http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Republika%20Srpska&clanak=218696&datum=2010-02-08
ZAUPOKOJENOM LITURGIJOM U DRAKULIĆU OBILjEŽENA 68. GODIŠNjICA ZLOČINA NAD
SRPSKIM ŽIVLjEM U krvavom ustaškom piru stradalo 2.300 Srba ~To je bezuman i
surov zločin, utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda, na ubijanju djece
zato što se drugačije zovu i Bogu mole - kazao je ministar Kasipović
Stravičan, bezuman i surov zločin, utemeljen na ideji uništavanja jednog
naroda, a kome je u civilizacijskom smislu nemoguće dati dimenziju, dogodio je
prije 68 godina nad Srbima u selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku
Rakovac kod Banjaluke, upozorio je juče potpredsjednik Vlade Republike Srpske
Anton Kasipović prisustvujući služenju zaupokojene liturgije u hramu Svetog
velikomučenika Georgija u Drakuliću.
U svirepom ustaškom napadu stradalo je više od 2.300 Srba, jer ustaše Ante
Pavelića tog 7. februara 1942. nijesu štedjele nikoga. O monstruoznosti govori
podatak da je tog jutra ubijeno 551 dijete. Pokolj u samo jednom danu
organizovao je ustaški komandant za takozanu „Hrvatsku Krajinu" Viktor Gutić, a
predvodio ga je župnik banjalučkog samostana Petrićevac fra Miroslav
Majstorović Filipović, koji je nakon tog zločina postao komandant Jasenovačkih
logora i prozvan „fra dijavolo".
Tog kobnog 7. februara pobijeni su, bez ijednog metka, sjekirama, noževima,
krampovima i „srbomlatkom", skoro svi Srbi koji su se zatekli u tim selima.
Podsjećajući na taj surovi zločin, potpredsjednik Kasipović ističe da je
neophodno obilježavati i sjećati se ovog zločina, ukoliko se želi izgrađivati
društvo tolerancije.
- To je namjera Vlada RS, ali je prvi uslov za to je da se prepozna zločin i da
mu se da dimenzija. Ovakvom zločinu koji se ovdje dogodio, po njegovoj
dimenziji i surovosti kako je izvršen, nemoguće je dati dimenziju u
civilizacijskom smislu. Jednostavno, to je zločin koji je bezuman i surov,
utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda, na ubijanju djece zato što se
drugačije zovu i Bogu mole - navodi Kasipović. Mora se kaže, godinama
ponavljati šta se dogodilo kako bi se moglo gradilo normalno društvo. Mora se
naći, ističe, i pristup i ugao da buduće generacije shvate da je svaki zločin
zločin, bilo ko da ga je izvršio i da svaki zločin treba osuditi.
Predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila
RS Nedeljko Mitrović ističe da su sve žrtve u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i
rudniku Rakovac pobijene bez ispaljenog metka, nakon čega je sve pokradeno, a
potom stradala sela naseljena drugim narodom. -To govori da je sve s namjerom,
odnosno da je počinjen planirani genocid nad narodom u ovim srpskim selima. To
istorija ne može zaboraviti - ukazao je Mitrović.
Paroh protojej-stavrofor Ostoja Vuković kaže da su se kroz istoriju desili
mnogi tužni događaji koje pravoslavna crkva obilježava, među kojim je i ovaj,
koji se iz godine i godinu, pa i danas molitveno obilježava u znak sjećanja na
stradalnike.
- Sjećamo se danas naših pravoslavnih stradalnika koji su mučki u ovim selima
nastradali, na neobjašnjivo neprimjeren način za ljudski rod, usred mrkle noći
od zločinaca naoružanim sjekirama, vilama, noževima – kazao je Vuković. U svom
obrađajući prisutnim vjernicima i rijetekim preživjelim podsjetio je da su
zločinci ušli u srpske kuće i pobili sve
- od novorođenčeta do staraca, ne ostavljajući nikoga.
- To stradanje svjedok je zla i stradanja u ljudskoj istoriji i zato treba da
bude opomena. Treba da se privedu pravdi oni koji su krivi, ali važno je da svi
mi budemo u molitvi i praštanju - poručio je paroh Vuković, koji je umjesto,
zbog bolesti spriječenog Njegovog preosveštenstva vladike banjalučkog Jefrema,
juče služio zaupokojenu liturgiju u Drakuliću.
Nakon Drugog svjetskog rata o ovom stravičnom ustaškom zločinu dugo se ćutalo.
Tek 1964. godine izvršeno je popisivanje stradalih, navodno
1.400 ljudi, kojima su 1965. godine tadašnje vlasti podigle spomen-kosturnicu.
Međutim, novim naknadnim istraživanjima došlo se do broja od oko 2.300 žrtava,
popisanih imenom i prezimenom, premda se zna da je i ta brojka mnogo veća,
pošto su u pokolju 7. februara žrte čitave porodice, tako da niko ništa nije
mogao ni da progovori. Prvi parastos u Drakuliću je održan tek 1991. godine, a
služio ga je vladika Jefrem.
Tokom posjete Banjaluci 2003. godine, tadašnji poglavar rimokatoličke crkve
papa Jovan Pavle Drugi služio je misu u samostanu Petrićevac. Ali nije se
ogradio od zločina u banjalučkim selima. Jedine riječi poglavara rimokatoličke
crkve koje su se mogle dovesti u vezu sa ovim i drugim zločinima u kojima su,
između ostalih ustaša, direktno kao krvnici učestvovali i katolički sveštenici,
odnosile su se na molitve Bogu da "bude milosrdan za krivice počinjene protiv
čovjeka, njegovog dostojanstva i njegove slobode, pa i od strane nekih članova
katoličke crkve".
S.D.
Preživio pokolj
I ove godine na parastosu žrtvama ustaškog „krvavog pira" bio je
osamdesetdvogodišnji Boro Brković iz Motika. Njegovih sedam članova porodice
svirepo je likvidirano na kućnom pragu.
- Toga dana su mi ubijeni roditelji, brat, sestre i snaha. Tada sam imao samo
12 godina, a sjećam se svega. Ništa nisam zaboravio - ispričao je Brković.
Otac ga je, prije naleta ustaša, sakrio u štalu i pukim slučajem preživio je
još sa jednim bratom. Druga dva brata, zajedno sa roditeljima i rodbinom,
nijesu bila te sreće.
- Čuo sam brata kako jauče i pobjegao sam na tavan u štali, dok ustaše nijesu
otišle. Kada sam se vratio svi su bili pobijeni. Majka je davala znake života,
ali je umrla - priča Boro kroz suze.
Sjeća se da su nekoliko dana ranije ustaške vlasti izvršile popis seljana, uz
obrazloženje da će svi koji se zateknu kod kuće u nedjelju, tog 7. februara
1942. godine, dobiti pomoć u hrani.
Srpska Informativna Mreza
[email protected]
http://www.antic.org/
