U NATO-u ne postoji “besplatan ručak” Dušica Tomović 15/03/2010 21:12
Pordgorica – U NATO-u, kao ni u životu ne postoji “besplatan ručak”, jer sve buduće članice moraju da sprovedu vrlo zahtijevne reforme i da se obavežu na poštovanje principa koji važe u tom savezu, ocijenio je stalni predstavnik Sjedinjenih Američkih Država u NATO-u Ivo Dalder. Na nedavnom skupu “NATO partnerstvo” u Viljnusu, glavnom gradu Litvanije, Dalder je kazao da aspirantni za članstvo moraju sprovesti dalekosežne reforme u političkim i ekonomskim područjima, a posebno u oblasti odbrane i bezbjednosti. Takođe, aspiranti za članstvo moraju pridonijeti zajedničkoj bezbjednosti i obavezati se na poštovanje Člana 5 (princip po kojem se napad na jednu članicu NATO-a tretira kao napad na cijeli savez). “Osim toga, vrlo je bitna, esencijalna, javna podrška za sve to”, poručio je američki ambasador u Alijansi, uz konstataciju da to nije politika koja se može požurivati. “Za ispunjavanje uslova za članstvo treba vremena. Sprovođenje reformi koje zahtijeva NATO-a, a i čineći ih dijelom političke, privredne, bezbjednosne i socijalne kulture zemlje je dugoročan napor. Reforme moraju biti duboke i široke”, smatra on. NATO-u su neophodni partneri Govoreći na skupu u Litvaniji, Dalder se posebno osvrnuo na odnos NATO-a sa partnerskim državama i zemljama ne-članicama. “Svjesni smo da svaki partner ima jedinstven odnos sa NATO-om, a svaki odnos donosi nešto drugačije za sto”, kazao je on. Ambasador je podsjetio da tri vrste partnera koje SAD i NATO imaju. Prvo, one evropske nacije - kao što je Crna Gora - koji imaju odnose sa NATO-om, a takođe su izrazili interes za pristupanje Savezu. Drugo, one evropske države - kao što su Švedska i Finska – koje bez ulaska u u NATO žele raditi sa savezom na zajedničkkim bezbjednosnim ciljevima. I na kraju, one nacije - kao što je Australija - koje imaju odnose sa NATO-om, ali nijesu ni evropske države niti teže članstvu u Savezu. “Postoje ključna načela međusobne odgovornosti i obostrane koristi. Ako NATO i njegovi partneri žive po tim principima, onda ćemo pomoći da se obezbjedi dugoročna vitalnost i živosti u Sjevernoatlantskom savezu”, smatra Dalder. On je ocijenio da nema sumnje da Sjedinjene Države i NATO-a trebaju partnere. “Danas, u 2010. godini, zajedničke bezbjednosne prijetnje sa kojima se suočavamo zahtijevaju odlučan, zajednički odgovor. A stvarnost je takva da one više nijesu ograničene u smislu geografije”, dodao je američki ambasador u Briselu. U ovoj eri globalne politike, dodao je on, nema države, čak iako je “tako velika i moćna nacija” kao što je njegova, koja se samostalno može nositi sa tim složenim izazovima i mogućnostima. “Mi trebamo pomoć drugih. To je razlog zašto Sjedinjene Države trebaju NATO - i zašto NATO treba partnere”, kategoričan je bio Dalder. Globano partnerstvo Dalder je kazao da partneri NATO-a dolaze u svim oblicima i veličinama – kako bi se povećao globalni “bezbjednosni pokrivač”. “Da citiram matematiku, 28 članica, 22 zemalje Partnerstva za mir, sedam Mediteranskog dijaloga i četiri države u Istanbulskoj inicijativi za saradnju. Tu si i odnosi sa dalekim zemljama Japanom, Australijom, Južnoom Korejom i Novim Zelandom”, podsjetio je on, dodajući da NATO takođe ima brojne ugovore o saradnji sa međunarodnim institucijama, uključujući i Ujedinjene nacije, Evropsku uniju, OEBS-a i Afričku uniju. “Neki partneri teže ka tome da postanu članice Saveza, a neki ne - izbor je na njima. Ali svi oni pridonose sigurnosti i stabilnosti, za NATO i za sve partnere. A pariticipiranje u okviru Alijanse donosi obeveze, i to nove istočne članice znaju”, dodao je Dalder. Temelji proširanja u “Perijevim principima” Govoreći na skupu u Litvaniji o istoriji proširenja , on je kazao da su SAD još 1995. godine usvojile “Perijeve principe” (Perry Principles) kako bi se podvukla važnost kolektivne odbrane, demokratije, principa konsenzusa, ali i kooperativne bezbjednosti kao esencije i temelja budućeg procesa proširenja. Iste godine, dodao je on, revolucionarna Studija o proširenju NATO-a zaključila je tu priču konstatacijom da će proširenje Saveza povećati stabilnost i bezbjednost za sve zemlje evro-atlantskog područja. Dok Studija pažljivo podvlači da "nema fiksne ili krute liste kriterijuma za pozivanje novih članica za ulazak u Savez," pojasnio je on, tim dokumentim su položene jasne smjernice koje moraju da usvoje zemlje aspiratni - kandidati se moraju obavezati na razvoj mirnih i prijateljskih međunarodnih odnosa, jačanju slobode svojih institucija, održavanju efektivnosti zajedničkih bezbjednosnih ciljeva Saveza , ali i na rješavanje sporova u skladu sa načelima OEBS-a. Dalder je ocijenio da je politika otvorenih vrata postala stvarno jasna 1999. godine ulaskom Poljske, Češke i Mađarske. Zatim, u 2004. godini pristupile su Estonija, Letonija, Bugarska, Rumunija, Slovačka, Slovenija,i Litvanija u “najvećem ikad jedinstvenom talasu proširenja” . “Taj ‘veliki prasak’ dao je garancije kolektivne bezbjednosti za desetine miliona građana”, kazao je on. Otvorena vrata Balkanu Dalder je podsjetio da su saveznici prošle godine pozdravili ulazak Albanije i Hrvatske, te da je juš jedna balkanska država, Makedonija, spremna za ulazak u Savez čim se riješi pitanje imena sa Grčkom. On je podvukao da je Obamima administracija potvrdila da “NATO vrata moraju ostati otvorena”. “Danas, ulazak u NATO tim znači staviti potpis na ulazak u pragmatičan, političko-vojni savez i zajednicu zapadnih demokratija. Ali ne postoje ‘kratki rezovi’ za članstvo. A obaveze koje se tamo traže su zahtjevne”, naglasio je američki ambasador, uz konstataciju da jednostavno nema drugih institucija koje mogu ponuditi efikasne bezbjednosne alate kao što može NATO. “A to znači da članovi i partneri moraju na tanjiru isporučiti nešto. U savezima i partnerstvima, kao i u ostatku života, ne postoji takva stvar kao ‘besplatan ručak’”, rekao je on. Dalder je istakao da aspiranti za članstvo moraju sprovesti dalekosežne reforme u političkim i ekonomskim područjima, ali i u oblasti odbrane i bezbjednosti. Takođe, aspiranti za članstvo moraju pridonijeti bezbjednosti i obavezati se na poštovanje Člana 5, ali i drugih članova Povelje. Takođe, vrlo je bitna, esencijalna, javna podrška za sve to. “To nije politika koja se može požurivati. Za ispunjavanje uslova za članstvo treba vremena. Sprovođenje reformi koje zahtijeva NATO-a, a i čineći ih dijelom političke, privredne, bezbjednosne i socijalne kulture zemlje je dugoročan napor. Reforme moraju biti duboke i široke. Takođe je upravljanje javnim očekivanjima jako važno”, ističe američki predstavnik u Alijansi. Oprezano sa rokovima za prijem u NATO Osvrćući se na posljednje priširanje Saveza, Dalder je kazao da se na tom primjeru može vidjeti koliko su nove članice bile angažovane na ispunjavanju uslova za članstvo. Hrvatska je u MAP-u bila šest godina dok je primila pozivnicu i ušla u savez, a Albanija skoro 10 godina. Makedonija, koja je na pragu članstva, je u MAP-u više od decenije. “To je važno imati na umu jer se reflektuje na našu nedavnu odluku da dodijelimo MAP Crnoj Gori, a takođe i da razvijamo Godišnji nacionalni program sa Gruzijom i Ukrajinom”, kazao je on, dodajući da SAD ostaje obavezana zaključkom sa NATO samita u Bukureštu 2008. godine da će Gruzija i Ukrajina “postati članice”. “Dok te tri zemlje preduzimaju važne korake na putu u članstvo, one još imaju dosta posla koji ih čeka. Zasnovano na iskustvima Albanije i Hrvatske, mi sada znamo da je realistično, jer taj posao traži godine dok se kompletira”, poručio je Dalder. On je konstatovao da će to biti važno za lidere u tim zemljama, i u drugim potencijalnim aspirantima za članstvo kao što je Bosna, da upravljaju očekivanjima njihovih stanovnika. “Oni moraju biti oprezni da ne obećavaju rokove za članstvo koji se ne mogu ispuniti. NATO može pomoći u tom procesu, ali je na nacijama da preduzmu zahtjevne reforme potrebne za udovoljavanje zahtjevima. NATO to ne može učiniti za njih”; poručio je američki ambasador u NATO-u. Zaključkom da su današnje globalne prijetnje po bezbjednost stavile akcenat i na partnerstva NATO-a na Zapadnom Balkanu i Istočnoj Evrope, Dalder je kazao da Sjedinjene Države sada vidi te regione kroz istu prizmu kao i Zapadnu Evropu: “Suočavamo se sa sličnim izazovima - kao što je finansijska kriza, klimatske promjene, raketni štit, a moći ćemo bolje da na njih odgovorimo kada budemo u stanju da im se suprotstavimo zajednički”. http://www.evropskireporter.com/readarticle.php?article_id=1137 Autorka je članica Kolegijuma CEAP-a Srpska Informativna Mreza [email protected] http://www.antic.org/
