PRITISAK EU NA BEOGRAD: REFORMA REFORME PRAVOSUĐA 

četvrtak, 08 april 2010 12:26 International Communication Partners, Beograd 

 

Očigledno je da je vrh srpskog pravosuđa odluku o kompromisu doneo pod
pritiskom međunarodne zajednice, pre svih Evropske unije, ali i domaćeg
javnog mnjenja, koje je kritikovalo način na koji je sprovedena reforma 


Izjavom republičkog tužioca Zagorke Dolovac na konferenciji OEBS-a
posvećenoj reformi pravosuđa da se sa Udruženjem tužilaca Srbije "potpuno
saglasila da bi neke stvari u daljem radu trebalo promeniti, a opet neke
druge koje, sa aspekta evropskih standarda nisu u potpunom skladu sa njima,
bi trebalo dopuniti i popraviti" kao i da je "Državno veće tužilaca spremno
da donese odluku o proširenju sistematizacije" - postalo je jasno da je
vlast odlučila da napravi kompromis sa strukovnim udruženjima tužilaca i
sudija, koja su bila veoma nezadovoljna načinom na koji je sprovedena
reforma pravosuđa, odnosno opšti reizbor sudija, tužilaca i zamenika
tužilaca.  

Između ostalog, ova izjava republičkog tužioca potvrdila je nezvanična
saznanja da su poslednjih mesec dana vođeni intenzivni pregovori između
Udruženja tužilaca Srbije, odnosno predsednika strukovnog tužilačkog
udruženja, zamenika republičkog tužioca Gorana Ilića i predsednika Državnog
veća tužilaca, odnosno republičkog tužioca Zagorke Dolovac, o načinu da se
prevaziđe problem nastao neizborom skoro 120 zamenika tužilaca i tužilaca
tokom opšteg reizbora. Pregovori su uspešno okončani kada je Udruženje
tužilaca uputilo predlog Državnom veću tužilaca koji je bio prihvaćen.
Suština kompromisa je da će se, kako je na konferenciji o reformi pravosuđa
izjavila tužilac Dolovac, "raspisati konkurs za popunu mesta tužilaca i
zamenika koji će se odnositi i na upražnjena mesta i na nova sistematizovana
mesta, pri čemu će ukupan broj zamenika tužilaca biti između 80 i 85".  

Pored toga, biće izabrana i tri tužioca, čime broj novih tužilaca i zamenika
dostiže 88 umesto 39, koliko je trebalo da ih bude izabrano u ovom krugu
prema ranijem planu Državnog veća tužilaca. Pored toga, dogovoreno je da
neizabrani tužioci i zamenici tužilaca imaju "pravo prednosti nad drugim
kandidatima na novom konkursu". Time je vlast posredno priznala grešku jer
su neizabrani tužioci i zamenici tužilaca prilikom neizbora na prvom
konkursu proglašeni "nedostojnim i nestručnim", pa samim tim ne bi ni imali
šanse da na novom konkursu budu izabrani jer ne ispunjavaju osnovne norme o
dostojnosti i stručnosti. Na ovaj način je greška očigledno ispravljena jer
će dve trećine neizbranih tužilaca i zamenika tužilaca naći ponovo svoje
mesto u pravosudnom sistemu Srbije.  

Tužioci i Državno veće tužilaca dogovorili su se da se otkloni
netransparentnost prethodnog izbora tužilaca i zamenika tužilaca, i to
izmenom pravila procedure izbora na novom konkursu. Za razliku od
decembarskog konkursa, svaki kandidat na predstojećem konkursu imaće neku
vrstu zastupnika iz tužilaštva koji će biti ili njegov starešina iz
prethodnog perioda ili neki od zamenika javnog tužioca iz perioda za koji se
ocenjuje stručnost kandidata za period od 2006. do 2009. godine. Na ovaj
način će se omogućiti da o radu svakog kandidata, ukoliko je bio tužilac ili
zamenik, govori njegov neposredni starešina koji je imao uvid u rad, a ne da
o njima odlučuje samo Državno veće tužilaca, čiji članovi većinu kandidata
uopšte ne poznaju. I, na kraju, dogovoreno je da će se posle završenog
izbora tužilaca i zamenika tužilaca na novom konkursu o čitavom procesu
izjasniti MEDEL (evropsko udruženje tužilaca i sudija), koje će oceniti da
li je proces na novom konkursu sproveden u skladu sa evropskim normama.  

Nema sumnje da će MEDEL dati pravi sud o načinu na koji će biti izvršen
izbor na novom konkursu jer su upravo ova organizacija i holandska fondacija
Sudije za sudije (Judges for Judges), 4-6. februara ove godine boravili u
monitoring misiji koja je ocenjivala kako je sprovedena reforma pravosuđa u
Srbiji, odnosno izvršen opšti reizbor sudija i tužilaca. Ove dve institucije
obavile su više desetina sastanaka sa predstavnicima Vlade i pravosuđa u
Srbiji, strukovnim udruženjima tužilaca i sudija, kao i brojnim pravnim
stručnjacima i predstavnicima nevladinog sektora.  

Po završetku misije, ove institucije su konstatovale, između ostalog, da je
još prilikom donošenja Ustava Srbije, Evropska komisija za demokratiju putem
prava (Venecijanska komisija) u svom Mišljenju CDL-AD (2007)004 o Ustavu
Srbije istakla da "potreba za postupkom reizbora svih sudija i tužilaca
uopšte nije jasna", kao i da je "ovakav postupak prihvatljiv samo ukoliko
postoje dovoljne garancije za njegovu pravičnost", dok se, prema mišljenju
Venecijanske komisije, pravičnost obezbeđuje tako što se "postupak mora
zasnivati na jasnim i transparentnim kriterijumima i da samo postupanje u
prošlosti koje je nespojivo sa ulogom nezavisnog sudije može biti osnov da
se sudija ponovo ne imenuje". 

Pored toga, Venecijanska komisija je tražila da postupak reizbora sudija,
tužilaca i zamenika "mora biti pravičan, sproveden od nezavisnog i
nepristrasnog tela kojim se obezbeđuje pravična rasprava svih
zainteresovanih strana", kao i da "mora postojati mogućnost žalbe nezavisnom
sudu". Ove institucije su dalje naglasile da je "na isti način Venecijanska
komisija podvukla u svom Mišljenju broj 528/09 iz juna 2009. godine o nacrtu
kriterijuma i standarda za izbor sudija i predsednika sudova u Srbiji,
važnost toga da se svakom sudiji koji je imao stalnost sudijske funkcije ta
funkcija može prekinuti samo obrazloženom odlukom protiv koje se može
podneti žalba sudu", kao i da su oba tela koja su vršila reizbor nosilaca
pravosudnih funkcija Visoki savet sudstva (VSS) i Državno veće tužilaca
(DVT) "tvrdila da su u proceduri izbora primenili kriterijum stručnosti,
osposobljenosti i dostojnosti". Međutim, ove institucije su istakle da
"moraju da naglase najdubljom zabrinutošću da su odluke donete od strane VSS
i DVT usvojene bez rasprave, da ne sadrže nikakve personalizovane,
pojedinačne razloge, a samim tim ni opravdanje, kao i da je identična odluka
- praćena listom imena svih 837 nereizabranih sudija - bila je poslata
sudijama koje nisu reizabrane bez spominjanja mogućnosti žalbe, što znači da
nijedan od nereizabranih tužilaca nije dobio individualizovanu odluku".  

Očigledno je da je vrh srpskog pravosuđa odluku o kompromisu doneo pod
pritiskom kako međunarodne zajednice, pre svih Evropske unije, tako i
domaćeg javnog mnjenja koje je kritikovalo način na koji je sprovedena
reforma pravosuđa. Zanimljivo je da su o reformi srpskog pravosuđa ovaj put
različit stav imale SAD i EU. SAD su isticale važnost reforme pravosuđa,
insistirale na "povećanoj efikasnosti sudskih postupaka" i nisu isticale
primedbe na postupak opšteg izbora, dok je EU veoma snažno kritikovala
postupak opšteg izbora. No, kako se Srbija ne kandiduje da postane 51.
država - članica SAD, već članica EU, bilo je jasno da će evropske kritike
imati više odjeka.  

Tako je Komesar EU za pitanja proširenja ove organizacije Štefan File
napisao u autorskom tekstu za jedan beogradski dnevni list, uz "odavanje
priznanja Srbiji za ono što je ostvarila u više oblasti u cilju ispunjavanja
merila ključnih za prijem neke zemlje u EU", da je "mnogo toga ostalo da se
uradi" i kao jednu od takvih oblasti izdvojio je pravosuđe. U Srbiji se još
uvek ne shvata kakav značaj EU daje nezavisnom i efikasnom pravosuđu, pa da
se samim tim očekuje od zemalja kandidata da pokažu da pravosuđe deluje
nezavisno "od političkih moćnika i od centara organizovanog kriminala i
korumpiranih krupnih privrednika".  

Osetljivost EU o ovom pitanju je još  izraženija posle gorkog iskustva u
vreme najskorijeg proširenja iz 2007 - kada su primljeni Rumunija i
Bugarska, u kojima, kako se pokazalo, važna reforma pravosuđa nije
sprovedena kako je očekivano.  

Dakle, EU od Srbije očekuje izgradnju i funkcionisanje nezavisnog pravosuđa
i posebnu pažnju usmerava na način funkcionisanja pravosuđa, njegovu
nezavisnost, profesionalizam i efikasnost. Evropska komisija i Savet Evrope
nisu uneli ocenu o nedovoljnoj reformi pravosuđa u Srbiji u neki od
zvaničnih dokumenata, ali zvaničnici EK o tome govore neuvijeno u svim
kontaktima sa predstavnicima vlasti u Srbiji kao i u neformalnim kontaktima
sa novinarima. "Iako nema zvaničnog izveštaja s takvim stavom, jeste
činjenica da je Evropska komisija na neki način zabrinuta zbog onoga što se
desilo s reformom pravosuđa u Srbiji. Zato je uputila u Beograd svoje
stručnjake da prouče stanje i oni su već dali, a i još će dati, svoje ocene
stanja u oblasti pravosuđa u Srbiji. EK će onda te ocene u nekom obliku, ne
nužno u obliku pisanog izveštaja, uputiti vlastima u Beogradu. Razlog je,
kako je objasnio komesar File, i to što je reč o nečemu 'apsolutno bitnom za
delovanje demokratske vlasti i demokratskog društva'. On je podsetio i da je
pravosuđe važna insitucija za demokratiju i važna institucija suzbijanje
korupcije i organizovanaog kriminala - koji važe za 'endemske bolesti celog
zapadnog Balkana'", objavio je londonski radio BBC u programu na srpskom iz
pera svog briselskog dopisnika Dragana Blagojevića.  

Razlog više za pritisak EU na Srbiju je primer Hrvatske, koja "se sada našla
u situaciji da mora vrlo brzo i temeljito izvrši reformu svog pravosuđa, dok
u Briselu istovremeno ne vide dovoljno znakova i potvrda da će to biti i
urađeno. Zato iz EU poručuju da će od sada Beograd i zemlje koje se budu
pridruživale EU najpre morati da srede pitanje pravosuđa, učine ga efikasnim
i nezavisnim - jer će tako pružiti i jemstvo da su u stanju da se izbore sa
korupcijom i organizovanim kriminalom", kaže BBC.  

Osim pritiska EU, Srbija se suočila sa veoma negativnom ocenom reforme
pravosuđa koju je dao MEDEL, dok je predsednik ove organizacije Antonio
Kluni na veoma oštar način kritikovao postupak koji je primenjen prilikom
opšteg reizbora. U toj oceni su istaknute evropske sudije i tužioci izneli
veoma oštre ocene o načinu izbora nosilaca pravosudnih funkcija. To se, pre
svega, odnosilo na "netransparentnost postupka i zloupotrebe ličnih
podataka". Na osnovu tog izveštaja, Evropska komisija uputila je veoma oštro
pismo nosiocima najvažnijih državnih funkcija u Srbiji, a jedan poslanik
Evropskog parlamenta iz Portugalije postavio je pitanje reforme pravosuđa u
Srbiji u Evropskom parlamentu.  

Dodatni problem pristalicama reforme stvara i činjenica da nijedan od
proklamovanih ciljeva zbog kojih je reforma sprovedena još uvek nije
postignut. Nema dokaza da je sudstvo nezavisno, a još uvek nije postignuta
ni efikasnost, što je smisao reforme. Naravno, pristalice ovakve reforme
ističu da "ciljevi i ne mogu da budu postignuti za svega nekoliko meseci",
što je takođe tačno, ali trenutno stanje u srpskom pravosuđu ide na ruku
kritičarima sprovedene reforme. Pored toga, način na koji je izvršena
reforma doveo je i do nekoliko ostavki u pravosudnom sistemu Srbije. Ostavke
su podneli pomoćnica ministarke pravde za projekte Dragana Lukić i pomoćnik
za pravosuđe Vojkan Simić zbog sukoba sa predsednicom Vrhovnog saveta
sudstva.  

Zato je veoma dobro što je vlast u Srbiji prihvatila kritike i bar delimično
- sa tužiocima pronašla rešenje problema. Može se reći da su pozitivnu ulogu
u rešavanju problema sa tužiocima imali, osim pomenutih Dolovac i Ilića, i
Bruno Vekarić, član Državnog veća tužilaca, kao i Slobodan Homen, državni
sekretar u Ministarstvu pravde. Naravno, Zagorki Dolovac je bilo lakše da
napravi kompromis jer ona nije ni vodila proces opšteg reizbora tužilaca i
zamenika tužilaca, već njen prethodnik na mestu republičkog tužioca Slobodan
Radovanović.  

Dok je problem sa tužiocima nekako rešen, ostaje pitanje šta će biti sa više
od 800 neizabranih sudija. Predsednik Udruženja sudija Dragana Boljević
uputila je prošle nedelje pismo predsedniku Visokog saveta sudstva Nati
Mesarević u kojom je upoznala sa činjenicom da postoje ozbiljni problemi u
funkcionisanju, da su sudije višestruko opterećene "kako zbog smanjenog
broja sudija, tako i zbog neiskustva kolega koji su prvi put izabrani na te
funkcije". Odgovora za sada nema. Sudije, za razliku od tužilaca, očekuju
odluku Ustavnog suda i veruju da će ovaj sud poništiti postupak opšteg
reizbora. Ipak, šanse za to su skoro nikakve. U međuvremenu će mnogim
sudijama isteći garantovana šestomesečna zarada koju primaju od trenutka
prestanka sudijske funkcije i mnogi će se naći u egzistencijalnim
problemima. Pored toga, dogovor u vezi sa sudijama je teži jer je
predsednica Visokog saveta sudstva Nata Mesarević vodila postupak opšteg
reizbora i između nje i Dragane Boljević, predsednice Udruženja sudija,
postoji lični sukob. Ipak, za očekivati je da će se i problem sudija rešiti
na sličan način na koji je rešen problem tužilaca.  

Tako smo dobili reformu reforme. Ostaje pitanje da li je sve ovo što se
desilo oko reizbora sudija, tužilaca i zamenika tužilaca moglo da se
izbegne? 

Analiza agencije International Communication Partners, Beograd

 

http://standard.rs/vesti/36-politika/4290-pritisak-eu-na-beograd-reforma-ref
orme-pravosua-.html

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште