Afera „Lobista“ - kontinuitet sa Miloševićem 

 


02.08.2009. 


Šaper i Vladislav Jovanović na isti način doživljavaju lobiranje 

Najveći problem lobiranja za Srbiju je to što se ne zna ko, zašto i po čijoj 
naredbi se bori za interese države, ocenjuje za "Borbu" Dejan Novaković, 
predsednik nadzornog odbora Društva lobista Srbije. 

On dodaje da lobiranje, suprotno mišljenju većine u Srbiji, ne sme da bude 
tajno jer ga upravo transparentnost razlikuje od kriminala. 

"Nigde u svetu se ne lobira tajno, svi zakoni koji regulišu tu oblast, a imaju 
ih sve ozbiljne države, govore o tome da se uvek mora znati ko, za koga lobira, 
u kojim oblastima, odnosno koji su ciljevi. Takođe, mora biti poznato i koje 
aktivnosti lobiranje obuhvata, koliko sve to košta. Svaki lobista je dužan da 
državnim organima na tri meseca dostavlja izveštaje o rezultatima svoga rada i 
ciljevima koje je postigao, a nekoliko subjekata u državi mora ga stalno 
kontrolisati", objasnio je Novaković. 

Dušan Janjić, predsednik NVO "Klub 21", smatra da angažovanje Milana Petrovića 
da lobira za Srbiju u SAD nije u redu jer za jednu državu ne bi smeo da lobira 
neko ko je povezan sa aferom Roda Blagojevića. 

"Ta afera još nije završena, epilog je dobio samo njen politički deo ali "FBI" 
i dalje vodi istragu, dakle sudsku deo priče nije okončan. Nadam se da su 
predsednik Tadić i njegovi saradnici dobro proverili kompaniju čiji je vlasnik 
Petrović. Moguće je da je ona čista, ali mi o tome ne znamo ništa", rekao je 
Janjić, dodajući da "nema komentar povodom informacije da je lobista Petrović 
upoznao Bajdena tek u Beogradu", na prijemu u predsedništvu Srbije. 

"Ta večera, inače, govori sve o Srbiji i ništa o Bajdenu. Lobiranje, na žalost, 
Boris Tadić i Srđan Šaper, kao i ranije Vladislav Jovanović, razumeju na isti 
način. Svi oni misle da je nekom u Americi neophodno dati neki novac i da će 
zbog toga on odmah promeniti celokupnu sliku o Srbiji. Sve što se događa jasno 
pokazuje da mi u odnosima sa SAD imamo kontinuitet još od vremena Miloševića. 
Na potpuno isti način gledamo na EU i SAD, kao što je Milošević nekada činio", 
smatra Janjić. 

Sagovornici "Borbe" se slažu da je pre angažovanja lobiste neophodno dogovoriti 
se oko cilja lobiranja, te da nije dovoljno deklarativno govoriti o 
prosperitetu države a iza toga skrivati lični interes. 

"Da bi se za nekoga lobiralo taj neko mora da ima proizvod, što bi u našem 
slučaju mogao da bude neki dokaz reforme, koja bi mogla u SAD da doživi 
odobravanje i podršku. Mi samo neprestano govorimo o tome kako nas neko 
sprečava da se razvijamo i kako nam neko kvari planove, a u stvari nekakav plan 
ili strategija razvoja države i društva uopšte ne postoji. Srbija osim 
deklarativnog zalaganja za dobre odnose sa SAD, priključenje EU i, uz to, sa 
nejasnim stavom oko članstva u NATO nema šta da ponudi", objasnio je Janjić. 

On smatra da je angažovanje Petrovića i njegove agencije ustvari "samo pomoć 
našoj dijaspori da preživi posledice svetske ekonomske krize, ništa drugo".

Predsednik Nadzornog odbora Društva lobista Srbije Dejan Novaković kaže da se 
agencija "Advance practical solution" ne nalazi u samom vrhu američkih lobista, 
a za nju nisu čuli ni u njihovom Društvu. 

"Postoji lista 10 najboljih agencija sa najboljim rezultatima koje možete 
angažovati za bilo koju vrstu lobiranja i za angažovanje ovakvih kompanija 
godišnje su potrebni višemilionski iznosi. Ove kompanije mogu istovremeno 
raditi na više ciljeva ili na svim ciljevima neke države. U svim drugim 
slučajevima kompanije se angažuju za jednu ili nekoliko oblasti i ciljeva", 
rekao je Novaković. 

Tajno lobiranje i plansko skrivanje svih informacija povezanih sa njim upućuje 
na korupciju, pa se lobisti Srbije u poslednje vreme pitaju zašto se niko ne 
osvrće na njihov Predlog zakona o lobiranju. 

"Aktivnosti svake agencije ili lobiste ne smeju kršiti ni jedan od zakona iz 
oblasti borbe protiv korupcije i zakona o integritetu koji postoje u većini 
zemalja i sprečavaju onog ko lobira da svojim uticajem i tehnikama ubede neko 
odgovorno lice da postupi suprotno zakonskim ovlašćenjima. To za šta je 
angažovana kompanija "Advance practical solution" može se videti samo iz 
ugovora, mada ja pretpostavljam da pošto se radi o malom iznosu novca za 
lobiranje, o milion dolara, ova kompanija je iskorišćena samo za otvaranje 
kanala komunikacije sa predstavnicima američke vlasti ili uticajnim 
pojedincima", rekao je Novaković. 

On predlaže da Srbija promeni način lobiranja tako što će se povezati i 
angažovati svoju dijasporu. 

"Srbija mora da stupi u konatkt sa ljudima u dijaspori koji rade u velikim 
naftnim kompanijama, bankama ili su bliski vladama, i da ih obuči za lobiranje. 
Oni bi lobirali za mnogo manje novca tako što bi predstavljali ideje naše 
zemlje na mestima gde je to potrebno. Tahnika lobiranja je pravljenje pritiska 
na vladu neke države ili neku instituciju uz pomoć informacija koje posedujete 
", objasnio je Novaković. 

Prema njegovim rečima, tako sada lobira Slovenija, a sve više i Hrvatska. 
"Slovenija je za poslove lobiranja odabrala svoje najbolje privrednike i 
školovala ih u inostranstvu. Oni sada imaju predstavnike u najvišim evropskim 
institucijama koji lobiraju za njih i odlučuju o raspodeli sredstava Evropske 
unije, a promovišu i slovenačku robu u zemljama članicama", rekao je Dejan 
Novaković. 

Hrvati prepisuju predlog srpskih lobista

Dejan Novaković kaže da je Srbiji neophodno usvajanje zakona o lobiranju. 
"Društvo lobista Srbije dalo je jedan predlog koji sada Hrvati bukvalno 
prepisuju i verovatno će ga usvojiti. Zakon o lobiranju ima Slovenija i mnoge 
nove članice Evropske unije, koje su ih donele pre uključenja, jer je to bio 
jedan od uslova pridruživanja", objasnio je Novaković. On dodaje da lobiranje 
za države uglavnom predstavlja zaštitu nacionalnih interesa. Ali, pre nego što 
vlasti odluče ko će za njihovu državu lobirati, neophodno je da imaju jasnu 
sliku o tome šta su nacionalni interesi, pa da onda, u zavisnosti od toga, 
biraju agenciju za lobiranje. 

Kosovo i Bosna odlično iskoristili lobiranje

Dejan Novaković kaže da tokom devedesetih Srbija nije ni razmišljala o 
lobiranju, i to je bio veliki problem. "Imali bismo mnogo manje problema danas 
da su još tada pronađene agencije koje bi radile za nas, drugačije bi se 
razvijali događaji u vezi sa Kosovom ili, na primer, viznom liberalizacijom", 
rekao je on. Za razliku od Srbije, Kosovo i Bosna su odlično iskoristili 
mogućnosti koje pruža lobiranje. 

"Kosovo je lobirajući za svoje interese u Americi godišnje zvanično plaćalo 15 
miliona dolara, a nezvanično, iznos je mnogo veći jer političari, predstavnici 
velikih kompanija i uticajni ljudi dobijaju mnogo više novca od biznismena 
albanskog porekla. Primer dobrog i pravovremenog lobiranja je potez Alije 
Izetbegovića i njegove stranke SDA koji su pred početak rata u Bosni lobistima 
dala milion i po dolara da za samo nekoliko prvih meseci rata pišu afirmativne 
tekstove u evropskim i svetskim medijima", objasnio je Novaković. Inače, 
moderno lobiranje se najčešće praktikuje preko predstavnika službi bezbednosti, 
novinara ili profesionalnih lobista. To se vidi i iz toga što se prilikom nekih 
sednica evropskih institucija svima njima zabranjuje ulaz u zgrade. 


Troškovi Petrovićevog dolaska na upoznavanje sa Bajdenom dnevno minimum 550 
evra 

Dolazak Milana Petrovića iz Čikaga u Beograd, da bi se tokom svečane večere 
upoznao s potpredsednikom SAD Džozefom Bajdenom, koštao je najmanje 1.100 evra. 
Naime, povratna karta na relaciji Čikago-Beograd prvom ili biznis klasom košta 
najmanje 800 evra, u odnosu na sezonu, odnosno vreme rezervacije. A, 
najjeftiniji smeštaj u boljim beogradskim hotelima na bazi dva noćenja s 
doručkom je oko 300 evra. Primera radi, jednodnevni pansion u luksuznom 
beogradskom hotelu Hyatt je i do 500 evra. Borba nastavlja da istražuje ko je 
snosio troškove boravka Milana Petrovića u Beogradu. 


Deseti dan zataškavanja

Deset dana "Borba" pokušava da dobije odgovor nadležnih u vezi sa zaključkom 
Vlade Srbije i ugovorom o lobiranju sa američkom agencijom, na osnovu kojeg 
građani Srbije svakog meseca plaćaju 85.000 dolara. Na zahteve "Borbe" da 
dobije informacije o tom ugovoru i juče su se oglušili u kabinetima predsednika 
Borisa Tadića, premijera Mirka Cvetkovića i ministra spoljnih poslova Vuka 
Jeremića. Odgovor nije stigao ni od generalne sekretarke Vlade Tamare Stojčević 
ni ministarke Diane Dragutinović. Srđan Šaper se ni juče nije javljao na 
telefon. 

http://www.borba.rs/content/view/7965/92/

Одговори путем е-поште