NA KVARNO U NATO?

Ako je to ucena koju treba da prihvatimo, onda je u najmanju ruku fer da nam 
naši političari to priznaju i da raspišu referendum

Srpska vojska formalno je neutralna, što je i potvrđeno rezolucijom Narodne 
skupštine od decembra 2007. Nakon silnih ratova u kojima smo učestvovali, 
bombardovanja i razaranja zemlje, i konačno NATO okupacije Kosova i Metohije, 
ovo je bio jedini logičan izbor. Kada se malo zagrebe ispod površine, međutim, 
neutralnost je samo marketinški trik mudro smišljen kako bi zadržao rejting 
vladajućim strukturama. U stvarnosti, NATO je jedini vojni savez sa kojim VS 
intenzivno sarađuje i polako se priprema da postane njegov sastavni deo. 
Reforme koje se vrše u našem sistemu odbrane potpuno su usmerene ka 
ispunjavanju standarda NATO-a. Naši oficiri i kadeti obučavaju se u vojnim 
školama u SAD, gde po tvrdnjama domaćina postižu izuzetne rezultate. Polako ali 
sigurno spremamo se i za mirovne operacije i vojne vežbe u kojima će VS 
učestvovati u okviru NATO Partnerstva za mir. Ministar odbrane Dragan Šutanovac 
odavno je kibicovao na sastancima zemalja članica Američko-jadranske povelje 
koju su potpisale sve države u regionu koje su postale ili tek treba da postanu 
članice NATO-a.

Pored ovih očiglednih koraka ka članstvu u alijansi, domaći političari uporno 
odbijaju da govore o svojim namerama. Sećanje na žrtve, kasetne bombe i 
osiromašeni uranijum opredelilo ih je za prepredenu taktiku, po kojoj se 
deklarativno govori o saradnji sa celim svetom, dok se iza leđa javnosti zemlja 
,,na prstima” uvodi u NATO. Važno je da se ne okrnji ugled predsednika Tadića i 
demokratskog režima koji on predvodi. Narod se najčešće obmanjuje izjavama kako 
članstvo u NATO uopšte nije na meniju, jer nas NATO nije ni pozvao da mu se 
priključimo. Ovo je naravno teška neistina jer su sve najnovije članice iz 
našeg okruženja jasno pokazale nameru da stupe u članstvo. Nakon ispunjavanja 
standarda i sprovođenja potrebnih reformi (Srbija), prvo dolazi do potpisivanja 
Akcijskog plana za članstvo – MAP (Crna gora, Makedonija), da bi na kraju 
usledio zvaničan poziv za pristupanje savezu (Hrvatska, Albanija). Strani 
zvaničnici su svesni delikatnosti situacije u kojoj se nalazi vlada u Srbiji, 
pa zato ne pojačavaju pritisak već samo upućuju srdačne i nenametljive pozive 
na saradnju. Iz izjava američkih diplomata u Beogradu, međutim, jasno se vidi 
da je namera da i Srbija uskoro postane deo kolektivne bezbednosti koja je 
oličena u NATO-u.

Nova ambasadorka SAD u SrbijiMeri Burs Vorlik je u izjavi datoj pred američkim 
Senatom navela da će aktivno pomagati demokratsku vladu i narod Srbije da se u 
potpunosti integriše u Evropu i u evroatlantsku zajednicu naroda. Ovo potvrđuje 
i generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen koji je pre nekoliko dana u 
Podgorici izjavio da je njegova vizija da sve države zapadnog Balkana budu 
integrisane u EU i NATO i da bez tog članstva neće biti ni okončan zajednički 
evropski projekat.

Umesto što kriju istinu, vlasti u Srbiji trebalo bi da otvore debatu o ulasku u 
NATO i da objasne narodu šta nam ovo članstvo donosi. Pre svega treba reći da 
će ova avantura pakleno koštati građane, jer će se svake godine iz budžeta 
uplaćivati visoka članarina u zajedničku kasu i ogromni troškovi za naoružanje 
i opremanja vojske. Poređenja radi, Hrvatska godišnje plaća članarinu od oko 
tri miliona evra, a oko 10 miliona evra godišnje će biti trošak hrvatskih 
oficira zaposlenih u ovom vojnom savezu. Troškovi za učešće u mirovnim misijama 
EU i NATO koji se i u Srbiji isplaćuju iz državnog budžeta, u Hrvatskoj će do 
2011. iznositi oko 70 miliona evra. Sve države članice obavezne su i da izdvoje 
sredstva za nabavku najsavremenijeg naoružanja i izgrade nove vojne baze u 
kojima će biti stacionirane zajedničke trupe. U Srbiji je prošle nedelje 
otvorena najveća do sada vojna baza ,,Jug” koja će, prema tvrdnjama predsednika 
Tadića, takođe biti korišćena za obuku međunarodnih mirovnih snaga. Treba 
napomenuti da baze NATO-a uživaju eksteritorijalnost, NATO vojnici ne podležu 
ni krivičnom gonjenju niti drugim zakonima zemalja u kojima su stacionirani, ne 
plaćaju poreze i carine, imaju slobodan prolaz putevima bez plaćanja putarine, 
koriste bez naknade aerodrome i luke, plaćaju smanjene naknade za utrošenu 
struju, vodu i hranu, sami biraju zemljište na kojem će graditi svoje kampove 
itd. Nije jasno zašto se Srbija pošto-poto na kvarno uteruje u NATO, kad joj 
takav potez neće vratiti ni Kosovo. Ako su politička realnost i pragmatizam 
razlozi zbog kojeg treba da prigrlimo imperijalizam, onda smo se kasno setili. 
Danas bi ulazak u NATO bio sličan potpisivanju pakta sa Nemačkom posle 6. 
aprila 1941. Ako je to ucena koju treba da prihvatimo, onda je u najmanju ruku 
fer da nam naši političari to priznaju i da raspišu referendum. Ako nije, onda 
je mnogo bolje da se od silnog novca koji bi dali za NATO pokrenu fabrike, 
poprave bolnice i škole, otvore nova radna mesta. Dosta smo bili topovsko meso 
za velike sile, nama je potreban istinski mir, a ne nove blokovske podele.

član grupe ,,Beogradski sindikat”

 

Feđa Dimović

[objavljeno: 04/12/2009] 

 <http://www.politika.rs/pogledi/Fedja-Dimovic/NA-KVARNO-U-NATO.lt.html> 
stampanje   
<http://www.politika.rs/pogledi/Fedja-Dimovic/NA-KVARNO-U-NATO.lt.html> posalji 
prijatelju 





 
<http://www.politika.rs/index.php?lid=lt&show=pogledi&part=new_review&int_itemID=114384>
 pošaljite komentar |  
<http://www.politika.rs/index.php?lid=lt&show=pogledi&part=list_reviews&int_itemID=114384>
 pogledajte komentare (53) 

 

http://www.politika.rs/pogledi/Fedja-Dimovic/NA-KVARNO-U-NATO.lt.html

<<image001.gif>>

<<image002.gif>>

Одговори путем е-поште