Nećemo vas više gledati samo kao prijateljsku zemlju AMBASADOR RUSKE FEDERACIJE JAKOV GERASIMOV ZA „VIJESTI” NAJAVLJUJE POTEZE MOSKVE KAD CRNA GORA UĐE U NATO
Podgorica – Očigledno je da će poslije pristupanja Crne Gore NATO-u Rusija biti prinuđena da smatra naše odnose ne samo kao sa nezavisnom prijateljskom zemljom, već i sa članicom jednog vojno-političkog pakta, izjavio je ambasador Ruske Federacije u Podgorici Jakov Gerasimov. U intervjuu “Vijestima” Gerasimov je kazao da se realno može dogoditi da odnosi sa Crnom Gorom budu u izvjesnoj mjeri zavisni i od odnosa između Rusije i NATO-a. “Sljedeće godine obilježavamo 300 godina od uspostavljanja zvaničnih odnosa između Rusije i Crne Gore. Imajući u vidu duboke istorijske veze naših država, odnos većine Crnogoraca prema Rusiji i obrnuto, htio bih da i ubuduće, bar sljedećih 300 godina, naši odnosi budu ovako dobri. Ali, sasvim je bio u pravu gospodin Roćen, ministar inostranih poslova u jednom od intervjua, kada je rekao da Moskva neće aplaudirati evroatlantskim težnjama Podgorice”, kazao je Gerasimov. • Pa, da li će se nešto promijeniti u odnosima Podgorice i Moskve, nakon što Crna Gora uđe u NATO? Nadam se da to neće negativno uticati na odnose među našim državama, posebno što vidimo da i rukovodstvo Crne Gore tako misli. Ali sasvim je očigledno da ćemo mi, poslije pristupanja Crne Gore NATO-u, biti prinuđeni da razmotrimo Crnu Goru i naše odnose sa Crnom Gorom. Ne samo kao sa nezavisnom prijateljskom zemljom, već kao sa članicom jednog vojno-političkog pakta, bloka. Realno, može se dogoditi da naši odnosi sa Crnom Gorom budu zavisili u izvjesnoj mjeri i od odnosa između Rusije i NATO-a. • Nova ruska vojna doktrina definisala je širenje NATO-a na istok kao jednu od najvećih bezbjednosnih prijetnji za državu. Na šta se konkretno odnosi taj strateški dokument? Što se tiče vojne doktrine Ruske Federacije, to u principu nije neki novi dokument, imali smo ga još i 2000. godine. Sad je to nova verzija, koja odgovara današnjoj bezbjednosnoj situaciji u svijetu, a u stavari je jedan od osnovnih dokumenata strategijskog planiranja razvoja Ruske Federacije. To je sistemski pogled na oružanu zaštitu države, čiji je pravni osnov ruski ustav, ali i opšti principi međunarodnog prava i međunarodnih ugovora u oblasti odbrane i kontrole naoružanja. Vojna doktrina podvlači privrženost Ruske Federacije ka korišćenju u prvom redu političkih, diplomatskih, pravnih, a u slučaju neophodnosti, i vojnih instrumenata za odbranu nacionalnih interesa Ruske Federacije. Ali i njenih saveznika. Što se tiče procjene današenjeg stanja u svijetu, podvučeno je slabljenje ideološke konfrontacije u svijetu, ali i činjenica da današnja arhitektura međunarodne bezbjednosti, posebno u Evropi, nažalost, ne obezbjeđuje ravnomjernu bezbjednost svih zemalja. • Šta je sa NATO-om? Prije svega, nas zabrinjava težnja tog saveza da svoje vojne snage iskorišćava u globalnim razmjerama, i što neke svoje planove realizuju protiv principa međunarodnih pravnih normi. Svakako, ono što nas najviše brine jeste to što se vojna struktura zemalja članica NATO-a sve više približava granicama Ruske Federacije. Naš negativan odnos prema NATO-u je dobro poznat, i što se tiče Crne Gore, mislim da mediji ovdje sasvim dobro informišu javnost o takvom prilazu i stavovima Ruske Federacije oko širenja NATO-a. • Što konkretno brine zvaničnu Moskvu? Prije svega ovdje se ne misli na geografski prilaz tom pitanju, već se misli na nepovoljne političke i vojne vojne posljedice, posebno posljedice posljednjih proširenja NATO-a. Nas zabrinjava i spremnost novih članica Alijanse da daju svoju teritoriju za uspostavljanje i instaliranje strategijskih protivvazdušnih sistema, jer mislimo da to podriva globanu stabilnost i narušava postojeći odnos snaga u svijetu. Smatramo da u takvim potezima postoje prijetnje za Rusku Federaciju. • U skladu sa tim, kakav je onda odnos Rusije preme NATO-u na Balkanu? Isti prilaz je i što se tiče širanje NATO-a na Balkanu. Sumnjam da bi u današnjim uslovima učešće država regiona u tom vojno-političkom bloku obezbjedilo da ojačaju svoju bezbjednost i da štite nacionalne interese. To je možda bilo moguće ranije, u periodu ideoloških konfontacija. Nije nam jasno, jer niko i ne kaže otvoreno, od čega to trenutno prijeti opasnost zemljama Balkana pa moraju da uđu u vojnu alijansu. U svakom slučaju, te prijetnje sigurno ne dolaze od Rusije. Nije nam jasno ni kako će NATO štititi bezbjednost drugih zemalja na Balkanu. Nadam se da neće istim metodama kao 1999. godine. • U Crnoj Gori trenutno ne postoji većinska podrška za ulazak u NATO, a kao jedan o glavnih razloga protivnici članstva navode da bi to moglo negativno da utiče na odnose sa Rusijom. Kako gledate na to? Važi isto ono što sam vam rekao za Balkan, vjerovatno im nije jasno odakle dolaze te prijetnje i ugroženost o kojoj se govori. Što se tiče razmišljanja crnogorskih građana oko toga da je Rusija protiv širenja NATO-a, sasvim je normalno. Često se koristi teza da Rusija ima dobre odnose sa zemljama članicama NATO-a. To je tačno, ali to ne znači da mi podžavamo proširenja Alijanse na istok i neke natovske prilaze u rješavanju situacija u svijetu. A razumijem mišljenje da ako Rusija nije u NATO-u što bi onda morala biti i Crna Gora. • A da li su u pravu oni koji kažu da će članstvo Crne Gore u NATO uticati na ruske investicije, da će ruski turisti prestati da dolaze...? Te priče mi zvuče isto kao kad kažu da će uključivanje Crne Gore u NATO biti pozitivno sa stanovišta budućih investicija. Mislim da u tržišnim odnosima to nema nikakve veze. A što se tiče ruskog kapitala, posebno privatnog, vi znate da imamo dosta privatnog kapitala, i to mogo većeg nego što je u Crnoj Gori, u zemljama članicama NATO-a. Tako da ne mislim da će biti neke razlike. Kosovo ste priznali zbog ulaska u NATO • Kako gledate na činjenicu da je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, a zatim i uspostavila diplomatske odnose sa Prištinom? To je svakako odluka nezavisne države, koja još i nije u nekom vojno-političkom bloku. Ali mislim da se upravo ta težnja Crne Gore i odrazila na odluku o priznanju Kosova. Stav Moskve je poznat: mi nijesmo priznali Kosovo jer smatramo da je bilo mogućnosti da se na drugačiji način riješi to pitanje, a jednostrano proglašenje nezavisnosti nije u sukladu sa principima međunarodnog prava. Naš koncept je da se svi odreknemo sile za rješavanje sporova • Šta konkretno predlaže Rusija kao mogući model zajedničke evropske bezbjednosti? U cilju obezbjeđivanja ravnopravnosti svih zemalja Evrope, naš predsjednik Dmitrij Medvedev je predložio da se potpiše ugovor o evropskoj bezbjednosti na temeljima i principima jednake bezbjednosti za sve. Nacrt tog dokumenta je Medvedev već predstavio svim evropskim zemljama, ali i onima u evroatlantskom regionu. On se zasniva na principu nedjeljive bezbjednosti. Osnov te inicijative je nekorišćenje sile za rješavanje sporova, regulisanje tzv. zamrznutih konflikata samo putem pregovora, smanjivanje vojnih potencijala do razumnog nivoa, i glavno, visok nivo saradnje u odnosu na nove prijetnje svjetskoj bezbjednosti. Nijedan od tih principa nije usmjeren protiv bilo koje države, a posebno protiv NATO-a. U principu niko i nije protiv tih predloga, ali mi predlažemo da se to konkretizuje i fiksira na pravni način, da bi to bilo obavezujuće za sve države. Zašto insistiramo na tom predlogu ugovora o zajedničkoj evropskoj bezbjednosti – da bi svi jasno znali pravila ponašanja ako se dođe do te potrebe. Dušica TOMOVIĆ http://www.vijesti.me/index.php?id=331278
