SIN POSLJEDNJEGA JUGOSLAVENSKOGa KRALJA
Prestolonasljednik Aleksandar II. Karađorđević: Josipovića želim što prije
vidjeti
Kao posljedica katastrofalnih ratova, sankcija, loše vođene ekonomije i
kriminalnog bombardiranja koje je nanijelo štete infrastrukturi i industriji,
narod je izuzetno propatio, i to ne samo u Srbiji. Ljudima je bilo iznimno
teško oporaviti se i još uvijek im nije lako. Uza sve to, naišla je recesija i
nove glavobolje - kaže srpski prestolonasljednik, princ Aleksandar II.
Karađorđević, sin posljednjega jugoslavenskog kralja Petra II., u razgovoru za
“Slobodnu Dalmaciju”.
Nakon pada Miloševićeva režima, prestolonasljednik Aleksandar, zajedno sa
svojom obitelji, živi u Srbiji i aktivno sudjeluje u njezinu političkom životu,
ali i prati događanja u susjednim zemljama. Bez obzira na sve repove nedavne
prošlosti, prestolonasljednik je uvjeren da su se ratovi mogli izbjeći.
- Moramo se suočiti s činjenicom da su zbog ludila izgubljene godine u
posljednjem desetljeću 20. vijeka. Građani i dalje teško žive, nezadovoljni su,
razočarani i neraspoloženi, a toliko toga moglo se izbjeći.
Što je vladavina Slobodana Miloševića donijela Srbiji i njezinim građanima?
- I dalje moramo nastojati riješiti probleme naslijeđene iz prošlosti. Građani
Srbije, kao i bivše Jugoslavije, mnogo su propatili. Zbog upotrebe negativne
religije i negativnog nacionalizma, plaćena je visoka cijena širom bivše
Jugoslavije. Ljudi su gubili živote i patili zbog zloupotrebe vlasti i
nepoštovanja ljudskih prava.
Ustavna monarhija
Zauzimate se za ustavnu monarhiju koja bi, po vašemu mišljenju, bila
prihvatljiva građanima. Što bi takvo društveno uređenje donijelo Srbiji?
- Ustavna parlamentarna monarhija vrlo dobro funkcionira, na primjer, u
Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji,
Luksemburgu i Španjolskoj. Ne smijemo također zaboraviti ni Japan, Kanadu,
Australiju i Novi Zeland. Sve zemlje koje sam spomenuo u potpunosti su
demokratske, s vrlo razvijenim sustavom socijalnih usluga. U njima je vlast u
rukama izabrane vlade, gdje premijer i njegov kabinet upravljaju, a održavaju
se slobodni i demokratski izbori kao i u republikama. Takvo uređenje bi bilo
vrlo prihvatljivo za Srbiju, i poštovano od strane njezinih susjeda.
- Vrlo je važno da šef države bude neutralan i da nije član nijedne političke
stranke. To nije nedostatak poštovanja prema onima koji su trenutno na vlasti,
s obzirom da bi političari bili isti kao što su i sada. Neutralni šef države bi
bio garancija stabilnosti, jedinstva, kontinuiteta, pružio bi neutralno
uporište oko kojega bi se svi okupljali. Srbija bi razvila novi pozitivni imidž
na koji bi bila ponosna. Također treba napomenuti kako u EU-u republike i
ustavne monarhije zajednički rade za opću dobrobit svih građana.
Kakvima vidite odnose Srbije i Hrvatske? Kako doživljavate Hrvatsku, njezinu
politiku, odnose sa zemljama u regiji, kao i rezultate predsjedničkih izbora u
Hrvatskoj?
- Iskreno se nadam da će se odnosi poboljšavati jer smo potrebni jedni drugima
na putu u EU. Naše dvije zemlje moraju surađivati radi stvaranja novih radnih
mjesta, investicija i ekonomskog prosperiteta u regiji. Poštovanje ljudskih
prava i tolerancija su od bitne važnosti i moraju se u potpunosti provoditi.
Obje strane su radile pogreške u prošlosti, ali vjerujem da se sada svi želimo
okrenuti budućnosti i unaprijediti odnose. Pratio sam izbore u Hrvatskoj i
želim predsjedniku Josipoviću sve najbolje, a želio bih ga i sresti.
Tužba za genocid
Što mislite o tužbi za genocid koju je Vlada Srbije podignula protiv Hrvatske?
- Ono što se dogodilo u prošlosti, jednostavno je nevjerojatno i šokantno.
Obitelji još uvijek tuguju za svojim najmilijima. Uvjeren sam da bi se uz dobru
volju našlo rješenje koje bi, odajući poštovanje žrtvama na objema stranama,
istodobno pridonijelo ostvarivanju zajedničkog cilja, kako za građane obiju
naših država, tako i za EU. Ne smijemo zauvijek biti odbojni i smanjivati šanse
da buduće generacije žive u miru. Ne smijemo dopustiti da se ponovi ono što je
bilo. Moramo spriječiti nove košmare.
DENIS KRNIĆ
Rat se mogao izbjeći
Je li rat 1991. godine mogao biti izbegnut i na koji način?
- Da, tragedija je mogla biti izbjegnuta da je bilo pregovora uobičajenih u
civiliziranom društvu. Što se tiče razlaza, to je bio jedan od najšokantnijih u
povijesti. Narod je platio najvišu cijenu zbog ludila političara koji su
koristili nacionalna i vjerska osjećanja na najnegativniji način, radi očuvanja
vlasti i raspirivanja mržnje. I sve to se događalo krajem dvadesetog vijeka,
mada je mnogo više podsjećalo na srednji vijek.
Referendum za NATO
Treba li Srbija postati članicom NATO-a?
- Austrija i Švedska nisu članice NATO-a i zašto ne bismo bili kao oni? NATO je
bombardirao Srbiju. Još uvijek je preuranjeno o tome govoriti, ali referendum
bi mogao biti dobro rješenje.
Bliski Rusiji, ali žele u EU
Srbija želi postati članicom EU-a, a politički i ekonomski bliža je Moskvi nego
Bruxellesu?
- Bliski smo Rusiji, ali cilj je Srbije, kao i Hrvatske, članstvo u EU-u, ali
to nas ne sprječava da budemo prijatelji Rusije, niti sprječava Rusiju da bude
prijatelj s EU.
Rođen u hotelu
Aleksandar Karađorđević rođen je 1945. godine u Londonu i jedino je dijete
pobjeglog jugoslavenskog kralja Petra II. i princeze Aleksandre od Grčke i
Danske. Rodio se u hotelskom apartmanu broj 212. hotela “Claridges” kojeg je
Winston Churchill prolasio jugoslavenskim teritorijem.
Baka po ocu mu je kraljica Marija Karađorđević, rumunjska princeza, kćerka
rumunjskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije koja je bila britanska princeza
(unuka kraljice Viktorije), tako da je Aleksandar direktan je potomak kraljice
Viktorije.
Njegov otac, kralj Petar II. umro je 1970. godine u Denveru, u američkoj
saveznoj državi Kolorado i jedini je europski kralj pokopan na tlu SAD-a.
http://slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/90146/Default.aspx
