Srpski špijuni haraju Londonom!

 

"Špijuni iz 20 stranih obaveštajnih službi, uključujući i saveznice NATO pakta 
Francusku i Nemačku, nameravaju da ukradu najosetljivije tajne Velike 
Britanije, objavio je londonski "Sandej Telegraf". Rusija i Kina su 
identifikovane kao zemlje sa najaktivnijim špijunskim mrežama koje operišu u 
Britaniji, ali se iz otkrivenog vladinog dokumenta zaključuje da su i neke 
evropske zemlje uključene u špijunske napade protiv Ujedinjenog Kraljevstva.

Detalji špijunske zavere otkriveni su u vladinom bezbedonosnom dokumentu, u 
koji je imao uvid britanski "Sandej Telegraf". Ovaj list je preneo da je 
Britanija "visoko prioritetna špijunska meta" 20 stranih obaveštajnih službi. 
"Sandej Telegraf" navodi kako su bezbedonosni izvori otkrili da lista stranih 
službi koje operišu u Britaniji uključuje Iran, Siriju, Severnu Koreju, 
pojedine članice Evropske unije, poput Francuske i Nemačke, koje se 
tradicionalno smatraju savezničkim državama, ali ono što je mnoge najviše 
iznenadilo je podatak da se među zemljama sa aktivnim špijunima na Ostrvu 
nalazi i Srbija!

Otkriveni dokumenat, označen kao "poverljiv", upozorava da strani špijuni 
pokušavaju da ukradu tajne vezane za vojsku, politiku, optiku, komunikacije, 
genetiku i vazduhoplovstvo. Tajni dokumenat je predat svim odeljenjima 
britanske vlade. I dok za britanske bezbednosne stručnjake delovanje većine 
zemalja sa sporne liste nije iznenađenje, mnogi ipak nisu mogli da sakriju 
nevericu da Londonom operišu i srpski agenti. U polemici, koja se povela u 
nekoliko britanskih medija, mnogi su u početku ovu vest uzeli kao običan 
nonsens, jer kako objašnjavaju ostrvski eksperti “Srbijom poslednjih godina 
upravljaju marionetske vlade i njene tajne službe pod kontrolom britanske i 
američke ambasade, odnosno MI6 i CIA”.

Englezi su došli do saznanja da srpski agenti zaista operišu u Velikoj 
Britaniji, ali da je reč o odbeglim špijunima Vojno-bezbednosne agencije 
Srbije, koji sebe nazivaju patriotama i protive se trenutnoj političko-vojnoj 
situaciji u Beogradu. Ovi agenti deluju samostalno od države Srbije, ali u 
saradnji sa ruskim špijunima, kojima u najvećoj meri i prosleđuju prikupljene 
informacije. Procenjuje se da su srpski agenti u Britaniji već “ukrali” 
nekoliko važnih softvera, koji su prosleđeni Rusima. Pored standardnih sistema 
špijunaže, pojavili su se i moderni agenti, koji putem interneta i hakovanja 
prodiru u kompjutere i skidaju važne podatke.

Britanski mediji upozoravaju da su srpski špijuni na teritoriji Velike 
Britanije uključeni i u organizovani kriminal, da pored ilegalnog poseduju i 
legalni biznis, kroz koji korumpiraju političare i policiju da bi došli do 
informacija. Ipak, čini se da se Britanci najviše plaše ruske obaveštajne 
službe, koja je posla kraha Sovjetskog saveza i KGB-a, poslednjih godina 
doživela pravu renesansu. Aktivnost ruskih špijuna u Britaniji ozbiljno podriva 
borbu protiv terorizma, tvrdi se u obaveštajnim krugovima te zemlje na koje se 
poziva londonski „Sandej telegraf“, navodeći podatak da ruske obaveštajne 
službe na Ostrvu imaju veoma razgranatu mrežu špijuna. Ovo upozorenje u 
ostrvskim medijima je usledilo nakon što je obelodanjeno da se Rusija smatra 
trećom najvećom opasnošću koja preti zemlji. Na prvom mestu pretnji po 
nacionalnu bezbednost nalazi se terorizam Al kaide, a odmah iza njega iranska 
proizvodnja atomskog oružja.

Ruski eksperti tvrde da je motiv ovakvih optužbi težnja britanskih obaveštajnih 
službi da povećaju svoj budžet, pre svega službe MI5, koju u poslednje vreme 
često prozivaju za loše rezultate u suprostavljanju terorizmu. Ruske 
obaveštajne službe koje su osumnjičene za ubistvo bivšeg agenta KGB-a 
Aleksandra Litvinjenka u Londonu imaju razgranatu mrežu špijuna u Britaniji. 
Poznato je da ti agenti, svaki peti čovek među zvaničnim predstavnicima ruske 
vlade u Britaniji, prate kretanje i delatnost ruskih emigranata i protivnika 
režima. Ali, njihova meta su i biznismeni, poslanici i naučnici, od kojih 
nastoje da ukradu komercijalne i državne tajne. Smatra se da samo u Americi ima 
više ruskih agenata. U julu prošle godine, Britanija je proterala četvoricu 
ruskih diplomata nakon što su Rusi odbili da izruče osumnjičenog u slučaju 
Litvinjenko. Od jula 2005, budžet za MI5, MI6 i drugih obaveštajnih službi 
povećan je za 65 odsto.

Ovo nije prvi put da se u britanskoj javnosti pominje delovanje srpskih 
špijuna. Nekadašnji oficir britanske vojske srpskog porekla Miloš Stanković 
(44), u činu majora u Padobranskom puku, radio je kao prevodilac tokom rata u 
Bosni, a optužen je da je 1994. davao bosanskim Srbima poverljive informacije 
iz komande britanskih snaga u Sarajevu. Međutim, posle dugogodišnje istrage u 
kojoj je ispitano više od 100 svedoka nije dokazana njegova krivica. Takođe, 
anonimni američki oficir u svojoj ispovesti nemačkim medijima, pre nekoliko 
godina je priznao da je tokom tri meseca NATO agresije na SR Jugoslaviju, 
odavao vojne planove Rusima koji su ih prosleđivali Beogradu. Čak je i prvo 
čovek NATO pakta Vesli Klark jednom prilikom za “Bi-Bi-Si” potvrdio da je 
zaista postojao oficir koji je dostavljao podatke Rusima, zbog čega je došlo do 
slabijih rezultata bombardovanja, ali i gubitka F-117A.

Da se srpski špijuni u poslu služe i zavođenjem i šarmom, pokazuje i istraga 
Vojno-obaveštajne službe švedske vojske (MUST), pod kojom su se neimenovana 
Šveđanka, pripadnik oružanih snaga ove zemlje u kontigentu Kfora i njen 
ljubavnik, Srbin koji je radio kao prevodilac u Unmiku. Zahvaljujući 
operativnim podacima američke obaveštajne službe ustanovljeno je da je Šveđanka 
svom dečku iz Srbije mejlovima slala poverljiva dokumenta NATO-a i UN-a, ali i 
planove aktivnosti Kfora na Kosovu. Zbog toga je zaljubljena Šveđanka 
prekomandovana u svoju zemlju.

Poznat je i slučaj srpsko-francuskog obaveštajca Jugoslava Petrušića. On je iz 
Jugoslavije otišao 1985. godine da bi boksersku karijeru nastavio u Francuskoj. 
Posle porioda prevedenog u Legiji stranaca u Francuskoj je završio i vojnu 
akademiju, a radio je i kao obezbeđenje određenim važnim ličnostima (između 
ostalih i francuskom predsedniku Fransoa Miteranu). Petrušić je bio dupli 
agent, pa je osim za Francuze radio i za srpsku DB, dostavljajući podatke oko 
bombardovanja, a posredovao je i pri izvozu jugoslovenskog oružja za Zair. 

Najpoznatiji "srpski špijun" je major francuske vojske Pjer Anri Binel. Uhapšen 
je oktobra 1998. godine, posle čega je odslužio jednogodišnju zatvorsku kaznu, 
zato što je na sudu utvrđeno da je odavao tajne vlastima u Srbiji. Binel je, 
inače nosilac Legije časti i ekspert za arapski jezik i politiku, postao srpski 
špijun pod tajnim imenom “Živa kobra”. Na suđenju je dokazano da je Anri Binel 
sa jednim jugoslovenskim diplomatom imao više tajnih sastanaka na kojima mu je 
dostavio strogo poverljiva dokumenta NATO-a, posle kojih je više jedinica 
tadašnje Vojske Jugoslavije ekspresno promenilo lokacije. I francuski major Irv 
Gurmelon ( nekadašnji portparol snaga Unprofora i Sfora u Bosni 1994/95. 
godine) je optužen za srpskog špijuna, jer je 1997, navodno iz ličnih simpatija 
prema Radovanu Karadžiću, bivšem lideru bosanskih Srba predao plan za njegovo 
hapšenje.

Ipak, svi ovi slučajevi zabeleženi su pre političkih promena 2000. godine u 
Srbiji, jer od tada gotovo da nema primera da su naše tajne službe obavljale 
operacije u inostranstvu. Kao što je slučaj sa službama država u regionu, i 
srpska je poslednjih godina blisko sarađivala sa velikim „sestrinskim” 
agencijama, uglavnom u njihovu, a ne u korist zvaničnog Beograda.


Novinari: Brisel glavni grad špijunaže

Poslednjih godina Brisel je postao glavni evropski grad špijunaže, uključujući 
i onu koju sprovode “prijateljske” ili “partnerske” zemlje. Ova tvrdnje izneo 
je novinar Kristof Kleriks u svojoj novoj knjizi “Les Services secrets 
étrangers en Belgiljue”. 
Kako tvrdi ugledni autor, Brisel je postao važan zbog svoje pozicije, ali i 
prisutnosti NATO-a, evropskih institucija i mnogih kompanija koje se bave 
oružjem i visokom tehnologijom, poput svemirske industrije. To “glavni grad 
Evrope” čini idealnim igralištem za nekoliko tajnih službi.

“Na primer, ako se neko želi da sazna nešto o NATO planovima, on svoju decu 
šalje u škole koje pohađaju i deca ljudi iz NATO-a”, objašnjava Kleriks sistem 
špijuniranja u Briselu.
Takođe, direktor belgijske obaveštajne službe sumnja da su među novinarima 
dopisnicima u Briselu i brojni špijuni. Šef obaveštajne službe Belgije Alen 
Vinants dodaje i da je "strašno koliko kineskih i ruskih novinara trči po 
Briselu, a o kojima možemo opravdano da se zapitamo da li uopšte imaju 
novinarsko obrazovanje". Procenjuje se da među 1.200 novinara, koliko ih 
otprilike akreditovano u Briselu, nalazi najmanje 80 agenata, iz 
neprijateljskih, ali i prijateljskih agencija, poput CIA, MI5, MOSAD...


Srbiju opsedaju sa svih strana
Kada je reč o broju stranih agentura, koje operišu na teritoriji Srbije, ne zna 
se tačno koliki je njihov broj, ali se procene kreću od 12 pa sve do 60 država. 
Velika Britanija, Izrael, SAD, Nemačka, Rusija, Italija su zemlje koje već 
decenijama agresivno dejstvuju na teritoriji Srbije. U poslednje vreme, njima 
su se pridružile i agentura manjih okolnih zemalja, kao što je to slučaj sa 
Albanijom, Bugarskom i Hrvatskom, koja je posebno agresivna u Vojsci Srbije. 
Ono što je interesantno, agenture malih zemalja uglavnom rade u interesu CIA i 
MI6.

Zapadne agenture koriste sličan metod pri “ubacivanju” - otvaraju u Beogradu 
svoje kompanije, predstavništva i čak nevladine i humanitarne organizacije, a 
često kao direkcije obaveštajnih službi koriste i svoje ambasade u srpskoj 
prestonici.
Ovi agenti imaju veliki uticaj na političke lidere, ali i određene strukture u 
MUP-u Srbije.
Poslednjih godina, jedan od glavnih zadataka zapadnih agentura je udaljavanje 
Srbije od ruskog uticaja. Takođe, zvanični Berlin i London su procenili kako će 
za već za 20 godina, reka Dunav, koja povezuje Severno i Crno more biti jedna 
od najvećih privrednih arterija Evrope i da je zato kontrola nad Vojvodinom za 
njih prioritet.

 

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=11636

Одговори путем е-поште