IZDAJA Piše Emil VLAJKI
Bauk izdaje kruži Srbijom. Izdaje koju vrše političke elite na vlasti, „humanitarne“ i „nevladine“ organizacije kao i dio Srpske pravoslavne crkve. Kosmet je već izgubljen, a retorika o njegovom navodnom očuvanju je isprazna i tragična. Trebalo je da on bude zamjena za „ulazak u Europu“, ali ne lezi vraže. Naknadno je traženo da za isti cilj („ulazak u Europu“) Vojvodina dobije autonomiju, a zna se da se kod nas autonomije završavaju samostalnošću; Madžari u Vojvodini se na to uveliko pripremaju pa su već osnovali svoje paravojne jedinice. Zatim, „ulazak u Europu“ je zahtijevao da se javno kaže kako ne dolazi u obzir referendum o samostalnosti Republike Srpske. Pored ostalog, jedan od ministara sadašnje srbijanske vlade, odlučio je da prekine sa dosadašnjom „prosrpskom“ politikom pa, želeći da uđe u „historiju“ rušenjem Srbije postavši predsjednikom novostvorene države, sada u Raškoj (Sandžaku) ojačava jednu od postoje! ćih muslimanskih (bošnjačkih) partija. „Najljepše u svemu“ je činjenica što na raškim prostorima mešetari Turska u vidu njenog ministra vanjskih poslova koji svakih nekoliko dana dolazi u to područje kako bi napravio koaliciju svih muslimanskih partija. Izdaja zemlje je na ovom primjeru više nego očita. Smatrajući kako je to „jako demokratski“, srbijanska vlada ovo protivnacionalno djelovanje čak i podstiče! Da bi stvari bile jasne, zamislimo kako bi se Turska ponašala kada bi srbijanski ministar vanjskih poslova svaki čas dolazio u Tursku da ojača kurdske partije; letio bi naglavačke iz te zemlje, a vjerojatno bi bio i uhapšen. Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, u njoj u ovom času preovladava američko-rimokatolička tendencija. To je postalo potpuno jasno prilikom dolaska potpredsjednika SAD, Bajdena, u Srbiju. Bajden je jedan od najokorjelijih američkih srbomrzaca koji je devedesetih godina tražio za Srbe osnivanje koncentracionih logora nacističkog tipa (sic)! Nakon Srbije je posjetio (po njemu) „legitimnu i legalnu“ novonastalu državu „Kosovo“, a onda je izrazio želju da posjeti srpsko svetilište manastir Gračanicu. Vladika Artemije tu dozvolu, što je i normalno, za takvo skrnavljenje srpskog svetog mjesta, nije dao. Srpska pravoslavna crkva je odmah reagirala i poništila Artemijinu odluku i dozvolila Bajdenu da izvrši svetogrđe. Kada je ustoličen novi Patrijarh, pod pritiskom Amerike i državne srbijanske vlasti, Artemije, taj posljednji duhovni vođa srpskog naroda na Kosmetu, skinut je sa položaja vladike. Posebnu kvislinšku ulogu igraju „humanitarne“ i „nevladine“ organizacije. Neprekidno blate vlastiti narod i zemlju. Dobro plačene u dolarima, kažu kako su Srbi genocidni, kako ih treba denacificirati, kako su oni odgovorni za sve užase koji su se na Balkanu odigrali u zadnje dvije decenije. Za njih je normalno što je 300 000 Srba otjerano iz Hrvatske, 200 000 sa Kosmeta i što je oko 150 000 moralo napustiti muslimanski dio Sarajeva. Tvrde kako je američka tvorevina „Republika Kosovo“ realnost koja se mora prihvatiti i priznati. Neke odvratne marionete ovih organizacija idu čak toliko daleko da iniciraju hrvatsku vladu, bošnjačke vlasti, a indirektno i vlasti sadašnje „Republike Kosovo“, da tuže Srbiju međunarodnim sudovima kako bi njihova zemlja plačala milijardske odštete za navodno izvršene zločine prema Hrvatima, Muslimanima i Albancima. Za njih je kontinuirano razbijanje Srbije od strane „međunarodne zajednice“ posve „normalan, ! demokratski“ proces. Posebno su angažirani da vrše dreku i frku u svezi sa navodnim srebreničkim genocidom za kojeg, kao glavnog krivca, optužuju vlastitu zemlju. I to nas uvodi u srce aktuelnosti vezane za uhićenje Ejupa Ganića u Londonu. Ovdje se mora shvatiti jedna stvar. Na tisuće javnih ličnosti u svijetu, sa neospornim autoritetom, osudilo je NATO zločinačke intervencije nad Srbima. I mogu Ameri i njihovi europski vazali osnivati koliko god hoće sudova u kojima će se suditi prvenstveno Srbima, mogu i dalje blatiti Srbe preko svojih medija upotrebljavajući za to i srpska marionetske i kvislinška sredstva informiranja, ipak je to za povijesno određenje njihovog djelovanja nedovoljno. Zbog toga je za „međunarodnu zajednicu“ krajnje važno da Srbiju dovedu u stanje takvog mentalnog genocida da ona sama, institucionalno, u svom parlamentu, prihvati odgovornost za posljednjih 20 godina balkanskih sukoba. Posebno, da Srbija prizna odgovornost za najveći mit 20-og stoljeća, za „srebrenički genocid“. Ako to Srbi ne urade, Ameri i ini, te njihova „humanitarna“ NATO organizacija, i nadalje ostaju zločinci u očima meritorne međunarodne javnosti. Američka „međunarodna zajednica“ je preko svojih kvislinga na vlasti uspjela nametnuti ideju da priznanje „srebreničkog genocida“ uđe u srbijansku parlamentarnu proceduru. Ali oni isto tako znaju da za ovakvo sranje koje će Srbe obilježiti za slijedećih tisuću godina, treba tom narodu dati nešto i za uzvrat. Jer taj narod više ne može podnijeti da se samo on osuđuje pored jasnih zločina koje su, prvenstveno ondašnji Muslimani, učinili glede Srba. Dakle, Srbima treba nešto i ponuditi kako bi lakše prihvatili odgovornost za „srebrenički genocid“. Po svemu sudeći, čini se da je „međunarodna zajednica“ odlučila staviti Ganića na udicu, kako bi je srbijanski som zagrizao. Dosada se, naime, pričalo kako se „međunarodna zajednica“ maćehinski odnosi prema srpskom narodu, a ako mu se dade Ganić na žrtvenom pladnju, onda će se vidjeti da je ova zajednica „duboko pravedna“. Pa ako je tako, zašto i Srbi ne bi bili „pravedni“ i! prihvatili rezoluciju o „srebreničkom genocidu“ u svom parlamentu! Ustvari, u konačnoj verziji, Ganiću se neće ništa desiti. On će, vrlo vjerojatno, biti predan pravosudnim (bošnjačkim) BiH organima koji će ga konačno osloboditi, a navedena sramna rezolucija će u srbijanskom parlamentu već biti izglasana. (Ne)izglasavanje rezolucije o „srebreničkom genocidu“ je za srpski narod hamletovska dilema: „Biti ili ne-biti“. Čini se, da će sadašnja politička garnitura na vlasti + novostvorena, moćna „opozicija“ proistekla iz radikala + „socijalisti“ ipak tu rezoluciju izglasati. Tko zna u što su se sve uvalili i koji su im grijesi kada se tako podanički ponašaju prema „novim gospodarima svijeta“ koji ih, očito, i plačaju i ucjenjuju. Ovi kvislinzi ne brinu ni za narod, ni za zemlju, ni za historiju. Jedino im je u vidu vlastita guzica. Možda srpski narod neće fizički nestati, ali sa ovim trendom političke prostitucije, konstantnog teritorijalnog smanjivanja i rimokatoličke usmjerenosti SPC koja je bila na samim izvorima kršćanstva, srbstvo ide prema svom izumiranju. Jasenovac će, naknadno, dobiti na milijune novih žrtava. EMIL VLAJKI Objavljeno 10 marta u banjalučkom Reporteru http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_home.tpl? Srpska Informativna Mreza [email protected] http://www.antic.org/
