EMIL VLAJKI: DOSTA JE ponedeljak, 14 decembar 2009 14:35 Izvor Nezavisne novine
Dosta je ponižavanja Srba i na taj način što se dokazane ubice srpskog naroda kao što su Orić i Glavaš šetaju po BiH, koja je i domovina Srba, na osnovu nekakvog "prava" koje ih je od tih zločina oslobodilo Dosta je posmatrati Srbe kao prvenstvene krivce za posljednja ratna zbivanja, a ne uzimati u obzir za balkansku tragediju strani faktor, preglasavanje srpskog konstitutivnog naroda prilikom referenduma o samostalnosti BiH, ubijanje srpskih svatova na Baščaršiji, negiranje od strane Izetbegovića Lisabonskog sporazuma, kojeg je nekoliko dana ranije, u martu 1992. godine, svojeručno potpisao i čijim je negiranjem direktno prouzrokovan rat u BiH. Dosta je negiranja kukavičkih masovnih zločina nad vojnicima JNA koji su se, po potpisanom sporazumu sa muslimanskim vlastima i sa garancijom UN, bez oružja povlačili iz Sarajeva i Tuzle. Dosta je opravdavanja brojnih zločina nad Srbima kao posljedicom "velikosrpske agresije na BiH". Srbi iz BiH, krivi ili pravi, borili su se na vlastitoj zemlji i kao takvi nisu mogli izvršiti nikakvu agresiju. Dosta je negiranja, sa bilo čije strane, zločina počinjenih prema drugim narodima uključujući tu i etnička čišćenja. Na Balkanu nema nevinih, mada je činjenica da su u početku rata Srbi iz BiH bili u znatnoj prednosti jer su beneficirali veći dio oružja ostavljenog od strane JNA. Dosta je sa pričama o isključivo srpskim logorima u BiH za Hrvate i muslimane, kada je utvrđeno da su sve tri strane imale na stotine logora za neprijateljske vojnike i civile. Dosta je ponižavanja Srba i na taj način što se dokazane ubice srpskog naroda kao što su Orić i Glavaš šetaju po BiH, koja je i domovina Srba, na osnovu nekakvog "prava" koje ih je od tih zločina oslobodilo. Dosta je djelovanja stranih tužilaca i sudija u BiH koji procesuiraju i osuđuju prvenstveno Srbe i jednim dijelom Hrvate, a praktično amnestiraju Bošnjake u svezi počinjenih zločina, kao što je i dosta djelovanja stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, koji se obavezno stavljaju na stranu Bošnjaka, a protivu prava dvaju konstitutivnih naroda: Hrvata i Srba. Dosta je djelovanja Haškog ad hoc tribunala, koji je politički sud izmišljen od onih koji su bombardirali srpska područja u BiH i samu Srbiju kako bi opravdali svoje zločine prema srpskom narodu okvalificirane kao takve sa stanovišta najuglednijih svjetskih pravnika, tribunala koji, prema tome, ne može ni na koji način biti objektivan i koji prvenstveno sudi Srbima. Dosta je priča o srebreničkom genocidu, zločinu koji takvu kvalifikaciju ne može podnijeti. Genocid je neselektivno ubijanje (dijela) naroda na nekom području. U svjetskoj povijesti još nitko nije okvalificirao genocidom lokalno selektivno ubijanje dijela muške populacije gdje se na životu ostavljaju reproduktivno sposobni žene i djeca. Dosta je sakrivanja istine o tome da je Srebrenica bukvalno predata na tanjur srpskim snagama nakon što je štab muslimanske obrane evakuiran sedam dana prije ulaska srpskih snaga u taj grad i nakon što je oko 15 tisuća ljudi, od čega oko šest tisuća pripadnika Armije BiH (izvještaj UN), dan prije ulaska Mladića, napustilo Srebrenicu ostavljajući kukavički žene, djecu i stare osobe na milost i nemilost neprijatelju. Sami muslimani Bošnjaci govore danas o Izetbegovićevoj izdaji Srebrenice. Zločin koji se nakon toga desio izvršen je od strane Srba nad zarobljenim grupama muslimana koji su se probijali kroz srpske linije do muslimanskih položaja. Dosta je skrivanja istine o tome da je u muslimanskom dijelu Sarajeva ubijeno neselektivno oko tisuću ljudi samo zato što su bili srpske nacionalnosti. Isto tako, u Srebrenici i oko nje pobijeno je od 1992. do 1995. (a prema izvještaju UN) više stotina srpskih civila i spaljeno nekoliko desetina srpskih sela od strane Orićevih trupa, koje su svoje "ratničke izlete" vršile iz takozvane "demilitarizirane" srebreničke zone. Ipak, nitko ovo neselektivno ubijanje srpske populacije nije proglasio genocidom. Dosta je, dakle, skrivanja i negiranja svih ovih činjenica koje se mogu pronaći u svakom ozbiljnijem štivu pisanom od onih koji ni na koji način ne simpatiziraju Srbe. To, naravno, ne opravdava nijedan jedini srpski zločin, ali "previđanje" ovih činjenica i njihovo prepuštanje "društvenom zaboravu" govori o ništavnim moralnim vrijednostima onih koji i 15 godina nakon Dejtona nastoje da na ovim prostorima BiH jača međusobna mržnja postojećih konstitutivnih naroda. http://standard.rs/vesti/36-politika/3541-emil-vlajki-dosta-je-.html
