INTERVJU:
Protojerej mr Velibor Džomić, paroh Podgorički i član Pravnog saveta
Mitropolije Crnogorsko-Primorske, o osnivaju "Hrvatske pravoslavne crkve"
CPC i raspop Dedejić u pozadini osnivanja
Hrvatske pravoslavne crkve
Piše: Vladan Dinić
U Zadru je ovih dana najavljeno osnivanje "udruge Hrvatska pravoslavna
zajednica" koja bi, kako je najavljeno, u roku od godinu dana obnovila hrvatsku
pravoslavnu crkvu. Kako je objavljeno, Hrvatska pravoslavna zajednica već ima
registrovanih 430 članova, a za osnivanje verske zajednice prema hrvatskim
zakonima potrebno je pet godina i 500 članova. Ipak, s obzirom na to da je
Hrvatska pravoslavna crkva već postojala, te da se zapravo radi samo o
obnavljanju, organizatori veruju da će do obnove doći u roku od godinu dana.
Osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice izazvalo je oštre reakcije,
kako predstavnika Srpske pravoslavne crkve kojoj pripadaju i Srbi u Hrvatskoj,
tako i među srpskim stanovništvom. Ponovo se govori o "povampirenju
Pavelićevske ideje" i nekom novom pokušaju pokrštavanja Srba.
U razgovoru za "Svedok", Protojerej mr Velibor Džomić, paroh Podgorički
i član Pravnog saveta Mitropolije Crnogorsko-Primorske, autor više knjiga iz
istorije Crkve, kao i knjige "Crnogorska lažna crkva“ govori o korenima,
izazovima i posledicama ovakvog čina ističući da je ovo još jedan pokušaj
razbijanja SPC i da u pozadini svega stoji takozvana Crnogorska pravoslavna
crkva.
Svedok: U Zadru je upravo objavljeno osnivanje tzv. Hrvatske pravoslavne
crkve. Da li vas je to iznenadilo?
Velibor Džomić: Vesti o osnivanju tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, i to
na ideološkim temeljima one iz vremena ustaškog zločinca Ante Pavelića, nisu
iznenadile dobre poznavaoce savremene Hrvatske i Crne Gore. Još manje
iznenađenje predstavlja vest da se na čelu te proustaške "udruge" nalazi bivši
i raščinjeni monah Jelisej Lalatović iz Nikšića, inače najbliži saradnik
anatemisanog i prokletstvu predatog raspopa Miraša Dedeića.
S: Odakle je ponikla ideja o stvaranju HPC?
V.Dž: Prema mojim saznanjima, ideja o formiranju tzv. HPC na ustaškim
osnovama nastala je u vreme druženja raspopa Dedeića i pokojnog rimokatoličkog
župnika don Branka Sbutege iz Dobrote. Oni su se više puta zajedno pojavljivali
u javnosti, a ideja se, kako sam obavešten, rodila kada su raspop Dedeić i
Sbutega pre nekoliko godina zajedno putovali na groblje u Srebrenici. Raspop je
konačnu odluku o tome doneo prilikom svoje poslednje posete Vukovaru.
S: Imajući u vidu prošlost koja se vezuje za HPC, kako gledate na
današnje nastojanje da se osnuje HPC?
V.Dž: U Hrvatskoj danas na vlasti nema Pavelića, ali ima Pavelićevih
sledbenika. Očekujem da Tompson u bliskoj budućnosti bude jedan od prvih
promotera te pseudo-pravoslavne tvorevine. Ne bi me čudilo i da ga Dedeić i
Dukljanska tzv. akademija pozovu da održi koncert u toku letnje sezone u Tivtu
ili Cetinju. U osnivačkim aktima pseudo-verske organizacije HPC ne stoji
podatak da ona baštini ideologiju i zločine one Pavelićeve i Pukove iz 1942.
ali su Lalatović i Ivo Matanović, sin ustaškog oficira, već prvu priliku u
javnosti iskoristili da to posebno apostrofiraju.
S: Kakav odnos će hrvatske vlast imati o ovom pitanju?
V.Dž: Ostaje da se vidi kakav će odnos prema ovim pojavama zauzeti
sadašnja i svaka buduća Vlada Hrvatske, ali je već izvesno da je raspopima u
Hrvatskoj jedan od prioritetnih zadataka da se kroz budžet usekaju na hrvatski
državni vagon. To se vidi iz njihovog tzv. Propisnika, tj. statuta.
Interesantno je da je i statut Pavelićeve tzv. HPC identično nazivan.
Vredno je da se sve ovo zna, ali je još važnije da je Vlada Ivice Račana
još 2004. godine Mitropolitom Zagrebačko-Ljubljanskim Jovanom potpisala ugovor
o međusobnim pravima i obavezama hrvatske države i eparhija SPC. Takođe, tamo
postoji Zakon o pravnom položaju verskih zajednica od 2002. godine kojim je
regulisan pravni položaj crkava i verskih zajednica.
S: Vreme od šezdesetak godina, pre koliko je postojala tzv. HPC, ipak
predstavlja značajnu vremensku distancu da se neke stvari i zaborave...
V.Dž: Slažem se, ali se više poznatih rimokatoličkih teologa iz Hrvatske
dobrano potrudilo ne samo da se ne zaboravi priča o tzv. HPC nego i da nakon
razbijanja Jugoslavije dobije na intenzitetu u novim uslovima, a za staru
namenu.
S: To su ozbiljne optužbe. Postoje li konkretna imena?
V.Dž: Ima ih više, pa je nije jednostavno početi. Ali, smatram da tu
posebno mesto pripada dr Jurju Kolariću, nekadašnjem dekanu Teološkog fakulteta
u Zagrebu. Kolarić je, recimo, još 1992. godine smatrao da se prva pretpostavka
za uspešan rimokatoličko-pravoslavni dijalog ogleda u dužnosti Srba "da
respektuju novu političku realnost koja ne isključuje osnivanje Hrvatske
pravoslavne crkve". Za Kolarića kao veoma jasno pozicioniranog klirika „Crkve u
Hrvata“ nije, kako je sam govorio, za taj projekat bilo toliko važno „da li
postoje pravoslavni vjernici hrvatske nacionalnosti“. Ne treba potrošiti mnogo
reči da bi se objasnilo i shvatilo da ovakvi stavovi ne korespondiraju sa
ondašnjom i sadašnjom pričom rimokatoličkih prelata iz Hrvatske „o ekumenizmu“,
osim ako pod tim pojmom ne podrazumevaju put i način da u narednim decenijama i
vekovima pravoslavni Srbi u Hrvatskoj najpre postanu unijati, pa rimokatolici,
a onda i Hrvati. Da ne pominjem ovde imena i stavove Mirka Živkovića, Tomislava
Janjića, Mate Kovačevića i drugih koji su te ustaške ideje oživljavali početkom
devedesetih godina dvadesetg veka u ustaško-emigrantskoj i tuđmanovskoj štampi.
S: Kakav je, po Vašem mišljenju, domet tih, povampirenih, ideja?
V. Dž: Vidim da su episkopi, sveštenici i vernici u Hrvatskoj sa pravom
uznemireni. Pročitao sam reagovanja Episkopa Dalmatinskog Fotija i
Gornjokarlovačkog Gerasima. Podržavajući stavove naših episkopa moram da kažem
da nisam sklon da verujem da će inicijativa o osnivanju tzv. HPC imati ozbiljne
efekte među pravoslavnima u Hrvatskoj. Paradoksalno je, ali mislim da je eho te
priče u ovom momentu veći u Crnoj Gori.
S: Kako?
V.Dž: Veoma jednostavno. Pojava tobožnjeg „igumana Jeliseja Lalatovića
sa Cetinja“ kao najbližeg saradnika raspopa Dedeića predstavlja otelotvorenje
saradnje između tzv. CPC i novoformirane tzv. HPC. Nema sumnje da je tu reč o
dve sestrinske nevladine organizacije sa pseudoverskim nazivom. Navodna
ograđivanja raspopovih portparola od Lalatovića predstavljaju jedan marketinški
trik. Crnogorski raspopi nikada nisu objavili da su raskrstili sa Jelisejem
Lalatovićem kao što su raskrstili sa pokojnim rimokatoličkim popom Antoniom de
Rosom, koga su vodali po cetinjskom trgu i po Crnoj Gori ga glasovito
predstavljali kao tzv. "Mitropolita Ravene i sve Italije". Da ne pominjemo kako
su bili agilni kada su prošle godine motkama i pajserima najurili dvojicu Rusa
koje su samo koji mesec ranije gromopucateljno prikazivali kao navodne vladike
i članove njihovog takozvanog Sinoda.
S: Kakav bi bio interes Dedejića i CPC da se osnuje HPC?
V.Dž: S obzirom da je i pticama na granama u Crnoj Gori odavno jasno da
su raspop Dedeić i družina sahranili projekat tzv. "autokefalne CPC" i da to,
kako su njihovi podržavaoci kasno primetili, niko kao Dedeić i Jelisej nije
mogao tako da im uništi tu ideju, potrebno je da se osnivanjem tzv. HPC na
čijem je čelu jedan Crnogorac pokuša osnaženje raspopske priče u Crnoj Gori. To
je još 1995. godine kada je Dedeić, nakon raščinjenja od Vaseljenske
Patrijaršije, doveden u Crnu Goru, prozreo i u "Monitoru" objavio Danilo
Radojević kao prvi predsednik tzv. "Vjerske zajednice pravoslavnijeg
Crnogoraca".
S: Ima li sličnosti i u načinu osnivanja tzv. CPC i HPC?
V.Dž: Nova tzv. HPC se danas formira po istom modelu kao i tzv. CPC pre
petnaestak godina. Prvo je formirana tzv. "Vjerska zajednica pravoslavnijeg
Crnogoraca", a potom je 2001. u cetinjskoj policiji registrovana kao tzv. CPC.
U ovom slučaju, prvo se formira tzv. "Hrvatska pravoslavna zajednica", a
najavljeno je da će, ako nakupe 500 tobožnjih vernika za narednih pet godina,
registrovati i tzv. HPC. Lalatović je ponovio ono što raspopi već godinama
ponavljaju u Crnoj Gori, a to je "da u Hrvatskoj nije spojivo sa njenim
suverenitetom da postoji neka druga Pravoslavna crkva osim hrvatske", a najavio
je i obijanje i otimanje pravoslavnih hramova "po katunskom i bajičkom modelu".
S obzirom da je već ranije objavljeno da je profesor književnosti Milorad
Nikčević nezamonašeni poglavar tzv. CPC u Osjeku i Vukovaru, ostaje nejasno
kakav će pravni status ta raspopska ispostava imati u odnosu na Hrvatsku i tzv.
HPC.
S: Ovo ipak, ako imamo u vidu Makedoniju i Crnu Goru, podseća na neko
rasparčavanje Crkve. Da li ima ovakvih ili sličnih naznaka o Bosni, Vojvodini,
Kosovu?
V.Dž: Nije ista situacija u Makedoniji i Crnoj Gori, a o Hrvatskoj da ne
govorimo. U Makedoniji se za vreme i pod pritiskom komunističkog režima jedan
kanonski deo crkve na nekanonski način odvojio od majke Crkve i tako prebiva
decenijama. Njihovi episkopi, osim Mitropolita Pološko-Kumanovskog Kirila, nisu
raščinjeni i oni po crkvenoj ikonomiji još uvek, iako je vreme na izmaku, imaju
mogućnost da osnaže svoj kanonski status i to samo preko majke Crkve i srpskog
patrijarha.
S: A u Crnoj Gori i Hrvatskoj?
V.Dž: U Crnoj Gori i Hrvatskoj nije takav slučaj. Tamo su priču uvezli
sa strane, a onda su doveli raspope koji nikada više ne mogu da budu ni
pravoslavni đakoni, a kamoli episkopi. Nedavno sam Dedeićevom portparolu rekao
da su oni obijanjem crkava i atakovanjem na Mitropoliju verski probudili
Crnogorce. To su najveće srpske porodilje u Crnoj Gori. Kad god se pojave u
medijima oni povećavaju ne samo broj vernika nego i broj Srba u Crnoj Gori. I
zato ih treba što više puštati u medije, a posebno Dedeića koji još uvek nije
izašao pred nezavisnog novinara na televizijski čistac. Svašta se priča o
nekakvoj "crkvi bosanskoj, crkvi vojvođanskoj, crkvi kosovskoj", ali još ne
vidimo one koji su spremni da, poput Dedeića i njegove raspopske sabraće, na
sebe i svoje potomstvo navuku anatemu Crkve Boga Živoga.
S: Kakav je Vaš utisak o celoj priči i šta dalje očekujete?
V.Dž: Sumoran u ovom trenutku, ali itekako optimističan za budućnost.
Duhovni probisveti, lakrdijaši i obijači crkava nikada nisu mogli da prođu kod
čestitog pravoslavnog naroda u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj i svuda u
normalnom svetu. Istorija Crkve svedoči da se dogode takve pojave i, za jedno
kratko vreme, manje ili više zatalasaju javnost. Ali, Crkva ima silu Božiju, a
iskušenja i problemi uvek samo učvršćuju i bude sveštenike i vernike. Tako je i
sada.
Istorija HPC
Ustaška maketa pravoslavne crkve
S: Recite nam nešto o tzv. Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi iz vremena Ante
Pavelića.
V.Dž: Osnivanje tzv. HPC od Ante Pavelića i zloglasnog kardinala
Alojzija Stepinca 1942. godine se apsolutno uklapalo u ustaški plan da se
trećina Srba pobije, trećina protera u Srbiju, a trećina pokatoliči. Osnivanju
tzv. HPC je prethodilo ubijanje srpskih vladika na tlu NDH i to Mitropolita
Dabro-Bosanskog Petra (Zimonjića), Episkopa Gornjokarlovačkog Save (Trlajića) i
Banjalučkog Platona (Jovanovića), a od posledica ustaške torture umrli su
Mitropolit Zagrebački Dositej (Vasić) i Episkop Zahumsko-Hercegovački Nikolaj
(Jokanović). Od ustaša je ubijeno i 214 sveštenika i porušeno više stotina
pravoslavnih hramova i manastira. Uglavnom je poznato kako su i u kom broju
stradali pravoslavni Srbi od Jasenovca do Jadovna. Nakon zatiranja, usledilo je
i zvanično ukidanje eparhija Srpske Pravoslavne Crkve i proglašenje tzv. HPC.
Ustaški ministar pravosuđa i bogoštovlja Mirko Puk je 7. aprila 1942. godine u
"Narodnim novinama" kao oficijelnom ustaškom glasilu proglasio Zakonsku odredbu
o HPC.
S: Kako je tekao dalji razvoj?
V.Dž: Pronašli su jednog ruskog zagraničnog vladiku Germogena i mimo
svih crkvenih pravila ga proglasili za poglavara te ustaške i
pseudo-pravoslavne tvorevine. I danas jezivo deluju snimci sa prijema nesrećnog
Germogena kod Pavelića. Ustaškom režimu nije bio cilj da ima jaku tzv. HPC. Oni
su bili rimokatolici i šovinisti do balčaka. Njima je trebala samo maketa
nekakve tobož pravoslavne crkve, a Germogen je sa još nekolicinom raspopa
prihvatio tu nečasnu ulogu i to na krvi i kostima pobijene pravoslavne
jerarhije u NDH. Završilo se onako kako se i sve takve pojave završavaju. Iako
to nije moglo da ostavi dublje korene u ostatku nedoklanog i nepokatočičenog
pravoslavnog naroda, ostalo je duboko pamćenje, a ono seže i do naših dana. O
tome možete pročitati u brojnim crkvenim dokumentima, ali i studijama Episkopa
Atanasija (Jevtića), dr Veljka đurića, dr Nikole Žutića i drugih istoričara.
Urednik lista "Komunist",
medijski promoter HPC
- Vredno je da se zna da je najveći medijski promoter tzv. HPC već
godinama Petar Požar, poslednji urednik lista "Komunist" za Hrvatsku. To još
više pada u oči ako se zna da je najveći medijski promoter tzv. CPC Veseljko
Koprivica, poslednji urednik lista „Komunist“ za Crnu Goru i četnički sin iz
Banjana. O konvertitstvu sina u odnosu na oca u slučaju Koprivice najbolje
svedoče ratne fotografije uz uvažavanje roditeljskih uverenja bez obzira na to
kakva su i ko se sa njima i koliko slaže.
Petar Požar je još 1996. godine u izdanju "Naklade Pavičić" iz Zagreba
objavio knjigu "Hrvatska pravoslavna crkva u prošlosti i budućnosti". U
poslednjem poglavlju on govori "o budućnosti" tzv. HPC. Matanović i Lalatović
danas obrazlažu Požarov model osnivanja tzv. HPC, zaključuje Džomić.
http://www.svedok.rs/index.asp?show=71202
_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
