Sarajevo etnički čisto! D. MAJSTOROVIĆ | 13.03.2009 20:00
Iako nje bilo zvaničnog popisa stanovništva još od 1991. godine, jasno je da je nacionalna struktura stanovnika današnjeg Sarajeva veoma različita u odnosu na stanje prije 1992. godine. Ovo je u intervjuu "Fokusu" rekao predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava BiH, Srđan Dizdarević, naglasivši da je Sarajevo danas, praktično, jednonacionalan grad. - Danas je u gradu više od 90 odsto Bošnjaka, dok je prije rata bilo oko 50 odsto, Srba je bilo oko 30 odsto, Hrvata oko sedam odsto. Prema procjenama, danas u Sarajevu živi od 20.000 do 30.000 Srba ili nekih šest odsto i 15.000 Hrvata ili tri odsto. Dakle, zaključak o tome da je grad jednonacionalan nameće se sam po sebi - istakao je Dizdrarević. FOKUS: Šta je uticalo na to? DIZDAREVIĆ: Uzroci ovog stanja su u ratnim dešavanjima, u politici tadašnjeg rukovodstva iz Pala, koje je pozivalo Srbe da napuste Sarajevo i čak činilo žestok pritisak u tom pravcu, te u politici Alije Izetbegovića i bošnjačkog rukovodstva, koje je naprosto smatralo Sarajevo svojim, bošnjačkim plijenom, te nije smatralo da Srbi, Hrvati i svi ostali predratni stanovnici treba da se vrate u grad. FOKUS: Može li se i na osnovu toga ocijeniti trud i rad federalnih i kantonalnih vlasti na povratku izbjeglog i raseljenog stanovništa nebošnjačke nacionalnosti? DIZDAREVIĆ: Ocjena se može zasnivati samo na činjenicama, a činjenice su takve kakve su, dakle, nije bilo povratka nebošnjaka. Naprotiv! I dalje traje odliv Srba i Hrvata. Prema riječima kardinala Vinka Puljića, Sarajevo je u posljednje dvije godine napustilo 500 hrvatskih porodica, što govori o tome koliko se radi na povratku i na novoj uspostavi multietničnosti u Sarajevu. Dakle, ocjena vlastima je negativna. FOKUS: Šta je, po vama, najveća prepreka povratku, recimo, srpskog naroda u Sarajevo? DIZDAREVIĆ: Prva prepreka jeste u tome što je u glavi političara koji vode ovu zemlju ona trajno podijeljena po etničkim šavovima, što je odraz njihove volje, a oni rade na tome da se te podjele održe. Konkretnije, danas je teško povratniku Srbinu da nađe posao u Sarajevu, teško mu je da svojoj djeci obezbijedi odgovarajuće obrazovanje, teško mu je, jednom riječju, da se osjeća kao svoj na svome i kao građanin, čija će prava biti jedako poštovana i uvažavana. Kada bi postojala istinska želja da se u Sarajevo vrate njegovi predratni stanovnici, onda bi, primjera radi, trebalo vratiti imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, društvu "Prosvjeta", trebalo bi u organima opština, Grada, Kantona, u javnim preduzećima, zaposliti jedan broj Srba, Hrvata, Roma i učiniti da procenat zaposlenih u javnom sektoru ne bude veći od 95 odsto Bošnjaka. Naravno, kada bi bilo dobre volje, moglo bi se mnogo učiniti. No, to zahtijeva da se izmijeni dosadašnji model vladanja zasnovan na nacionalizmu. FOKUS: Može li Sarajevo, ovakvo kakvo je danas, zaista biti glavni grad BiH, glavni grad svih njenih naroda? DIZDAREVIĆ: Mislim da bi trebalo mnogo učiniti da Sarajevo zaista i de fakto potvrdi svoju ulogu glavnog grada BiH. Istorija ovog grada i činjenica da je njegove svijetle trenutke obilježilo vrijeme u kojem je Sarajevo bilo zaista otvoreno, kosmopolitsko, pokazuje šta bi trebalo mijenjati kako bi ono bilo prihvaćeno od svih kao glavni grad. FOKUS: Koliko na međusobno povjerenje utiču i neriješeni slučajevi ratnih zločina protiv srpskog naroda u Sarajevu? Kao primjer može da nam posluži i ovih dana aktuelna priča o Dobrovoljačkoj ulici. DIZDAREVIĆ: Mislim, principijelno, da sva ratna događanja moraju biti do kraja rasvijetljena i da prvo treba vidjeti ima li tu posla za pravosuđe, odnosno da li postoje indicije o tome da su izvršeni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti. Ovo važi i za Sarajevo. Sve dok se do kraja ne istraži svaka relevantna pojedinost vezana za rat, ima mjesta spekulacijama, manipulacijama i kalkulacijama. Nije mi zaista jasno zašto se neki bošnjački autoriteti tako žestoko protive utvrđivanju činjenica vezanih za stradanja građana Sarajeva tokom rata. Meni bi, kao građaninu koji je vrijeme od aprila 1992. do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma proveo u Sarajevu, jedan takav nalaz, jedan izvještaj nezavisnog tijela koje bi utvdilo fakte, i te kako bio koristan i zasigurno bi to išlo u pravcu kako kažnjavanja potencijalnih počinilaca nedjela tako i nove uspostave povjerenja s dojučerašnjim komšijama. To bi bila i investicija u sutrašnjicu ovog grada. No, očigledno, partiotizam se i dalje mjeri time koliko ćete biti žestoki u kritikovanju onih drugih i u branjenju svojih. Žalosno. http://www.fokus.ba/vidi.php?rub=2&vijest=19098
