http://www.emportal.rs/vesti/svet/83645.html

Dolarska drama
Izjava od koje su mnogi zadrhtali

27. mart 2009. | 11:56

Izvor: EMportal

Grad: Njujork

Autor: Zdravko L. Dragaš

Cena održavanja tekućeg globalnog monetarnog režima postaje sve veća, i 
to ne samo za one koji se služe dolarom, već i za SAD. To je poruka Žua 
Hsiaćuana, guvernera Centralne banke Kine, koju su početkom ove nedelje 
objavili sajtovi kineske i britanske centranobankarske institucije.

Poruka je odjeknula žestoko jer je posle te ocene tražena i smena dolara 
sa pijedestala glavne svetske rezervne valute, uz komentar da ukupna 
šteta prevazilazi korist. U nešto blažem tonu, ali i sasvim upućujuće o 
tome je progovorio i kineski premijer Ven Žabao, kada je saopštio da ga 
brine pozicija valute preko koje Kinezi Amerikancima čine velike usluge, 
odlažući do u nedogled njihove sopstvene obaveze.

Čak ni blag komentar izjave sekretara SAD za finansije Timotija Gajtnera 
da se o tome da i razmišljati nije mogao odagnati senku koju je ta 
izjavom nadnela nad ekonomske odnose Kine i SAD. Iako sporna izjava 
obavezno unosi veliku nelagodnost među investitore, pad monete SAD na 
berzama je bio realtivno umeren i očekivan.

Dolar je prema evru za dva dana skliznuo oko 4,5 procenata. Prema drugim 
valutama mnogo više, ali ne i dramatično, To je samo značilo da valute 
drugih ekonomija stoje još lošije. Sve je potom podvukla i izjava  
predsednika SAD Baraka Obame da će dolar još dugo ostati vodeća svetska 
rezervna valuta.

Svejedno, kineski stav umnogome potkopava stabilnost na mnogo načina 
potkopanog dolara. Jer, kineska strana drži fantastičnih 2.000 milijardi 
dolarske vrednosti u deviznim rezervama, od čega su dve trećine 
nominovane u dolaru. Nije teško zaključiti da svaki poremećaj njegove 
vrednosti na svetskim berzama može naneti, kao što i čini, veliku štetu 
pozicijama koje u ovom trenutku drži kineska strana.

A da bi stvari krenule još više nizbrdo američka strana je, samo dva 
dana kasnije, poturila veliku monetarnu kreaciju kojom namerava da uz 
pomoć 1.150 milijardi svežih dolara navodno „potopi“ kompromitovane 
papire s hipotekarnom podlogom u posedu najvećih i teško miniranih, pre 
svega američkih banaka i da pokupuju silne nove dugoročne papire 
Ministarstva finansija SAD.

Namera, bar u ovom poslednjem slučaju, može biti ohrabrujuća koliko za 
američku toliko i za kinesku stranu jer je upravljena na podizanje 
vrednosti američkih papira. Problem je u tome što se sve to radi 
novokreiranim dolarskim obavezama koje snažno potkopavaju njegovu 
internacionalnu vrednosnu poziciju. Američka strana je, očigledno, 
najnovijim potezom do gole kože isukala mač monetarne moći, sve u 
bezglavom pokušaju da spasava sopstvene banke i finansijere, a da za to 
cenu plate svi oni koji svakodnevno na svetskim tržištima u njenoj 
valuti obavljaju neophodne transakcije.

Čini se da su najnovijim potezom američkih monetarnih autoriteta i sami 
Kinezi uhvaćeni u svojevrsnu zamku jer makoliko da s jedne strane 
strahuju od razgorevanja inflacionog dolarskog plamena, s druge strane 
osećaju da su im ruke u velikoj meri vezane jer ne poseduju efikasno 
oružje kojim bi očuvali svoje interese. Na kocki su koliko vrednost 
imovine koju poseduju no, isto tako, i očuvanje visokog privrednog 
dinamizma sopstvene ekonomije. A njega za sada nema bez dolarskog utega.

Otuda i njihova reakcija, makoliko bila dramatična. To je vrlo 
indikativnom izjavom, odmah potom, potvrdila zamenica guvernera 
Centralne banke Kine Hu Hsiaolijan, koja se požurila da uveri 
investitore da će Kina nastaviti finansiranje duga SAD. Povlačenje 
Kineza sa tržišta američkih dugova moglo bi naneti katastrofalne 
posledice ne samo za obe zemlje, već i celinu svetskih finansija i 
globalne ekonomije.

Kina je, praktično, stavila do znanja koliko je moćna i jaka, ali je i 
odmah „priznala“ da je ta moć od samo potencijalne važnosti, ne i 
stvarne. Ipak, kinesku opomenu bi trebalo ozbiljno shvatiti jer je ona 
data u kontekstu izjava koje su stigle i iz izvora drugih važnih 
ekonomija, Rusije i ostalih njoj sličnih, koji drže relativno visoke 
iznose dolarskih dugova. Nije tajna i da su zemlje BRIC-a pre samo 
nedelju dana razmatrale „dolarski problem“ za sopstvenim okruglim stolom 
i da su se dogovorili da traže „globalnu smenu dolara“ na idućem 
zasedanju grupacije G20, drugog aprila u Londonu. Na redu je, po svoj 
prilici, „velika dolarska igra“ u kojoj su različiti interesi dostigli 
kulminacionu tačku.



                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште