JUNACI NAŠEG DOBA
Jesmo li mi, normalni?
Piše: Milivoje Glišić
Ako Boris Tadić više veruje Hilari Klinton i Čedi Jovanoviću nego Noamu
Čomskom i Vuku Jeremiću, trebalo bi da se vrati u gimnaziju. Reč je o
evroatlantskim integracijama i o tome šta zapravo hoće Amerika.
Spolja gledano, stvar ipak nije dramatična, niti će se Boris Tadić
vratiti u razred. Globalnu temu "NATO ili smrt" preuzeo je na sebe njegov
ambiciozni, inteligentni i agilni đak, ministar spoljnih poslova Jeremić, i
objavio da Srbija ostaje vojno neutralna, i van NATO pakta, ali, naravno,
spremna za saradnju sa svim planetarnim i regionalnim organizacijama dobre
volje.
Izračunao je da se Srbiji više isplati poverenje Rusije, Kine i ostatka
sveta, i barem jedan siguran glas u Savetu bezbednosti, od oružane zaštite,
milosrđa i ekonomskog blagostanja koje, prema ekspertizama ljubitelja zapadne
strane, donosi članstvo u Alijansi.
Time je oslobodio svog razrednog starešinu mučne obaveze da se petlja u
tako osetljivu stvar i da lično rizikuje unutrašnju dramu: bočne udare
nevladinog sektora i radiodifuzne ustanove B92. Ostaje mu samo da izdrži
gunđanje Dragana Šutanovca, koji je mislio da nam je mesto u Iraku i
Avganistanu, ali to neće dugo trajati, jer je u srpskom vrednosnom sistemu
jedinstvo partije iznad države, a ni Šutanovcu neće biti problem da promeni
mišljenje.
Tadić je pošteđen i unutrašnjih škakljivih pitanja. Nije njegovo da se
meša u svadju oko "gazele" i drugih ispucalih mostova. Neće da se osvrće na
nalaz stručnjaka da samo 10 odsto srpskih ćuprija nisu opasne po život.
To je stvar Vlade, a on je Šef Države.
Kao takav, Šef Države se ne upušta ni u druga domaća pitanja, od kojih
ćemo samo neka kasnije pobrojati. To nisu pitanja iz njegovog delokruga, suviše
su konkretna..
Ali kako Toma i Velja, probijajući se između gradskih kontejnera, i uz poneku
pljusku, skupljaju milion potpisa za vanredne izbore, i Boris mora nešto da
radi. Milion nije šala. Kako je tema "beli šengen" najzad potrošena, Tadić je
sam, ili uz pomoć dokazano domišljatih savetnika, odabrao opštu temu, borbu
protiv kriminala.
Tadićeva borba, kako je najavio, neće biti obična, nego odlučna, od vrha
do dna, od tajkuna do džeparoša, do poslednjeg šibicara, nikog neće mimoići i
niko neće biti zaštićen; ukratko, borba do istrebljenja svakoga zla.
(Ivica Dačić već trenira strogoću, i to i Sjedinjenim Državama. Da li
ste pre 15 godina mogli zamisliti kako će jednoga dana najbliži saradnik
Slobodana Miloševića da se baškari u prostorijama FBI, preko puta CIA, i da sa
njihovim šefovima ispija viski!? Naši ljudi su čak i u SAD postali ljudi od
poverenja, i zato nema povratka u devedesete! Istorija je puna iznenađenja...).
Tako se Tadić borio i protiv korupcije. Odlučno. Sećate se proklamacije:
niko neće biti zaštićen. I zaista, održao je reč, uhapšen je i jedan iz vrha
Demokratske stranke, ali taj je, posle pritvora, otišao kod Tome Nikolića. Kao
u svakoj borbi, i u ovoj je bilo propusta: braća Šarić su u jeku borbe obrnula
nekoliko milijardi, ne zazirući u tim poslovima ni od korupcije, ali taj slučaj
je dobio međunarodne razmere, internacionalizovan je preko Crne Gore, tako da
je izišao iz Tadićevog vidokruga.
Kao što smo obećali, sada ćemo pobrojati nekoliko pitanja na koja Šef
Države neće da troši reči, kako mu se ne bi prebacilo da u Srbiju uvodi
predsednički sistem.
Bahatost vlasti.
Nije samo visoka vlast bahata, nego i oni koji su joj bliski, jer se s
njom poistovećuju; gledaju i uče. Nedeljama se razvlači slučaj sekretarice u
Skupštini Srbije koja je neovlašćeno koristila službena kola i službenog vozača
u privatne svrhe, a kada je vozač, uprkos znacima i upozorenjima policije na
uviđaju pregazio mrtvog čoveka, pozvala se na lažni imunitet. Neko je još
štiti. U ozbiljnim, pravno uređenim zemljama odmah bi pale brojne ostavke, jer
je simboličko značenje ovog slučaja (pregaziti mrtvog čoveka) katastrofalno i
perverzno!
Regionalizacija.
Još jedan nepromišljen i neodgovoran potez režima. Raniji projekt tzv.
statističkih regiona, i inače dubiozan, preinačen je pod pritiskom
bošnjačko-muslimanskih prvaka (radi bošnjačke homogenizacije) u potpuno
nadrealnu sliku Srbije. Administrativno je razbijen i Beogradski pašaluk, a
smederevski sandžak proteže se čak do Bujanovca. Ideja regionalizacije je
harmoničan razvoj Srbije, što znači da će Smederevo i Bujanovac, i celo
područje između, da se, udruženi, razvijaju sopstvenim snagama i sredstvima,
dok će Kragujevac, Čačak i Kruševac da se harmonizuju zasebno.
Vojvođanski slučaj.
Ne samo što je centralna vlast pristala (pod pritiskom, ali ipak) na
vojvođansku posebnost ("više od autonomije") iz koje će se izroditi i
vojvođanska državnost, nego će biti prinuđena da iz centralne kase finansira
ovim potezima uvećanu vojvođansku administraciju i birokratiju, a sada se još
traži i da se Vojvodina izuzme iz "sukoba interesa" tako što će tamošnji
političari moći da zadrže dve ili više funkcija istovremeno, za razliku od
ostatka Srbije.
Taj izuzetak mogao bi biti i početak utemeljenja celog sistema
izuzetaka, tako da bismo u bližoj ili daljoj budućnosti mogli doći do još jedne
specifične srpske karikature: jedna država – dva sistema!?
Privatizacija.
Ni u jednoj državi u tranziciji nije poznato da je za sve kriv onaj koji
nema hleba, osim u Srbiji. On je u rukama privatnika i država, kaže, nema ništa
s tim. U srpskoj privatizaciji gazda kome je država nešto prodala, uglavnom
ispod cene, može da računa na podršku države čak i kad joj je dužan. Radnici,
koji mesecima ili godinama nisu primali zaradu od novih vlasnika, niti im je
uplaćivano socijalno i zdravstveno osiguranje, mogu da očekuju policiju ukoliko
u protestima blokiraju pruge i magistrale, jer bez pruga i magistrala, a
izgleda i bez ispravnih mostova, Srbija ne može u Evropu. Tako je u Srbiji
iskovan jedinstven izraz "premošćavanje radnog staža" - gazda, kupac državne
imovine koji se lažno predstavljao kao finansijski sposoban za kupovinu, ostaje
po strani, dok se "premošćavanje" prepušta budžetu, tj. svima nama.
Pa jesmo li mi normalni? Pitanje je teoretske naravi, život koji živimo govori
sve...
http://www.svedok.rs/index.asp?show=70705