić je referent strane banke. Nikada nije 
radio u privredi. Ne zna kako se stvara nova vrednost. Ništa ne zna o tržištu. 
Nikada nijednu robu nije izvezao. Nikada nijedan devizni priliv nije naplatio. 
Nikada nijednu platu radniku nije zaradio na tržištu i isplatio. Nikada pre 
naimenovanja za guvernera nije vodio njenu poslovnu banku. Uopšte ne poznaje 
privredu Srbije. Nije stvarao nikakvu poslovnu viziju niti strategiju. Bio je 
bankarski uštovljeni činovnik. Takav je ostao i do danas. Njegovi jezuitski 
nastupi sakrivaju neznanje, neiskustvo i nestručnost. Postavljen od strane onih 
koji su uništili domaće bankarstvo, smerno i ponizno nastavlja da sprovodi 
politiku zbog koje je doveden. Vodeći takvu pogrešnu i štetnu 
kreditno-monetarnu politiku po državu Srbiju i većinu njenih građana dobio je 
vilu na Ukletom brdu. Tvrdio je da vila vredi svega 350.000 evra. Toliko danas 
vredi malo veći stan oko "Arene". Stručnjaci procenjuju da ta vila realno vredi 
oko četiri miliona evra. Bankarski referent je za svega četiri godine na vlasti 
uspeo da se domogne tolikog kapitala. Referent je postao kapitalista. Za to 
vreme, zbog lažne makroekonomske stabilnosti država je izgubila oko 60 
milijardi dolara. To je razlika između divljački naraslog uvoza i patuljastog 
izvoza. 

Svaki mesec spoljno-trgovinski deficit raste za više od jedne milijarde dolara. 
Istovremeno, zaduženost, takođe, raste mesečno za jednu milijardu dolara. 
Zaduženost je već dostigla 32 milijarde dolara. Nekadašnja SFRJ je bila 
zadužena svega 20 milijardi dolara. Građani Srbije, mirno spavajte! Narikače 
nariču nad vašom sudbinom. Sve je pod kontrolom! Špekulativni kapital je još 
uvek tu. Preko četiri milijarde evra je ušlo u Srbiju špekulativnog kapitala 
koji se pretvorio u dinare i otišao u Narodnu banku kod guvernera po kamatnoj 
stopi od 15,75 odsto. Izvinite, to više nije referentna kamatna stopa. 
Teledirigovani guverner dobija zadatak da poveća kamatnu stopu. Tako povećava 
profite stranih banaka. Koje na ovim repo-transakcijama zarađuju 400 miliona 
evra godišnje. Oni samo od te kamate godišnje mogu da kupe NIS. Jezuita 
guverner povećava kamatne stope centralne banke u trenutku kada svi guverneri 
sveta obaraju kamatne stope. Guverner FED-a oborio je kamatnu stopu sa 5,25 
odsto na svega jedan odsto. Kamatne stope se obaraju da bi se izbegla 
kataklizma. Pokušavaju da pomognu posustaloj neoliberalnoj ekonomiji da se 
izvuče iz ovog svetskog lanca bankrotstva. Kada svi smanjuju kamatne stope, 
guverner činovnik povećava kamatne stope. I? Ništa. Svi ćute. Politička 
kvazielita u parlamentu zabavlja se sama sa sobom. Tajkuni nastavljaju da 
pljačkaju građane. A narod kao svaki narod, gleda kako da preživi. Idealnu 
sliku propasti kvare samo narikače. Samo njihovim kricima se uznemiravaju 
građani. Da njih nema ne bi se videlo da je blagorodni Island bankrotirao. 
Gangsteri sa Vol Strita su ih uvukli na CDS kredite. Ne mogu da vam objašnjavam 
šta je to. Pitajte Islanđane kakva je to droga. Ili pitajte Irce. Irsko čudo je 
nestalo. Više ne postoji. Kao što će sa naše političke scene nestati političari 
iz šifrovane sekte. Gde su sada da nam tumače irsko čudo? Gde su sada 
neoliberalni tržišni fundamentalisti koji rame uz rame već godinu dana koračaju 
uz režim? Koliko su novca do sada uzeli od osiromašenih građana. 

Predsednik ekonomista Srbije, profesor na Ekonomskom fakultetu, član je šest 
upravnih odbora. Samo u jednom upravnom odboru godišnje zarađuje preko 12.000 
evra. Ako tome dodamo ostale upravne odbore, profesorsku platu, skripte i 
knjige i druge tezge, onda se njegov godišnji prihod penje na 100.000 evra. 
Živela tranzicija?! Živele reforme?! Živeo guverner i njegov stabilan dinar! Na 
100.000 evra godišnjih prihoda se ne nariče. Mirno spavajte! Zatvorite oči! 
Tako nećete videti da je Reno zatvorio pogone na 15 dana, da je Pežo objavio 
pad proizvodnje za 30 odsto, da je Volvo otpustio 3.000 radnika, da Mercedes 
otpušta 4.000 radnika, da su gubici GM preko 400 milijardi dolara i da je Ford 
u gubicima preko 300 milijardi dolara. A mi? Posle tačno osam propuštenih 
godina prihvata se aranžaman sa Fijatom koji sam predlagao u novembru 2000. 
Đinđiću. Zašto to niste prihvatili onda? Ko je kriv što smo izgubili osam 
godina? Zašto krijete ugovor sa Fijatom? Ako ste od 2001. potrošili, kako se 
hvale, za održavanje Zastave 500 miliona evra, zašto niste te 2001 poslušali 
mene kada sam vam predlagao da uložimo 400 miliona evra u novu fabriku 
automobila na novoj platformi? Ko je minirao već ugovoreni sastanak sa 
Anjelijem? Ko je Đinđića obasipao lažnim obećanjima o našem brzom razvoju? 
Zašto država sada ulaže skoro 300 miliona evra u manjinski paket akcija? Za te 
pare možemo da napravimo sami fabriku. Zašto država ulaže u svetski posrnulu 
auto industriju? Koliko tačno para ulaže Fijat? Iz kojih fondova stižu te pare? 
Zašto prodaju NIS za bednih 400 miliona evra? Zašto ste pravili štetan ugovor 
sa Rusima? Ako smo braća, novčanici nam nisu sestre. To što volim Ščedrina, 
Gogolja, Dostojevskog, Tolstoja, Čehova i Bulgakova to ne znači da moram da 
poklonim sopstvenu imovinu mnogo bogatoj ruskoj državi. Zašto Putinu ne 
ponudite NIS za jedan evro? Ako već poklanjamo, bar da bude manja cena od 
šećerana. Zašto Rusi zalažu imovinu NIS-a i traže kredit od 500 miliona evra da 
ispune svoju preuzetu obavezu? Ko ih je naučio tako da rade? Ko je kupovao tako 
firme po Srbiji? Ko? Koji tajkun? Može li guverner da nam kaže? To su sve 
pitanja koja traže odgovore. Guverner jezuita nas ne može uplašiti svojim 
prozivkama i pretnjama. Mi koji živimo u Srbiji nemamo šta da izgubimo. Tu smo 
i ostajemo do kraja. Kada oni budu bežali, treba im uzeti svu imovinu. To je 
jedina kazna. Neka idu odakle su bezimeni i došli. Ali bez otete imovine. 
Imovina ostaje Srbiji. E, onda neka nariče!

Tabloid <http://www.magazin-tabloid.com>  broj 167 2008-11-13

http://www.dragas.biz/content/view/5971/69/

Одговори путем е-поште