Piše: Tihomir Trišić    ponedeljak, 15 februar 2010    

Kokainski rat 

Danas, iza akcije na Šariće, a pitanje je vremena kada će biti sprovedena i 
protiv njihovih pokrovitelja, stoji SAD, njene specijalizovane službe, 
kancelarija za borbu protiv organizovanog kriminala na Balkanu Stejt 
departmenta, koja koordinira aktivnosti Beograda, Zagreba, Rima i drugih važnih 
centara za obuzdavanje moći Mila Đukanovića

Ne znam da li ste pratili ovih dana cirkus oko potrage za osumnjičenima za 
trgovinu kokainom, Darka Šarića i njegovih bliskih saradnika, za kojima je 
Srbija  raspisala poternicu u vezi sa zaplenom preko dve tone kokaina u 
Urugvaju, ali teško da Vam nisu raznorazni mediji  tu priču plasirali bez 
obzira na to da li Vas ona interesuje ili ne. Ponešto od svih tih informacija 
smo voljno ili nevoljno svi izkonzumirali. Doduše, kao i uvek kad su milioni 
ili milijarde evra u pitanju, ono što se plasira nije u službi informisanja, 
već pre u službi dezinformisanja. Osnovna dezinformacija ogleda se u tome što 
niko iz državnog vrha da kaže šta je po sredi. Darko Šarić i njegov  brat Duško 
samo su još jedna „operacija“ crnogorskog organizovanog kriminala, koji se 
godinama, poput drugih operacija, izvodi u Srbiji zarad onih koji su te 
operacije odobravali u Podgorici. Kad kažem organizovani kriminal, onda mislim 
na punu definiciju tog kriminala, koja ga razlikuje od običnog, a ta definicija 
u najkraćem glasi - da bi kriminal bio kvalifikovan kao organizovani, mora 
imati institucionalno uporište. 

Nije pitanje hoće li se ograničiti moć crnogorskog organizovanog kriminala, već 
kada će se to završiti, najverovatnije još u toku ove godine. Svi se jednom 
pregiraju, ovog puta je alavost bila kobna. Pa nije Avganistan okupiran da bi 
Crnogorci prodavali kokain celoj Evropi, već neko drugi Prosto, Srbija i Crna 
Gora su u svojevrsnom ratu, institucionalnom. Političkom, obaveštajnom, 
kriminalnom, ekonomskom, a da pri tom to niko ne izgovara. Dotična gospoda su 
uživala, i sad uživaju, zaštitu crnogorske države i njenog dvodecenijskog 
vladara Mila Đukanovića. Naš ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić kaže da 
će davanje državljanstva Darku Šariću od strane MUP-a Crne Gore, a time i 
formalno-pravne nemogućnosti da bude izručen Srbiji, svima jasno dati do znanja 
da je Milo Đukanović njegov pokrovitelj i zaštitnik.  Ne znam kome su takve 
izjave upućene, ako ne samo srpskoj raji, jer dobro znam da i Ivica, a i Milo, 
znaju  gde su Šarići i ko ih obezbeđuje. Oni su u Crnoj Gori i uživaju zaštitu 
te države i njene tajne službe ANB, i nije tajna da im tu zaštitu, pre svega, 
omogućuje njihov veliki novac i blagonaklonost Brana Mićunovića i Mila 
Đukanovića, dvojice koji gospodare Crnom Gorom više od decenije. Jedan vlada 
podzemljem, jedan državnim aparatom. U dvojcu, oni su godinama predstavljali 
opasan i moćan „ubilački“ sistem, koji je daleko nadilazio veličinu, ekonomsku 
snagu i bitnost crnogorske države. Taj dvojac, koji je izrastao u  opasne 
„gromade“ u doba međunarodnog šverca cigareta, koji se odvijao devedestih kroz 
Crnu Goru uz blagoslov Amerike i njene CIA-e, koja je takvu aktivnost 
odobravala kao kompenzaciju za angažman Mila Đukanovića u suprotstavljanju 
Slobodanu Miloševiću i razgradnji SRJ. Po tom procesu i obavljenom zadatku 
nastupilo je novo doba, s jedne strane CIA je svhatila da su joj sateliti 
izrasli u ozbiljne igrače, koje je sve teže kontrolisati, a Đukanović je 
obustavom uloge specijalnog igrača za ovladavanjem Miloševića i Srbije ostao 
uskraćen za milionske prihode na koje su Crna Gora i njeni donovi već navikli. 
Sledi etapa u kojoj više nema Miloševića, ali je odnos prema Srbiji i dalje 
subverzivan i tu subverzivnost, naravno, uvek finansira sama Srbija, njeni 
građani, država. Bilo da je reč o duvanu ili kokainu, sve kreće iz Podgorice i 
sve plaća Beograd, tj. građani Srbije, i potom se tim, nekad krvavim i 
prljavim, novcem kupuju njive, hoteli, kuće, firme, političari i činovnici, 
koji Srbiju pretvaraju u taoca Crne Gore, one podzemne. Da me ne razumete 
pogrešno, ne govorim gorenavedeno iz nekog animoziteta prema Crnogorcima, 
štaviše, govorim zato jer mi je poznato da je Crna Gora u ratu sa Srbijom, nije 
bitno je l’ Srbijom vlada Milošević, Koštunica, Đinđić ili Tadić. Crnogorska 
tajna služba ANB uvek je bila u funkciji režima, a režim uvek u funkciji don 
Brana Mićunovića i drugih manjih donova, uključujući i Šariće. Prosto, 
organizovani kriminal je postao ekonomska doktrina Crne Gore. Da se razumemo, 
to ne mogu da urade glupaci, Milo Đukanović je sposoban političar sa 
bezbednosnom kulturom boljom od bilo kojeg predsednika u regionu, pa i od 
predsednika Tadića. Naš predsednik je civilizovan čovek, i u odnosima sa 
režimom u Podgorici bio je često naivan i blag. Danas, iza akcije na Šariće, a 
pitanje je vremena kada će biti sprovedena i protiv njihovih pokrovitelja, 
stoji SAD, njene specijalizovane službe, kancelarija za borbu protiv 
organizovanog kriminala na Balkanu, koja koordinira aktivnosti Beograda, 
Zagreba, Rima i drugih važnih centara za obuzdavanje moći Mila Đukanovića. 
Iznutra u Crnoj Gori organizovani su Nebojša Medojević i medijski trio 
„Monitor“, „Vesti“ i „Dan“, uz spoljnu aktivnost Ratka Kneževića. Oni „drmaju“ 
režim i, po svemu sudeći, da će ga rastresti snažnije nego bila koja crnogorska 
opozicija za sve ove godine. I na kraju, proces suđenja za Pukanićevo ubistvo, 
kao i suđenje Canetu Subotiću za šverc duvana, kao i procesuiranje Šarića i 
nedavno hapšenje u Italiji brata Brane Mićunovića nose neku poruku Milu 
Đukanoviću. Nije pitanje hoće li se ograničiti moć crnogorskog organizovanog 
kriminala, već kada će se to završiti, najverovatnije još u toku ove godine. 
Svi se jednom pregiraju, ovog puta je alavost bila kobna. Pa nije Avganistan 
okupiran da bi Crnogorci prodavali kokain celoj Evropi, već neko drugi.

http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/2228-kokainski-rat.html

Одговори путем е-поште