Prvi hrvatski predsjednik Deseta obljetnica smrti Franje Tudmana
10.12.2009 Hrvatska <http://www.ezadar.hr/hrvatska/dogadaji> Vijest o smrti Franje Tudmana prolomila se Hrvatskom u gluho doba noci. Umro je hrvatski predsjednik, priopcio je Saša Kopljar gledateljima Hrvatske televizije u 'izvanrednim vijestima' koje su prekinule emitiranje horror filma 'Trilogija užasa' Deset godina nakon vojne pobjede nad Srbijom i dva predsjednicka mandata Stjepana Mesica kasnije, Hrvatska se još uvijek oporavlja od Tudmanove politicke i gospodarske ostavštine. Dok su neki Franju Tudmana slavili kao novovjekog Oca domovine, genijalnog vojskovodu i hrvatskog Georgea Washingtona, za druge je on bio ksenofobni autokrat, povijesni revizionist i suradnik Slobodana Miloševica. U svakom slucaju, izvjesno je da su njegov život obilježile kontradikcije, te se od jugoslavenskog patriota premetnuo u hrvatskog nacionalista, od gorljivog komunista u vatrenog antikomunista, od uvjerenog ateista u vjernika ciji je civilno sklopljeni brak pred kraj života retroaktivno proglašen crkvenim. Tudmanov sprovod - odraz izolirane države Zbog izraženog kulta licnosti, Tudmana se nerijetko usporedivalo i s Titom. New York Times napisao je povodom Tudmanove smrti da se on, dok su u Hrvatskoj i BiH trajale borbene operacije, predavao okusima kavijara i šampanjca s pogledom na Zagreb iz bivše Titove vile koja je prije Drugog svjetskog rata pripadala obitelji hrvatskih Židova - narodu kojem se 1992. ispricao zbog 'pogrešnih interpretacija' o umanjivanju broja židovskih žrtava u knjizi 'Bespuca povijesne zbiljnosti'. Oblacio je bijelu uniformu, dodijelio sam sebi niz odlikovanja i ljetovao na Brijunima, zabilježio je taj dnevnik, citirajuci zakljucak sociologa Bogdana Denica da je Tudman imao sve Titove poroke, a niti jednu njegovu vrlinu. Prema prvom hrvatskom predsjedniku podozrivi su bili i svjetski celnici, kojima se žalio što mora trpjeti slobodu tiska u Hrvatskoj i na ubrusima iscrtavao planove o razgranicenju BiH. Od šefova država na Tudmanovom pogrebu pojavio se tek turski predsjednik Suleyman Demirel, dok su samo cetiri susjeda - Slovenija, Madarska, BiH i Makedonija - poslala premijere. BBC je izvijestio da su zapadne države bile kriticne prema autoritarnom stilu vladanja Franje Tudmana, te je prisustvo diplomata umjesto državnika na pogrebu odraz izolacije u koju se Hrvatska dovela. Tudmana je, medutim, po kiši ispratilo stotinjak tisuca zahvalnih gradana Hrvatske, od kojih su mnogi propješacili 15 kilometara dugu rutu od Predsjednickih dvora do Mirogoja. Moderna, nezavisna, suverena i demokratska Hrvatska? 'Prestalo je kucati veliko srce dr. Franje Tudmana, državnika i državotvorca, i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske', službeno je pred kamerama HTV-a tada procitao i ondašnji predsjednik Sabora i privremeni nasljednik prvog hrvatskog predsjednika Vlatko Pavletic. Potpredsjednik HDZ-a Vladimir Šeks dogadaj je oznacio kao 'odlazak u vjecnost', te je prisegnuo da ce (Hrvatska, hrvatski narod i stranka) sve svoje sile u zajedništvu i slavi ujediniti u ocuvanju i ucvršcenju Tudmanova velebnog djela. Šeks na stranu; epiteti kojima je Pavletic pocastio Hrvatsku jednako su pretjerani danas kao što su to bili u vrijeme Tudmanove smrti i trecesijecanjskih izbora, kada je, po mnogima demokratizacija Hrvatske zapravo zapocela. Može li se država koja u 21. stoljecu derogira prava na roditeljstvo zvati modernom? Je li Hrvatska nezavisna od medunarodnih institucija, saveza i korporacija s kojima se povezala financijskim, vojnim i politickim ugovorima, ili tome tek stremi? Koliko je demokratska država cija si vlast upitnog legitimiteta i legaliteta - imajuci u vidu morbidne popise biraca i cinjenicu da ima više duša s pravom glasa nego živucih stanovnika - uzima za pravo bez referenduma donositi odluke koje se ticu pitanja suverenosti? Detudmanizacija u amanet Iako se u posljednjih deset godina Hrvatska politicka elita trudi svijetu pokazati ispeglano lice, na površinu povremeno izroni i nalicje izbrazdano politickom trgovinom i neodgovornošcu, pljackom, korupcijom i rasizmom. Tudmanovo 'riganje vatre' na politicke protivnike i premazivanje grijeha struktura višim državnim interesima oslikava se, recimo, u bijegu Ive Sanadera s premijerske funkcije, 'objašnjenom' potrebom šokiranja medunarodne javnosti koja iz nekog razloga Hrvatskoj ne drži stranu. Ostavština prvog hrvatskog predsjednika ogleda se i izjavi novog splitskog gradonacelnika da Srbi trebaju znati gdje im je mjesto i da nece Srbina za zeta, cime je zauzeo udarni medijski tretman dok je Split istovremeno tiho padao u ruke dinastije Kerum. Trebalo je samo nadmašiti Tudmanovu izjave da je sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka te da ce, razumije se, dopustiti povratak u Hrvatsku 'ponekom Srbinu koji nije okrvavio ruke'. Na desetu obljetnicu smrti Franje Tudmana, tri tjedna uoci izbora za treceg hrvatskog predsjednika, vrijeme kao da je stalo. Na HTV-u se, doduše, danas odvrti i pokoji partizanski film, što je u skladu s proklamiranom Tudmanovom zamisli o svehrvatskoj pomirbi sinova ustaša i partizana, kojom je taj najmladi Titov general u povijesti zaobišao pitanje lustracije. U svjetlu aktualne gospodarske i egzistencijalne krize, cak ni crkva ne uspijeva dobaciti dovoljno kostiju iz povijesnih zlocina u predizborni ring. No vijesti iz podrucja gospodarskog kriminala u drugi plan po potrebi ce ipak gurnuti Tudmanovo nasljede, pa ce se tako spektakularnom potragom za topnickim dnevnicima sada bakcati i potencijalni nasljednici Stjepana Mesica, koji im daljnju detudmanizaciju Hrvatske ostavlja u amanet. IZJAVE FRANJE TUÐMANA: TOP 10 'S jedne strane, (genocidne promjene) neizbježno produbljuju povijesne razdore, razjaruju medunacionalnu mržnju i poticu osvetnicke porive, pa sa svime time pridonose održavanju medunarodne zategnutosti i izbijanju sve novih i novih sukoba. S druge strane, dovode do etnicke homogenizacije pojedinih naroda, do veceg sklada nacionalnog sastava pucanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne ucinke na kretanja u buducnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i potrese' (1989, poglavlje 'Svedobna sveudiljnost genocidne cinidbe', knjiga 'Bespuca povijesne zbiljnosti'). 'Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja' (travanj 1990, predizborni skup HDZ-a u Dubravi) 'Ako ne bi bilo Tudmana, ne bi bilo HDZ-a, ne bi bilo Hrvatske!' (svibanj 1994, razgovor s urednicima hrvatskih listova u povodu Dana državnosti) 'Mi ne možemo tražiti da poglavari Srbije dodu na Haški sud. Ako bismo vodili takvu politiku, mogla bi nam se obiti o glavu' (svibanj 1996, sjednica Predsjednickog vijeca) 'Necemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti. Ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima. Necemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude' (studeni 2006, na povratku s lijecenja u SAD-u) 'Odlazak naših ljudi u Haag znak je ne samo dosljednosti nego i jakosti naše medunarodne politike' (listopad 1997, izjava za medije) 'Velicanstveno uskrsnuce hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti razliciti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Takvi su bili genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrvatske države' (listopad 1997, proslava 7. obljetnice Mladeži HDZ-a) 'Mene ce povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije' (travanj 1998, citat iz razgovora s Carlosom Westendorpom, New York Times) 'Ne znam odakle veleposlaniku Montgomeryju zakljucak da hrvatski covjek ne misli kao ja' (prosinac 1998, na pressici po povratku iz Moskve) 'Jedan od stranaca koji se bavio idejom potpore disidentima u komunistickim zemljama rekao mi je: 'Znate, profesore generale' - tako su me zvali osamdesetih godina - 'da niste Hrvat bili biste nobelovac!'' (lipanj 1999, intervju za HTV) http://www.ezadar.hr/clanak/deseta-obljetnica-smrti-franje-tudmana
