Dodik: Moj narod će izaći iz BiH, ali bez rata
Piše: Snježana Pavić
Foto: Bruno Konjević/CROPIX
_____
Ako je demokratsko pravo da budemo unutra, onda je demokratsko pravo i da ne
budemo. To nije suprotno povelji UN-a, kaže premijer Republike Srpske
S Miloradom Dodikom razgovarali smo u srijedu u novoj zgradi vlade Republike
Srpske u Banjoj Luci. Zbog sumnje u pronevjeru čak 72 milijuna eura pri gradnji
te zgrade i autoceste, institucije BiH pokrenule su istragu protiv Dodika. Zbog
toga je on prošli vikend odbio nastaviti razgovore s čelnicima SDA i HDZ-a o
preustroju BiH i zaprijetio da će se srpski predstavnici povući iz svih
zajedničkih institucija. Zbog rastuće napetosti i novih prijetnji referendumom
i odcjepljenjem, New York Times je ovaj tjedan posvetio uvodnik Bosni i
Hercegovini, pozivajući Obaminu administraciju da hitno vrati pozornost na tu
zemlju.
New York Times je upozorio da je Bosna i Hercegovina pred raspadom. Je li to za
vas dobra ili loša vijest?
- A kad je bila spojena? Bosna i Hercegovina u današnjem je obliku nastala
Daytonskim sporazumom, na razvalinama zemlje koja se zvala Jugoslavija. Proces
nacionalne homogenizacije u ostalim republikama ovdje je doživio svoju
suprotnost. U Daytonu je stvorena država u kojoj je jedini kohezijski faktor
bila međunarodna zajednica, i to je valjda svima jasno. Stvoren je ipak novi
politički sustav, dvoentitetski, koji funkcionira. No, on je značajno ugrožen,
prije svega politikom stranaca koji su ga, umjesto da inzistiraju na provedbi
Daytona, godinama pokušavali dograđivati i mijenjati, namećući nova rješenja na
temelju nekakvog duha Daytona. Svi su u tome vidjeli svoju novu šansu: Bošnjaci
da urede BiH onako kako njima odgovara i kroz tu ‘dogradnju Daytona’ izgrade
unitarnu Bosnu po principu jedan čovjek - jedan glas; Srbi su počeli podržavati
Dayton kad su se već počela ukidati njihova Daytonom stečena prava; Hrvati,
trajno frustrirani, s osjećajem da su prevareni u Washingtonu i Daytonu,
vidjeli su u tome šansu da se i oni izbore za bolji položaj. Stvoreno je stanje
u kojemu ništa ni za koga nije sigurno. Srbi su na početku odbacivali Dayton, a
Bošnjaci ga podržavali, no sad Srbi podržavaju Dayton, a Bošnjaci ga odbacuju.
To je apsurd apsurda, ali tako je. Ovo je veoma kompleksna situacija, ovdje
nema jedne istine, nego tri, uz četvrtu istinu međunarodne zajednice.
Miroslav Lajčak je otišao, čeka se imenovanje novog visokog predstavnika. Bi li
se BiH raspala bez prisutnosti međunarodne zajednice?
Ako je demokratsko pravo da budemo
unutra, onda je demokratsko pravo i da ne budemo. To nije
suprotno povelji UN-a
- Ne. Mislim da ne bi. Bosna i Hercegovina nije okvir koji mi u Republici
Srpskoj odbacujemo. Naša borba nije protiv Bosne i Hercegovine, i to nitko ne
može reći. Mi nemamo nikakve ciljane planove te vrste, bez obzira na to što nam
neki pripisuju. Odlična prilika za takvo što bilo je Kosovo, čak su i mnogi u
svijetu očekivali da će se tako nešto dogoditi, ali nije. Ovdje vodimo računa o
sebi, o našoj poziciji u sklopu BiH. Razumijem da neki u BiH misle da je
nepravedno to što postoji Republika Srpska, ali isto se tako mora razumjeti da
mnogi u RS-u misle da je nepravedno što postoji Bosna i Hercegovina. Nigdje
nećemo stići ako stalno negiramo: mi smo spremni da ne negiramo BiH i da je
gradimo na onome što je realno moguće, bez emocija.
Zar nije negiranje BiH kad vi kažete da nećete više sudjelovati u razgovorima o
ustavnim promjenama ako RS ne dobije pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja?
- To je demokratsko dostignuće suvremenih federalnih i složenih država. Mi ne
negiramo BiH, ali budući da se stalno negira Republiku Srpsku, tražili smo
prihvaćanje RS-a. Ako želite da sudjelujemo u razgovoru, onda nas morate i
prihvatiti. To nije ultimatum, iako to neki tako shvaćaju. Republika Srpska je
realnost. Mi smo predložili da BiH bude asimetrična federacija u kojoj će se
dati pravo sastavnicama na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Možemo se
dogovoriti da se to pravo ne može koristiti za pet ili deset godina. Ali ako
deset godina ne možete nešto napraviti, što je logično? Da se možda nećemo
ponovno tući? Ja neću. Zašto ne bismo napravili kao što je učinila
Čehoslovačka, pa da se uskoro svi nađemo u EU? Ulazak u EU eliminirat će mnoge
posljedice raspada Jugoslavije: džaba je Hrvatskoj i Srbiji to što su bile u
ratu ako budu u EU, tako i nama ovdje. Prema tome, zašto gubimo energiju na
takve stvari? Za nastavak razgovora o Ustavu tražimo da se ne dira u granice
RS-a, da se poštuje entitetsko glasovanje i omogući samoopredjeljenje do
odcjepljenja, ali da se kaže da se ne može unilateralno proglasiti.
Nego kako nego unilateralno?
- Pa da ne napravimo to sami, nego tako da se postigne dogovor unutar BiH o
disoluciji.
Kako biste se dogovorili o tome?
- A kako se dogovoriti da funkcionira kad ništa ne funkcionira? Sila
međunarodne zajednice ovdje ne pomaže. Veliki svijet je ovdje prisutan kroz dva
oblika, civilni i vojni, s golemom silom koju bi mogao upotrijebiti. Moramo
izbjeći da nekome padne na pamet upotrijebiti tu silu. Danas je svijet u
velikoj krizi, mi smo potpuno zanemarivi, SAD i EU više nisu ono što su bili
lani ili prije deset godina. To ne znači da trebamo ići na destabilizaciju.
Iako je RS prema Daytonu dobio svoju vojsku, poslije je tu nadležnost prenio na
državu BiH i sad imamo zajedničku vojsku. Zauzimam se za to da se BiH
demilitarizira, ali shvaćam da drugi to neće. RS je prenio 54 svoje nadležnosti
na BiH, ali to nije pridonijelo povećanju povjerenja, nego je samo otvorilo
nove apetite. Morali smo reći, dosta više, pričekajte! Što smo time dobili?
Ekonomski smo stabilni, samoodrživi i uspješniji od Federacije BiH. Natjerali
su nas na mnoge stvari koje nisu racionalne, na primjer na stvaranje jednog
poduzeća za prijenos električne energije. U zapadnim zemljama imate i po deset
takvih poduzeća, samo u BiH mora biti jedno! Zašto?
Pa, zbog integracije.
- Kakva integracija? Ne može se integrirati država, a kamoli nešto drugo.
Koliko imate tenkova i topova? Je li točno da se RS naoružava?
- Ma dajte! To je poput onih priča s početka raspada Jugoslavije. Vlada RS-a
nema na raspolaganju nijedan top, nijedan vojni avion, ništa nismo tajno
nabavili. Nismo niti razmišljali o tome da se naoružavamo. Imamo potpuno
povjerenje u NATO i vjerujemo da bi bilo kakva eskalacija nasilja bila vrlo
brzo lokalizirana intervencijom tih snaga. U mom političkom radu rat nije
opcija. Naš politički cilj je Republika Srpska, s pravima koje ima prema
Daytonu. Ništa drugo.
No, mnogi smatraju da bi izbio rat da se međunarodne snage potpuno povuku iz
BiH?
- To je glupost. Kakav rat?
Dok se Hrvati to nisu usuđivali glasno niti pomisliti, vi ste im počeli nuditi
treći entitet. Na teritoriju Federacije BiH. Zašto bi Bošnjaci, kao najbrojniji
u BiH, na to pristali?
- O tome sam razmišljao kao čovjek koji ima političku odgovornost i za ono što
se zove Bosna i Hercegovina, iako moram priznati da najčešće bježim od te
odgovornosti. Hrvati su u BiH nasamareni Washingtonskim sporazumom da bi
Hrvatska mogla lakše izvesti Oluju i završiti formiranje države. U BiH mora
postojati ravnoteža; ako se jedan narod osjeća zakinutijim, to vodi
destabilizaciji. Ja sam rekao kako bi bilo dobro da se umjesto deset kantona u
Federaciji BiH naprave dvije federalne jedinice multietničkog karaktera kao što
je RS. Možete se ne slagati s tim, ali u vladi koju ja vodim imamo
potpredsjednike Hrvata i Bošnjaka, pet ministara Bošnjaka, tri Hrvata i osam
Srba. Zašto ne bi mogla biti slična vlada u Hercegovini? I dalje mislim da BiH
ne može egzistirati ako jedan narod nema osjećaj sigurnosti, a uvjet je da ima
teritorijalno političku zajednicu, koja ne mora biti protiv BiH.
Zašto bi Bošnjaci to prihvatili?
- Faktično stanje je takvo da Bošnjaci nemaju gotovo nikakav utjecaj na
područjima gdje je bila Herceg Bosna. Život je i bez nas nacrtao te stvari. Ako
se Banja Luka ili Mostar gospodarski razviju, privući će Bošnjake i nitko im
neće moći zabraniti da se tamo nastane. To će učiniti život. Ali ovdje se
govori o povijesti koja nije završena, o projektima koji nisu završeni. Možda
postoje i bolje varijante, ali što je pokazalo 13 godina uprave međunarodne
zajednice? Ništa. I dalje vladaju nepovjerenje, napetost, nestabilnost.
Ponovno najavljujete povlačenje srpskih predstavnika iz institucija BiH. Je li
to samo prijetnja?
- Takve odluke nema. Ali o opredjeljenju se već može pričati. Evidentan je
paralelizam u tijelima vlasti BiH. U ministarstvu sigurnosti Srbi i Hrvati su
samo simbolično zastupljeni. Sarajevo kao glavni grad definitivno gubi i Srbe i
Hrvate. Širi se vic da u Sarajevu ima više Kineza, nego Srba i Hrvata zajedno.
Sve to govori u prilog mojim tvrdnjama kako je bolje da se ne mrcvarimo
godinama na iluzornim stvarima, nego da vidimo što je to što može izdržati. Ne
želim da bilo tko misli da mi povlačimo mjere samo zato što se netko drznuo
voditi neku istragu protiv mene.
Pa što nije povod kaznena prijava protiv vas i nekoliko ministara?
Vlada RS-a nema ni top, ni avion. Imamo povjerenje u NATO. Vjerujemo da bi
eskalacija nasilja bila lokalizirana njihovom intervencijom
- Ne. I prije sam govorio da stranci moraju otići iz tužiteljstva i suda BiH,
upozoravao da bošnjačka ratna tajna služba AID i dalje djeluje u obavještajnoj
službi, diplomatsko-konzularnoj mreži i brojnim drugim tobože zajedničkim
institucijama. Zaobilaze se Srbi i Hrvati, imenuju se na funkcije samo kao
dekor. Mi jednostavno ne želimo biti ikebana. Nismo protiv borbe protiv
kriminala. Ova nova zgrada vlade nije samo sjedište ove administracije, nego i
simbol onoga što se zove Republika Srpska. Mi to volimo. Razumijemo da ljudi iz
Sarajeva to ne mogu podnijeti, ali da netko zloupotrebljava državne institucije
iz svoje mržnje, to ne možemo prihvatiti. Ako imaju dokaze, neka završe s tim
na sudu, a ne da na osnovi toga mjesecima vode medijsku kampanju uz pomoć nekog
bolesnog novinara. Kakva pravna država? Neka stranci takav pravni sustav uvedu
u svoje države. Možete li zamisliti da u nekoj državi tužitelj udari na
aktualnu vladu? Mora biti siguran u apsolutni uspjeh takve prijave, inače
tužitelju leti glava, zar ne? Tako je u svim državama, osim kod nas.
Stalno pozivate na bližu suradnju s Hrvatskom, ali najbliže vam je bilo to što
ste se svađali s predsjednikom Mesićem. Tko su vaši partneri u Hrvatskoj?
- Ja poštujem Hrvatsku. I dalje sam veliki jugonostalgičar i na isti način
volim sve prostore bivše Jugoslavije, volio bih da se ta zemlja nije raspala.
No, nisam iluzionist koji ne prihvaća realnost. Poštujem opredjeljenje
hrvatskog naroda da ima svoju državu i želim joj sve najbolje. Imam primjedbe
na položaj i mogućnost povrata imovine Srba, kao što Hrvatska često prigovara
nama, i to se treba rješavati. Hrvatska i RS trebaju biti partneri u pitanjima
koja su u nadležnosti Republike Srpske. Neće Hrvatska moći riješiti pitanje
elektrana Plat i Gacko ili čišćenje Save ako ne surađuje s RS-om. Može se to
nekome u Hrvatskoj ne sviđati, ali to je tako. Dajte da zaboravimo animozitete,
neka sudovi urade svoj posao na kažnjavanju zločina. No, u toj priči nitko nije
ni dobar, ni loš, svi smo činili jedni drugima i loše i dobro. Vrijeme je za
dobro, vrijeme je da pokažemo da možemo napraviti mostove na Savi, elektrane
Dubrovnik 2 i Plat 2 te riješiti druge zajedničke probleme. Zašto to ne radimo?
Za nas je partner svatko tko poštuje realitet u BiH i ne drži nam lekcije kako
se trebamo ponašati. Zašto bi meni netko govorio kako bih se ja morao ponašati
u BiH? Poštujem gospodina Mesića, ali nije njegovo da to komentira.
Koje biste se ovlasti RS-a odrekli da biste ušli u EU?
- Malo čega se već nismo odrekli. A zašto? Koliko mi razumijemo europski
proces, njima nije bitno pitanje unutarnje organizacije neke zemlje. Belgija,
Španjolska i Njemačka su kao savezne zemlje ili federacije ušle u EU.
Zašto se onda mrcvarite razgovorima o ustavnim promjenama kad je jasno da ništa
ne možete dogovoriti?
- Nastavit ću razgovarati s Draganom Čovićem iz HDZ-a i Sulejmanom Tihićem iz
SDA. Riješili smo nekoliko teških pitanja koja su visjela kao problem europskoj
perspektivi BiH, na primjer status Brčkog.
Ali ne i promjenu Ustava. Zar je moguć dogovor bilo kojeg predstavnika Srba,
Hrvata i Bošnjaka o teritorijalnom ustroju BiH?
- Što se nas tiče, to pitanje nije na dnevnom redu. Imamo daytonsku strukturu
BiH i entitet zvan Republika Srpska za nas je potpuno prihvatljiv. Razumijemo
da drugi nisu zadovoljni: Hrvati i Bošnjaci iz svojih razloga otvaraju to
pitanje. Naš refleks je bio: dobro, mi razumijemo vaše probleme, hajde da
vidimo što možemo poboljšati u tom pogledu.
I onda nudite odcjepljenje!
- Tko nudi odcjepljenje? Jedno je odcjepljenje, a drugo da imate pravo na
odcjepljenje.
Zašto tražiti to pravo ako ga ne mislite iskoristiti?
- Ako je demokratsko pravo da budemo unutra, onda je demokratsko pravo i da ne
budemo unutra. To nije suprotno povelji UN-a. Bosna i Hercegovina je, nažalost,
veliko ‘moranje’ za sve. Ne bježim od jedne doze ‘moranja’, ali ne želimo biti
ikebana. Hrvati su potpuno majorizirani u Federaciji BiH. To preglasavanje,
barem što se nas tiče, nećemo tolerirati. Morat ćemo se dogovoriti. Ako možemo.
Ako ne možemo, što da radimo? Jednoga dana morat ćemo to prihvatiti. To je kao
u braku: imam puno prijatelja koje volim, pokušavam ih izmiriti, ali ako ne
ide, neka se raziđu.
Hrvati, žalit ćete vi za Beogradom
Prošli tjedan otvorili ste predstavništvo RS-a u Bruxellesu. Jeste li uputili
zahtjev za Zagreb?
- Planiramo to i već smo ostvarili neke kontakte na nižim razinama. Naravno,
trebate doći tamo gdje ste dobrodošli.
Koju ste poruku dobili?
- Potpuno neutralnu, koju smo razumjeli da možda još nije dobro vrijeme. No,
zašto ne bi bilo dobro vrijeme? Zašto Hrvatska i RS ne bi postigli sporazum o
posebnim odnosima pa da rješavaju pitanja Save, dodirnih točaka u spajanju
autocesta, energetici, zdravstvu? Zašto to nekome smeta? Mi želimo vidjeti
Hrvatsku u EU. Lani je više naših ljudi bilo u Hrvatskoj na moru nego što ih je
išlo bilo gdje drugdje. Zašto vlasti ne prate taj životni trend?
Vidite li i BiH u EU?
- Da. I Hrvatsku. I onda će se vidjeti besmislenost svega što smo radili.
Bruxelles ima više ingerencija vlasti, nego što je imao Beograd u bivšoj
Jugoslaviji.
http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2009,2,28,,153936.jl
