SREBRENICA VAN KONTEKSTA

Zašto Zapad u potpunosti ignoriše zločine u Kravici i Skelanima? 

Kad god se neko usudi da ospori zvaničnu verziju izvesnog događaja, fenomena 
ili procesa, odmah će se naći hiljade pravovernih da mu pripišu propagiranje 
„teorije zavere“. Time bi valjda trebalo da se svaki pokušaj analize koja ide u 
pravcu otkrivanja manipulacije ljudima u ime nečijeg interesa odbaci kao 
nerelevantan. A kad se otkrije da je, po svemu sudeći, čitava priča o svinjskom 
gripu brutalno iskonstruisana operacija u koju su uključene ne samo 
farmaceutske kompanije (čiji je profit najveći) već i brojni lekari, mediji, 
novinari, državni službenici pa čak i birokrate i stručnjaci svetskih 
zdravstvenih organizacija, onda se svi prave blesavi. A stvarno blesavi 
ispadamo mi, obični građani koji punimo budžet iz koga je već otišlo 24 miliona 
evra za tri miliona kupljenih vakcina. Hoće li iko da odgovara za tu prevaru? 
Npr. onaj što je tvrdio da će na jesen biti više od milion obolelih?

Rizikujući da opet ispadnem neko ko ispravlja „krive Drine“, pokušaću da sličan 
postupak primenim na još jedno aktuelno dešavanje. Predsednik Tadić je 9. 
januara na dan Svetog Stefana pokrenuo priču o rezoluciji o Srebrenici koju bi 
Skupština Srbije trebalo da donese. Sam čin osude zločina nesumnjivo je po sebi 
plemenit. No, kada čitavu stvar postavimo u širi kontekst, dobijamo nešto 
drugačiju sliku.

Krenimo od pitanja zašto se upravo sada ponovo pokreće inicijativa koju je DS 
već jednom pokretao 2005. Ako je Tadić ovo saopštio u Banjaluci kao gost na 
slavi, na proslavi Dana državnosti Republike Srpske, to mora da ima veze sa 
dešavanjima u BiH. S obzirom na to da je tek nedelju dana kasnije ministar 
Jeremić na zajedničkom sastanku sa kolegama Alkalajem i Davutogluom iskazao 
podršku jedinstvenoj BiH, izgleda da su sasvim zasnovane spekulacije o kojima 
se u zapadnim medijima naširoko piše, da Zapad koristi Tadića i Jeremića kao 
glavni instrument pritiska na Milorada Dodika. Dodik je vrlo odlučno odbacio 
butmirski paket i čini se veoma ozbiljno priprema neku vrstu referenduma. 
Rezolucija o Srebrenci (protiv koje su se izjasnili svi njeni političari) 
treba, dakle, da ima funkciju pritiska na Republiku Srpsku.

Zašto se, nadalje, insistira na posebnoj rezoluciji samo o Srebrenici? Mnogo je 
logičniji predlog opozicije da se osude svi zločini počinjeni tokom raspada 
Jugoslavije. DS je drugim predlogom o dve rezolucije prihvatio da se to uradi, 
ali ipak ostaje pri tome da se Srebrenica izdvoji iz konteksta ostalih zločina. 
Zašto?

Izdvajanje Srebrenice kao simboličkog čina jedan je od osnovnih stubova 
strategije Zapada o objašnjenju raspada SFRJ i krivici za to. Ona treba da 
delegitimiše čitavu borbu srpskog naroda, čitav projekat Republike Srpske (koju 
zapadni krugovi po pravilu nazivaju „genocidnom tvorevinom“) i da bude glavni 
argument u pripisivanju isključive krivice srpskom narodu i tadašnjem 
rukovodstvu, kako u Srbiji tako i u drugim entitetima. Svako ko ima elementarna 
saznanja o mračnim i još nerazjašnjenim dešavanjima na tom području 1992–1995. 
zna da je apsolutno nemoguće razumeti i tumačiti događaje u Srebrenici van 
konteksta zločina u Kravici i Skelanima koje Zapad u potpunosti ignoriše 
(slučaj Orić to potvrđuje). Usvajanje ovakve rezolucije neosporno znači 
prihvatanje čitavog paketa i to ljudima ovde treba jasno reći, što izgleda radi 
samo Jelko Kacin.

Jedan deo javnosti u Srbiji odavno promoviše stav o potrebi donošenja posebne 
rezolucije o Srebrenici i osuđuje ne samo protivljenje takvom činu, već i svaki 
pokušaj da se preispita zapadna zvanična verzija. Drugi, uglavnom 
marginalizovan, ne poričući da se radilo o zločinu, zahteva da se ceo problem 
detaljno istraži, da se utvrdi stvarni broj žrtava, da se odvoje poginuli u 
borbi od streljanih, da se uzme u obzir element lične i kolektivne osvete, da 
se konačno istraži i delovanje stranih obaveštajnih službi. Letos objavljeni 
broj časopisa „Dveri srpske“ koji je ceo posvećen ovoj tematici potpuno je 
prećutan u našoj javnosti.

Razumljivo je da je ova Tadićeva inicijativa izazvala prvo suštinsko 
razmimoilaženje između njega i Dodika. U nizu intervjua poslednjih dana, 
premijer RS je izbegavajući da napadne Tadića odlučno zauzeo stav i protiv 
posebne rezolucije o Srebrenici i protiv njegove izjave o referendumu i 
eventualnom narušavanju celovitosti BiH. S obzirom na to da su iza tih stavova 
stali svi lideri Srba u RS, a o njihovoj sudbini se ovde radi, o tome bi 
trebalo povesti računa.

A u Srbiji jedan broj nevladinih organizacija ovih dana pokreće javnu kampanju 
pod sloganom srpske žrtve nisu manje važne.

naučni saradnik u Institutu za evropske studije

 

Miša Đurković

[objavljeno: 21/01/2010] 

 
<http://www.politika.rs/pogledi/Missa-Djurkovich/SREBRENICA-VAN-KONTEKSTA.lt.html>
 stampanje   
<http://www.politika.rs/pogledi/Missa-Djurkovich/SREBRENICA-VAN-KONTEKSTA.lt.html>
 posalji prijatelju 





pošaljite 
<http://www.politika.rs/index.php?lid=lt&show=pogledi&part=new_review&int_itemID=120276>
  komentar | pogledajte 
<http://www.politika.rs/index.php?lid=lt&show=pogledi&part=list_reviews&int_itemID=120276>
  komentare (39) 

http://www.politika.rs/pogledi/Missa-Djurkovich/SREBRENICA-VAN-KONTEKSTA.lt.html

<<image001.gif>>

<<image002.gif>>

Одговори путем е-поште