Dobrivoje Radovanović 
Ne verujem da će se država obračunati sa građevinskom i finansijskom mafijom, 
kaže dekan Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju

Vrh kriminalne piramide i dalje nedodirljiv

Nataša Mijatović 

Dobili smo, može se reći, celu jednu generaciju koja se ponaša prema nagonima, 
impulsima, ne poštujući mnogo zakone, autoritete, roditelje, nastavnike. Na ovo 
u intervjuu za NT upozorava Dobrivoje Radovanović, dekan Fakulteta za 
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

- Stasala je generacija rođena između 1980. i 1985. i odrasla u vreme ratnog 
raspada zemlje. Oni su najviše osetili posledice moralnog i političkog raspada 
jednog sistema. Naučili su da se ponašaju na način koji nije usklađen sa bilo 
kakvim normama. Jednostavno, svikli su da rešavaju probleme nasiljem, jer je 
taj obrazac nametalo samo društvo. Nije samo to razlog, inače bismo mogli 
terapijski da delujemo na te generacije. To je nadograđeno sa strukturama 
ličnosti, sa bazičnim agresivnim tendencijama, sa psihopatskom strukturom, kada 
nasilje postane zadovoljstvo.

Da li u ovim kriznim vremenima treba očekivati već viđene pljačke po ulicama, 
razbojništva?

- Promenom društvenog sistema, mi već imamo porast siromaštva. Rani liberalni 
kapitalizam to već sam po sebi nosi. Čak i kad izađemo iz te faze, mi ćemo 
imati stravično raslojavanje stanovništva. Ako pogledate pojedine krajeve 
Beograda, oni blistaju od bogatstva, a s druge strane gledate kako sirotinja 
živi. U svima koji to vide javlja se bunt, protest i pitanje zašto to nemam i 
ja, zar se ne rađamo svi jednaki? Pojedinac onda kreće da otima, ne da bi 
preživeo, već iz socijalnog bunta. Uspostavlja zamišljenu pravdu.

O čemu razmišljaju kriminalci, da li imaju svest o kazni, instituciji zatvora?

- Oni uopšte ne razmišljaju o tome. Kao psiholog, znam da pravna struka, koja 
kroji zakone, ne shvata da kazne ne utiču na resocijalizaciju nekog kriminalca, 
recidiv uvek ostaje. Priča da će zakon doprineti smanjenju krivičnih dela tako 
što će kazne biti rigoroznije jednostavno ne pije vodu. Poznat je eksperiment u 
Americi, da se ukidanjem ili uvođenjem smrtne kazne uopšte ne menja amplituda 
porasta ili smanjenja stope kriminala. Zato što kriminalci, kad planiraju delo, 
ne razmišljaju kolika je zaprećena kazna. Niti kako funkcionišu institucije, 
ili da li postoji način da izvrdaju sistem. Kriminalac samo razmišlja da li će 
ga policija uhapsiti ili ne. Dakle, suština je samo u tome da policija bude 
efikasnija u otkrivanju počinioca, i tu se lanac završava. Ne može zakon 
preventivno da utiče na nasilnika, on može samo privremeno da ga izoluje.

Kako se boriti protiv organizovanog kriminala? 

- U sistemu u kome ministar policije može da zaustavi hapšenje ili otkrivanje 
kriminalne gupe, pa čak i da naredi istragu, nema borbe protiv organizovanog 
kriminala. To je slabost Srbije unazad sto godina. Međutim, dobro je što 
ministar Dačić nije podlegao običaju smene svih načelnika svaki put kad dođe do 
smene vlasti. Setimo se, recimo, prethodnog ministra, koji je po ustoličenju 
smenio kompletan policijski vrh i postavio partijske ljude. 

Čime se onda realno danas bavi policija, koga hapsi?

- Policija u stvari čeprka i otkriva sitni kriminal i narkomaniju, jer ona 
svima smeta. Probajte, međutim, da radite sa građevinskom mafijom, stići ćete 
do nekog nivoa i dalje nećete moći. Probajte da radite sa finansijskom mafijom, 
desiće se isto.

Zbog čega?

- Nećete moći da otkrijete vrh kriminalne piramide jer je obično deo neke 
političke partije. Kad partije budu javno pokazale svoje prihode, imena 
finansijera, imena tajkuna koji stoje iza njih, onda ćemo moći da kažemo da 
očekujemo efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala. Vrtimo se u cikličnim 
krugovima, otkrivajući niži i srednji nivo kriminala, ne idemo dalje. 
Pogledajte sve te bogataše i vidite kada su se obogatili. Svi su do bogatstva 
došli tokom 90-tih. Sve je to „zarađeno“ kriminalom, otimanjem, ali i 
politikom. Šta je sa bivšim državnim funkcionerima koji imaju ogromnu imovinu? 
Taj deo organizovanog kriminala nijedna policija, ni u ovoj ni u prošloj vladi, 
ne rasvetljava.

Hoće li naše institucije biti dovoljno jake u predstojećem periodu?

- Po prirodi sam optimista i verujem da imamo pametne ljude koji nisu zagazili 
ni u kriminal, ni u politiku. Mene brine to što smo u prvoj fazi partijskih 
borbi. Možda grešim, ali smo u fazi grabi pare, pa čak i od nekoga za koga 
pouzdano znam da je kriminalac. To što će kriminalac od političara već sutra 
tražiti uslugu, današnje političare ne interesuje. Takva je situacija sada na 
sceni i ona nas i te kako ometa. Današnji političari smatraju narod lako 
mentalno zaostalom robom.


Ministarka pravde uvodi tužilačku istragu

Ministarka pravde išla je u Italiju i sastala se s kolegama. Koliko je korisna 
takva saradnja?

- Ministarka pravde mora da sarađuje sa onima koji imaju veće iskustvo u borbi 
protiv organizovanog kriminala, a Italija to ima. Ministarka treba da posećuje 
i zemlje u okruženju. Imamo model istrage koji su svi ostali napustili. Svi 
imaju tužilački model istrage osim nas. U takvom sistemu policija i tužilaštvo 
moraju tesno da sarađuju. Ne znam zašto oklevaju da primene taj sistem. 
Malovićka je na putu da promeni taj model i nadam se da neće odustati. 

 


Agenti provokatori protiv mafije

Šta mislite o oduzimanju imovine stečene kriminalom?

- Država nema mnogo mehanizama za borbu protiv organizovanog kriminala. To je 
pametan kriminal, kriju dokaze i teško da ćete dokazati bilo šta. Imate šanse 
samo ako ubacite takozvane agente provokatore unutar njihovih redova, u 
finansijsku, fudbalsku, narkomafiju. Drugi mehanizmi su svedok saradnik ili 
specijalno tužilaštvo. Tu je i oduzimanje stečene imovine. Mora se biti jako 
oprezan prilikom hapšenja takvih kriminalaca, da ne zatvorite još više vrata u 
otkrivanju organizovanog kriminala. Svi mehanizmi su se pokazali kao delimično 
delotvorni. S obzirom da je reč o oduzimanju imovine u prekrivičnom postupku, 
lice može da bude oslobođeno, a vi ste u međuvremenu celu porodicu izložili 
neprijatnostima. 

 


Opasno je kad nasilje postane zadovoljstvo

- Veliki je problem kad nasilje postane zadovoljstvo, kad postane toliko 
bezobzirno da ne poštuje ništa pod milim bogom. Da ubije čoveka kao što neko 
kaže „dobar dan“. 

 


Razmišljati o posledicama, a ne samo o počiniocu

- Treba ukinuti mogućnost da se neko izvuče pomoću osobito olakšavajućih 
okolnosti. Kakav je to zakon koji ne ramišlja o posledicama dela, već samo o 
počiniocu. 

http://www.nedeljnitelegraf.co.rs/pregled/49/

Одговори путем е-поште