REAGOVANJE
Dobrilo Dedeić, predsjednik Stranke srpskih narodnjaka 9. mart 2010. Današnji javni istup gospodina Ratka Kneževića pokazuje da se u Crnoj Gori pravi novi račun bez krčmara, nova velika prevara s deklarativnim ciljem ,,smjene vlasti'', bez bilo kakve koristi za srpski narod. U vrijeme kada se pozicioni i opozicioni Crnogorci rukovode principom nacionalnog interesa, pojedini Srbi ponavljaju mantru o jedinstvu, iz koga, istina, namiruju isključivo lične interese. I dok 90% biračkog tijela opozicije čine Srbi, lideri nekadašnjih ,,prosrpskih'' stranaka postupaju po inputima uticajnih političkih ličnosti koje su dobar dio svoje karijere uložili u razbijanje SCG. U ,,narednim fazama evroatlantskih integracija'', odnosno utapanja Crne Gore u NATO, koje predskazuje gospodin Knežević, ne može učestvovati nijedan Srbin koji drži do ličnog i nacionalnog dostojanstva. Na stranu Srbi - tajkunski i plaćenici pojedinih inostranih centara moći koji imaju ogranke u Podgorici. Ako je ,,međunarodna obaveza'' novih vlasti u Crnoj Gori da ,,pravilno usmjerenu'' odluku o priznanju lažne države Kosovo sprovode u praksi i da se pridržavaju onoga što je, po tom pitanju preuzeo Milo Đukanović, onda ne postoji svrha smjene vlasti. Liše ličnih interesa onih koji bi željeli biti novi Đukanovići na grbači srpskog naroda, bez promjene našeg statusa u Crnoj Gori, koji je u ovom trenutku katastrofalan. Gospodin Knežević bi trebao da odgovori, kad već ne dozvoljava da se dira u ,,sveti'' referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore kako su to svi izbori, prije i poslije referenduma, pokradeni, a sam referendum regularan. Ili vjeruje da je ćutanje sredstvo srpske političke borbe protiv posledica pokradenog referenduma. Interesantno bi bilo da se o Kneževićevom stavu izjasne i gospoda Srđa Milić, Predrag Popović i Ranko Kadić koji su štampali, sa pregršt argumenata ,,Bijelu knjigu'' o tome kako je organizovani kriminal razbio SCG 21. maja 2006. godine. Prije svega, Ratko Knežević bi trebao da pita Andriju Mandića zašto je Crna Gora bila majmunolika tvorevina 2007. godine, a danas je, u eri eksplozije organizovanog kriminala na lokalnom i državnom nivou ,,demokratizovano društvo koje može biti i bolje''. Nema spora da je organizovani kriminal institucionalizovan u samom vrhu državne vlasti u Crnoj Gori, te da takvu vlast treba rušiti svim raspoloživim demokratskim sredstvima. Istine radi, metastazi organizovanog kriminala u najširim društvenim okvirima doprinijeli su i oni koji su podupirali, na bilo koji način, Đukanovićev režim, oni koji su glasali za Ustav kojim je Đukanović krunisao sve svoje političke ,,pobjede'' i oni čije se ,,opozicione'' aktivnosti finansiraju tajkunskim parama iz najbližeg okruženja aktuelnog premijera. Nažalost, sudbina srpskog naroda u Crnoj Gori skrojena je u birtijama, kazinima, noćnim klubovima, sjedištu ANB-a, u paralelnim centrima političke moći i u pojedinim ambasadama, sve uz viski koji gospodin Knežević pominje. Uvažena gospoda Knežević i Medojević prećutkuju prava Srba, a nekadašnji srpski lideri, nekadašnjih srpskih nacionalnih stranaka, koji trče za njima, kao za slanom rukom, postaju veći Crnogorci i od Mila Đukanovića. I bi svi, bez izjašanjavanja o pravima Srba, da sa 90% srpskih glasova svrgnu DPS i Đukanovića. Da bi se Crnogorci međusobno obračunali - srpskim glasovima! Dakle, ruši se Milo Đukanović, a čuvaju se Milove tekovine! I, poslije Mila - Milo. Samo što će se odazivati na drugo ime. Do poslednjeg Srbina. Upravo zbog toga gospodin Knežević u ,,Vijestima'' šalje državotvorne poruke, dok gospodin Medojević preko ,,Dana'', istoga jutra, srpsku sirotinju ,,hvata'' pričom o socijalnom beznađu i kriminalu koji ima velike oči i uši. O pravima Srba, ni riječi. Po ko zna koji put.
