Thompson, marš! Danke Schweiz! Datum: 15.10.2009 17:48 Autor: Drago Pilsel
Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća i ispolitizirane afere pokojnog Vice Vukova, prvoga glasa Hrvatskog proljeća, Hrvatsku nije potresao takav političko-estradni fenomen kao što je sada slučaj s pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom. Svojim ispadima ne prestaje izazivati burne reakcije. Taj tribun ekstremne desnice predstavlja i simbolizira čisto neoustaštvo. Perković je preuzeo ulogu simbola, a njegovi koncerti više su politički događaji. Ti koncerti su, sada se dobro vidi, uvertira za huligansko i nacističko ponašanje hrvatskih navijača na nogometnim utakmicama. U utorak u Varaždinu je na utakmici mlađih nogometnih reprezentacija Hrvatske i Srbije, i uz blagoslov komentatora HTV-a, skandirano: "Ubij, ubij, Srbina!" Direktor srbijanske reprezentacije napadnut je u gradu dok je jedan hrvatski navijač uhićen na stadionu zbog paljenja zastave Republike Srbije. Hvala proustaškom pjevaču Thompsonu na pripremi klime. Thompson je od početka svoje neobične karijere koketirao s pokretom koji se uporno želi nametnuti kao obrazac domoljublja iako je do krajnosti iskompromitiran i osramoćen. Smatram da je Thompson bumerang, odnosno zakašnjela reakcija na sve ono što su njegovi mladi dezorijentirani poklonici "upijali" u devedesetima u tadašnjoj kaotičnoj društvenoj klimi i konfuznom i selektivnom obrazovnom sustavu. Toga mi je već dosta, jer je Hrvatska imala najbrojniji i najrazvijeniji antifašistički pokret u Europi, ali se u posljedicama maligne i zlokobne Tuđmanove izjave da je NDH bila izraz težnje hrvatskog naroda za državom sve izokrenulo. Ta je Tuđmanova izjava producirala stid od antifašizma, a taj "stid" producirao je Thompsona, na kojeg se sada nadovezuju svi koji su politički i historijski uvjereni da su hrvatstvo i vjera ugroženi, a Domovinski rat, navodno, kriminaliziran, i to u sadašnjoj suverenoj državi. Tomu dodajem da dobar dio Katoličke crkve Thompsona smatra svojim medijem, preko kojeg mnogi ideolozi promoviraju svoje konzervativne stavove. Crkva preko Thompsona šalje poruku o ugroženosti. Njegova "poezija" nije budućnost ni radost, nego strah i prijetnja. Što to znači "E, moj narode" nego prijetnja narodu koji po njemu nije dostojan? Nije to ni lirska ni romantična ni ljubavna poezija u kakvu nas želi uvjeriti. To je ono što zabrinjava kod Thompsona, odnosno njegovih ideja. On sebe predstavlja kao jedinog zaštitnika ugroženog hrvatstva, a zapravo je tribun frustriranih Hrvata. To povezivanje hrvatske i hrvatstva s ustaštvom već prelazi sve granice. Doslovno je tako. Hrvati se sjećaju euforije i raznoraznih zahvala Njemačkoj zbog diplomatske akcije priznanja Hrvatske koju je predvodio tadašnji ministar vanjskih poslova Hans Ditrih Genscher. Od tada pamte i ono glasovito pjevušanje "Danke Deutschland". Eh, sad. Za antifašiste i za sve one kojima je puna kapa Marka Perkovića Thompsona i hrvatskih neoustaša ili, jer se i tako treba reći, domaćih nacista, valja izreći jedno veliko hvala švicarskoj policiji. Dakle: "Danke Schweiz!" Thompson je 3. listopada trebalo da nastupi u klubu "Froschkönig" u švicarskom Lucernu. Koncert je otkazan odlukom švicarskog saveznog ureda za policiju, a pjevač ne smije u Švicarsku iduće tri godine. I što je jako važno, on ne smije ni u sve ostale zemlje EU, odnosno zemlje šengenskog viznog režima iz kojih bi također mogao ući u Švicarsku. Zapravo su mu Švicarci, umjesto Hrvata, rekli: "Marš!" Ma, bravo! No, problemi su se proširili i postali prvorazredni politički skandal za Vladu Jadranke Kosor. Toliko da će sasvim sigurno iz Vlade otkliznuti Goran Jandroković, inače, netalentirani i nedorasli ministar vanjskih poslova i europskih integracija. I to ponajviše, jer je pokušao obmanuti javnost. Naime, pokušavajući opravdati svoje ponašanje u slučaju "Thompson - Švicarska", Jandroković je u javnost plasirao neistinitu informaciju da u tom slučaju nije bio branjen Thompson nego RH, i to zato što su Švicarci događaje između 1991. i 1995. ocijenili kao građanski rat, a ne agresiju Srbije na Hrvatsku. Međutim, u diplomatskoj noti, koju je predsjednik Stjepan Mesić zatražio na uvid, bjelodano je da Jandroković nije govorio istinu, budući da je 90 posto note posvećeno obrani Thompsona, dok se doslovno dvije rečenice službenog prosvjeda posvećene obrani Domovinskog rata, one u kojima su Švicarci upozoreni da na ovom području nije bio građanski rat, nego agresija Srbije i Crne Gore. Jandroković je dao povoda kritičarima u inozemstvu koji smatraju kako se Hrvatska zapravo još ne želi distancirati od vlastitih ekstremista. Odluka šefa diplomacije da se osobno založi za "povrijeđena prava" pjevača, čiji su koncerti okupljališta mladih ljudi ukrašenih ustaškim znakovljem, u najmanju ruku govori o potpunoj političkoj pogrešci. Šef diplomacije nije govorio istinu budući da se glavni dio note odnosi na obranu Marka Perkovića, dok je objašnjenju ratnog sukoba posvećen tek manji završni dio dokumenta. O posljednjem također se lome koplja. Istina je da je u hrvatskoj bjesnio rat kao posljedica agresije spomenutih jugoslavenskih republika, ali koji je nepobitni imao puno elemenata građanskog rata. Iz perspektive Švicarske, a ne hrvatskih patriota, rat je počeo u 1991. na području SFRJ između njenih građana, pa stoga Švicarci ni tu u kvalifikacijama ne griješe. Kada ga pošalju u neku zavjetrinu, Jandroković se može zajedno sa Thompsonom posvetiti pažljivom proučavanju povijesti i učenju pravog domoljublja. Jer ono, kao i čovječnost, zrcali se u suočenju sa zločinom, kako onim između 1991. i 1995. tako i onim između 1941. i 1945. I neka slobodno pjevaju borbeno. http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/47486/Thompson-mars-Danke-Schweiz.html
