Fred Abrahams 
Vlada Albanije ne želi da istražuje trgovinu organima da ne bi uprljala OVK ili 
okrnjila ugled Kosova, kaže viši istraživač Hjuman Rajts Voča zadužen za krizne 
situacije:

 

KFOR je izabrao da ne zna za Žutu kuću

Marija Kordić 

Specijalni izvestilac Saveta Evrope Dik Marti nije se mnogo lepo proveo u 
zvaničnoj poseti Tirani, pre desetak dana. Albanski zvaničnici saopštili su mu 
da se u Albaniji ne može voditi istraga o navodnim zločinima i trgovini 
organima Srba na osnovu optužbi bivše glavne tužiteljke Haškog tribunala.

- Pravo da vodi istragu na teritoriji Albanije ima samo albansko tužilaštvo - 
poručio je Martiju albanski ministar pravde Enkeljed Alibeaj.

Ovakvo ponašanje Albanije ne treba da čudi, kaže u intervjuu za NT Fred 
Abrahams, viši istraživač za krizne situacije organizacije Hjuman Rajts Voč:

- Poslali smo 4. aprila 2008. Saliju Beriši i Hašimu Tačiju pisma u vezi sa 
„slučajem Žuta kuća“. Do danas nismo dobili nikakav odgovor ni iz Tirane ni iz 
Prištine.

Kako objašnjavate to što albanski i kosovski zvaničnici čine sve što je u 
njihovoj moći da ne istraže ovaj slučaj?

- Razlozi u Albaniji i na Kosovu verovatno nisu isti. U Albaniji je pre u 
pitanju nacionalna solidarnost i politika nego želja da se zaštiti pojedinac. 
Tamošnja vlada ne želi da istražuje slučajeve koji bi uprljali OVK ili okrnjili 
ugled Kosova, ali joj nije mnogo stalo da zaštiti kriminalce. Setite se, ovo je 
vlada Demokratske stranke, a zločini su se dogodili 1999, za vreme vladavine 
socijalista. Što se tiče Kosova, u pitanju je njihova nacionalistička politika, 
naravno, ali moguće i zaštita pojedinaca. Nisam video nijedan dokaz koji bi 
povezivao Hašima Tačija sa ovim zločinima, ali neki vojnici OVK su očigledno 
bili umešani u ove otmice i druge zločine nakon juna 1999. Da li su delovali po 
naredbama s vrha, ostaje nejasno.

Mislite li da će Dik Marti podneti Savetu Evorpe objektivan izveštaj?

- Imam poverenje da će Dik Marti napisati objektivan i ozbiljan izveštaj. On 
ima reputaciju nezavisnog istražitelja, koji je podneo veoma kritički izveštaj 
o mučenjima koje je sprovodila CIA i o ozloglašenim zatvorskim ustanovama u 
vreme Bušove administracije.

Mogu se čuti tumačenja da bi, ukoliko istraga zaista pokaže da je u Albaniji 
bilo trgovine organima, to „ugušilo kosovski san o prijemu u međunarodne 
institucije“, i da se zato veliki politički igrači protive istraživanju ovog 
slučaja. Mislite li da slučaj ima političke implikacije?

- Pre svega, ovde je manje bitna optužba o trgovini organima, a više to da je 
oko 400 ljudi, uglavnom Srba, nestalo posle juna 1999. Ima jakih dokaza da su 
mnogi od njih prebačeni u Albaniju, a ima i posrednih dokaza da su nekima od 
njih izvađeni organi. Novinari, političari i tužioci su se zakačili za 
najsenzacionalističkiji element, uprkos nepotpunim dokazima. Ključna je, po 
meni, sudbina tih 400 ljudi.

- Prema tome, vlada Kosova i njihovi politički prijatelji u međunarodnoj 
zajednici misle da bi istraga naškodila šansama za međunarodno priznanje. Po 
meni, zapravo je obrnuto. Ako Kosovo želi da se priključi Evropi kao nezavisna 
država, mora da pokaže predanost vladavini zakona. Ukoliko ove optužbe nisu 
tačne, onda vlasti treba da sprovedu propisnu istragu i pokažu da kritičari 
nisu u pravu, ili još bolje, da sarađuju s međunarodnom istragom, na primer s 
Dikom Martijem.

Da li ste tokom vaše istrage nailazili na opstrukcije političkih krugova na 
Kosovu i u Albaniji?

- Nije bilo opstrukcija, ali Hjuman Rajts Voč nije istraživao direktno, 
ispitujući svedoke ili preživele. Dobijali smo informacije od upućenih u ovaj 
slučaj, kao i iz dokumenata UNMIK i Tribunala u Hagu.

Šta je najstrašnije što ste čuli u svim tim svedočenjima?

- Najstrašnije je što mnoge porodice ne znaju šta se desilo njihovim 
najmilijima. To se odnosi i na Srbe, i na Albance, i na Rome, koji su takođe 
nestali.

Jeste li posetili nekad Žutu kuću?

- Nikad nisam bio tamo.

Mislite li da je moguće da ovakva akcija, otmice, krađa organa, bude 
organizovana bez podrške nekih centara moći?

- Što se tiče Albanije, ne verujem da je bilo organizovane podrške albanskih 
vlasti ili bezbednosnih službi. Severna Albanija je u to vreme bila u potpunom 
bezvlašću. Mnoge kriminalne grupe su tu slobodno „operisale“. Cela Albanija 
bila je ogrezla u korupciju, pa je zvaničnike bilo lako kupiti. Možda su bili 
umešani lokalni elementi policije ili državne bezbednosti (ŠIK), ali tako da su 
bili organizovani i da su imali zvaničnu naredbu iz Tirane. Slično je i s 
Kosovom. Nakon rata to je bilo haotično društvo s velikom rupom u sistemu 
bezbednosti. Verujem da su neki elementi OVK želeli osvetu nad Srbima nakon što 
su iskusili devastaciju albanskog stanovništva tokom rata, od strane srpske 
policije i vojske, sa stotinama nestalih i mrtvih. Otete su slali u Albaniju, 
pretpostavljam da bi sakrili dokaze. Ako se optužbe za trgovinu organima pokažu 
tačnim, verovatno je bio u pitanju poduhvat nekih kriminalaca motivisan 
zaradom, a ne organizovani plan.

Da li biste odbacili mogućnost da su visoki zvaničnici Kosova, odnosno i 
Albanaca i misije NATO, bili svesni šta se događa?

- Nisam video dokaze da su visoki lokalni ili međunarodni zvaničnici znali za 
veliki transfer zarobljenika i pritvorenika u Albaniju, ali ne mogu da odbacim 
tu mogućnost. Generalno, međunarodna zajednica je na Kosovu izabrala da ne zna 
za mnoge zločine i zlodela.


Čuli smo za otmice i pre Karle

Kako ste uopšte došli do toga da istražujete slučaj Žute kuće?

- Prvo smo saznali za kuću u Burelu iz knjige Karle del Ponte. Čuli smo pre 
toga neke glasine o mogućem prebacivanju zatvorenika s Kosova u Albaniju, ali 
ništa konkretno. Posle knjige Del Ponteove, videli smo informacije na kojima je 
ona bazirala svoje tvrdnje. Konkretno, Tribunal je dobio informacije od sedmoro 
Albanaca koji su se borili na Kosovu u okviru OVK. Dali su kredibilne detalje o 
svom učešću ili prisustvu prebacivanju otetih Srba i ostalih zatvorenika sa 
Kosova u Albaniju, nakon rata. Tela nekih od otetih, rekli su, sahranjena su 
blizu Žute kuće i na obliženjem groblju. Videli smo, takođe, i forenzički 
izveštaj tima Tribunala koji je posetio tu kuću i razgovarao sa dvoje prisutnih 
za vreme tih dešavanja. Oni su potvrdili priču iz Karline knjige.

http://www.nedeljnitelegraf.co.rs/pregled/111/

Одговори путем е-поште