Hvala Tadiću, što brineš za Hrvatsku!
Broj 74 | Piše: Filip Latinovicz <http://www.pecatmagazin.com/author/filiplaztinovicz/> • 30. jul 2009 Hrvatska je priznala nezavisno Kosovo, Stipe Mesić govori o „dekosovizaciji“ Srbije, a Boris Tadić, posle sastanka sa Olijem Renom, traži hitan ulazak Hrvatske u EU. KAKO JE KRENULO, A POVODOM UVOĐENJA „BELOG ŠENGENA“, TADIĆ ĆE U TIRANI ZATRAŽITI I HITAN ULAZAK KOSOVA U EU, JER SRBIJA MOŽE JEDINO PREKO KOSOVA (ALI NE I SA OVOM POKRAJINOM) U EU. Mi građani Hrvatske iznimno smo zahvalni predsjedniku Srbije Borisu Tadiću što nas nije zaboravio „u ovom strašnom času“, nakon što nas je ostavio bez obrazloženja bivši premijer Ivo Sanader. „U ovom strašnom času“ naziv je zbirke hrvatske ratne lirike koju je sastavio pjesnik Sanader s književnikom Antom Stamaćom, a koja savršeno odgovara sadašnjoj situaciji u kojoj se nalazi „Lijepa naša“. „U ovom strašnom času“, Hrvatska je, kao što znamo, pred bankrotom, dok se glavni i odgovorni urednik tog bankrota vozi na luksuznoj jahti po plavom Jadranskom moru. Sanader je navodno otišao zbog slovenske blokade hrvatskog ulaska u EU, ali je zato tu ostao Tadić da zatraži što hitniji ulazak Hrvatske u EU! Posle razgovora s evropskim povjerenikom za proširenje Olijem Renom, Tadić je na konferenciji za novinare izjavio: „Srbija podržava ubrzano učlanjenje Hrvatske u EU, jer što pre Hrvatska uđe u EU odmah za njom će ući i ostale zemlje Zapadnog Balkana. To je princip i to je politika koje se držimo u Srbiji danas. No, uprkos povremenim nerazumevanjima, i po mom mišljenju potpuno nekorisnim interpretacijama političkih procesa, koje dolaze s obe strane, ja ću kao predsednik Srbije učiniti sve da saradnja s Hrvatskom bude najbolja moguća i vrlo brzo, već početkom jeseni, ja ću posetiti Hrvatsku, odmah posle toga i BiH, a nadam se da ću u skorijoj budućnosti posetiti i Albaniju“. GLAS NARODA: KOJA IRONIJA Tadićevu izjavu prenijeli su gotovo svi hrvatski mediji, uključujući i HRT-ov Dnevnik, ali uglavnom bez komentara (iako se između redova moglo osjetiti ugodno iznenađenje), jer ta izjava i ne zaslužuje komentar. Ako već mediji nisu komentirali Tadićevu izjavu, potrebu za komentarom imali su obični građani na internetskim forumima. Evo što kaže vox populi. Stanoviti Ruz Bolton kaže kratko i jasno: „Dakle, nakon svega, jedino su Srbi uz nas“. Nik po imenu „Tražim dečka“ odgovara: „Uvek smo i bili, samo vi to niste znali da cenite i niste prepoznali“. Na njega se nadovezuje Ploom s konstatacijom: „Kako ironično…“. U raspravu se uključuje i neki Slovenac Kajtimar na lošem srpsko-hrvatskom: „A šta to ima Srbija za tražiti molim ljepo? U vrjemenu, dok se još marljivo radi na njihovom uvrštavanju na bjelu šengensku listu, oni bi već nešto tražili od nekog iz EU? Bogihmaz’o! Srpski političari su izgleda sasvim izgubili kompas pa ne znaju gdje se Srbija trenutačno politički nalazi. Boris Tadić može samo tiho i ponizno, bez medijske buke moliti gospodina Rena za, ako je moguće, malo veću pomoć Evropske komisije pri što bržem ulaženju Hrvatske u EU!“ Ipak, ova Tadićeva nesvakidašnja izjava zaslužuje komentar i naše malenkosti. Krenimo od prve rečenice. Tadić kaže da Srbija podržava ubrzano učlanjenje Hrvatske u EU. Doista, koje ironije, kako bi rekao spomenuti Ploom. Netko bi na trenutak mogao pomisliti da je Srbija već u EU, pa da se iz svoje evropske perspektive „s onu stranu“ Šengena zalaže i za ulazak susjedne Hrvatske u EU. Ajde da Njemačka ili Francuska, koje su stare članice EU, traže hitan ulazak Hrvatske u EU, ali kud baš Srbija, koja je još uvijek dalje od EU od Hrvatske. No, nije problem samo u tome što je Hrvatska bliže EU od Srbije, već prije svega u tome što Hrvatska ne prizna srpski teritorijalni integritet. Hrvatska je priznala jednostrano proglašenu neovisnost Kosova, a Srbija sada u znak zahvalnosti traži njen ubrzani ulazak (naravno, cjelovite, bez teritorijalnih ustupaka Sloveniji) u EU. DIJAGNOZA IZ RENOVE ORDINACIJE Ironija je očito svojstvena današnjim srbijanskim političarima. „Ništa nas ne smije iznenaditi“ glede Tadića kada i Dragoljub Mićunović, predsjednik Spoljnopolitičkog odbora Skupštine, kaže za Sanadera (komentirajući njegovo ostavku), da je „bio prijatan i direktan sagovornik“ i da je „imao razumevanja za probleme“ (misli se na probleme Srbije). Svi u Hrvatskoj znaju da je Sanader bio bahat i da je bahato otišao, ali jedino Mićunović misli da je bio „prijatan“, pa neka mu je prijatno, ili, kako bi Hrvati rekli: uslast!. Sanader je očito imao „razumevanja za probleme“, jer je prvi među hadezeovcima rekao „Hristos se rodi“, da bi potom priznao Kosovo. Ali, nema veze: ako već Srbija nije ni Francuska ni Njemačka, onda barem Hrvatska i Srbija (što je Pupovac predložio Sanaderu, ovaj Tadiću) mogu biti u budućnosti kao Francuska i Njemačka. Tadićeva želja za što hitnijim ulaskom Hrvatske u EU podsjeća na liječničke uputnice za CT ili ultrazvuk na kojima piše sa strane: HITNO ili ŽURNO! Ima neke logike u tome da Tadić traži hitan ulazak Hrvatske u EU baš posle razgovora s Olijem Renom. Naime, Oli Ren je doktor – dr Oli Ren – i kod njega svi pacijenti prije ulaska u EU idu na kontrolni pregled. Ako je neki pacijent bolestan, on mu kao Povjerenik za proširenje (prije nego što euroskepticizam metastazira), napiše uputnicu za HITNI operativni kreditno-monetarni zahvat. Hrvatsko društvo je očito toliko bolesno da je i Boris Tadić, nakon izlaska iz Rehnove ordinacije, morao apelirati za HITAN prijem Hrvatske u EU, ali zašto zapravo, reći će u nastavku rečenice: „jer što prije Hrvatska uđe u EU odmah za njom će ući i ostale zemlje Zapadnog Balkana“. Eh, tek sada nam nije jasno, je li se to Tadić zalaže za hitan ulazak Hrvatske u EU zbog Hrvatske koja je pod slovenskom blokadom, ili zbog Srbije koja je na Zapadnom Balkanu? Naime, nije sasvim jasno kome se to žuri: Hrvatskoj, Srbiji ili EU? Političkim elitama se zasigurno žuri, ali koliko se doista žuri i građanima Hrvatske ili Srbije? BALKANSKA KVADRATURA KRUGA Prema istraživanju agencije Metron iz 2008. godine, 58 odsto građana Hrvatske je za ulazak u EU. To je još uvijek većina, ali treba reći da je taj postotak znatno manji u usporedbi sa rezultatima iz 1998. godine, kada je čak 88 odsto građana bilo za ulazak u EU. Međutim, posljednja istraživanja pokazuju da je broj euroskeptika u Hrvatskoj, što zbog slovenske blokade, a što zbog ekonomske krize, sve veći. Slično je i u Srbiji, pa se može zaključiti da Tadić požuruje primanje Hrvatske u EU zbog Srbije, a ne zbog Hrvatske, e kako bi se i sam što prije ukrcao u vlak koji vozi za Brisel, jer – kako narod kaže – „ne laje pas zbog sela, već zbog sebe“. Hrvatska, kao što znamo, ne mora u EU preko Srbije, ali srpski put u EU vodi preko Hrvatske, i to Tadić zna, i zato u nastavku kaže: „To je princip i to je politika koje se držimo u Srbiji danas“. A koji je to princip i koja je to politika, reći će poslije, kad kaže da „uprkos povremenim nerazumevanima i, po mom mišljenju potpuno nekorisnim interpretacijama političkih procesa, koje dolaze s obe strane, ja ću kao predsednik Srbije sve učiniti da saradnja s Hrvatskom bude najbolje moguća“. Dakle, Tadić će kao predsjednik Srbije „sve učiniti“ da suradnja s Hrvatskom bude najbolje moguća. Naglasak je na ovome „sve“, iako nije jasno što se pod tim točno misli. Možda će Srbija da bi ušla u EU morati Hrvatskoj kompenzirati dio Piranskog zaljeva sa Šarengradskom adom? Možda će morati isplatiti Hrvatskoj ratnu odštetu kako bi se pokrpio hrvatski budžetski deficit od 15 milijardi kuna? Što se točno misli pod tim „sve“, znaju samo Tadić i Ren koji su o tome nasamo razgovarali. No, što će to „sve“ Srbija učiniti kako bi suradnja s Hrvatskom bila što bolja, znat ćemo tek najesen kada Tadić posjeti Hrvatsku. Odmah posle Hrvatske, on će, kako kaže, posjetiti i BiH (valjda da ukroti neposlušnu Republiku Srpsku), a potom, kako se nada, u skorijoj budućnosti i Albaniju! Albanija dođe kao šećer na kraju. Jer, ona ipak nije priznala Kosovo u prvom krugu, kao uostalom ni Hrvatska, a osim toga, na Kosovu više ne žive Albanci, već Kosovari (nova nacija koja, eto, sa Albancima nema nikakve veze). Hrvatska neće biti Srbiji ono što je Slovenija Hrvatskoj, a Srbija neće biti Albaniji ono što je Kosovo Srbiji, jer kao što Srbija može u EU jedino preko Hrvatske, tako i Albanija može u EU samo preko Srbije, i time se, eto, balkanska kvadratura kruga zatvara. PREKO KOSOVA U EU Tadićev apel za ubrzani prijem Hrvatske u EU sjeda kao kec na desetku na Mesićevu izjavu o „dekosovizaciji“ Srbije. Jedan bi srpski pjesnik rekao „ko tebe kamenom ti njega pogačom“, ali ima i nastavak, koji u srpskom slučaju ne vrijedi. No, da ne bi bilo zabune: nitko normalan ne misli da bi Srbija danas trebala „kamenčinom“ na Hrvatsku, ali tko je Tadić da „bere brigu“ zbog Hrvatske. Njegov bi apel bio opravdan i razumljiv da se Hrvatska drugačije ponijela prema Srbiji po pitanju Kosova. Hrvatska je po pitanju Kosova mogla zauzeti i drugačiji stav: Mi nećemo priznati Kosova iz principijelnih razloga, jer smo i sami ne tako davno imali unutrašnjih problema sa tzv. Republikom Srpskom Krajinom, koja je tražila otcjepljenje od Hrvatske. Mi nećemo priznati Kosovo, jer i danas imamo neriješenih teritorijalnih pitanja sa Slovenijom oko Piranskog zaljeva, Svete Gere. Mi nećemo priznati Kosovo, između ostalog, i zato jer koaliramo sa Srbima koji se tome protive, a i nama je u interesu održati dobre odnose sa Srbijom. Ali ne, Hrvatska nije zauzela takav stav, već je naprotiv priznala Kosovo, tobože iz svojih „strateških interesa“, ulaska u NATO i EU. Ovaj prvi cilj je ostvaren, dok se na ovom drugom spotakla. Hrvatska je priznala Kosovo kao i svaka „banana država“ (a koje li slučajnosti, po geografskom obliku i liči na bananu) iz ulizništva prema EU, a sada kada treba podržati nju u sporu sa Slovenijom, Brisel šuti. Da, Brisel šuti, ali je zato tu Tadić da u ime Srbije zatraži hitan ulazak Hrvatske u EU. Ponekad je mudro šutjeti, ali Tadić očito nije previše mudar političar. Kako je krenulo, a propos uvođenja „belog šengena“, Tadić će u Tirani zatražiti i hitan ulazak Kosova u EU, jer Srbija može jedino preko Kosova (ali ne i sa ovom pokrajinom) u EU. Uostalom, kada svi jednog dana uđemo u EU, granice nacionalnih država ionako više neće biti važne. Ako ne vjerujete, pogledajte Sloveniju kako se ponaša prema Hrvatskoj. http://www.pecatmagazin.com/2009/07/30/hvala-tadicu-sto-brines-za-hrvatsku-2/
