TAJNI AGENT JUGOSLAV PETRUŠIĆ DOMINIK OTKRIVA ULOGU NAŠE ZEMLJE U BURNIM DEŠAVANJIMA NA EKS JUGOSLOVENSKIM PROSTORIMA (1)
http://www.revijad.co.me/images_s/spacer.gif Atomska bomba je krenula iz Crne Gore http://www.revijad.co.me/images_s/spacer.gif Čega da se plašim? Ja sam već mrtav čovjek! Tajna mog života je upravo u istini koju vam dajem. Ja sam besmrtan od momenta kad sam ova dokumenta predao svim relevantnim institucijama u svijetu i sam se prijavio svim sudovima, tvrdi Petrušić http://www.revijad.co.me/images_s/spacer.gif Najpoznatiji francusko – srpski špijun, Jugoslav Petrušić Dominik, radio je za francusku, ali i za jugoslovensku tajnu službu, a međunarodnu reputaciju stekao je u Zairu, gdje je vježbao elitne trupe Mobutua Sese Sekua. Učestvovao je u 17 ratova, između ostalog u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Indiji, Ruandi, Ugandi, Obali Slonovače... Srpske vlasti uhapsile su ga 25.novembra 1999. godine s pet pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije pod optužbom da planira atantat na tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića. Grupa ''Pauk'' optužena je za špijuniranje u korist francuske obavještajne službe. Na dušu mu je stavljeno da je počinio ratne zločine u Srebrenici, gdje je djelovao kao pripadnik 10. diverzantskog odreda. On kaže da istupima u javnosti želi da ukaže na manipulacije i otkrije sistem koji se gradio na prostorima SFRJ, a koji je odgovoran za sve što se dešavalo od zločina do političkih likvidacija. Tvrdi da je proces protiv njega fingiran i da je rušenje Miloševića osmislio bivši načelnik KOS-a Aleksandar Vasiljević, uz pomoć svog zamjenika Branka Gajića i načelnika Uprave bezbjednosti VJ Geze Farkaša. Za tajne obavještajne službe SAD, EU, Izraela i Rusije radili su, tvrdi Petrušić, generali Nikola Pavković, Dragoljub Ojdanić i glavni za koordinaciju MUP-a i VJ Nikola Šainović, potpomognut Nikolom Zimonjom i Momčilom Perišićem. Petrušić tvrdi da su u zavjeri s policijske strane učestvovali bivši šef DB Rade Marković i njegove strukture Franko Simatović, Jovica Stanišić, Goran Živaljević, Obrad Stevanović i Živko Trajović, uz zdušnu podršku penzionisanog funkcionera MUP-a Dragana Karleuše, bivšeg ministra policije Dušana Mihajlovića, Dobroslava Gajića, Milorada Pelemiša i njima bliskih saradnika. Kako tvrdi, Petrušić je poslije skoro deceniju uspio da se domogne prvog i originalnog rešenja na osnovu kojeg je uhapšen 17. maja 1999. godine. Tako sročena krivična prijava pod dirigentskom palicoma generala Farkaša, prema Petrušićevim riječima, u stvari je predstavljala okosnicu kroz koju se formira sva buduća odgovornost Srba za učešće u ratnim zločinima. Lažna krivična prijava napravljena je, tvrdi naš sagovornik, da bi poslužila kao spona koja povezuje Vukovar, Srebrenicu i prevoz leševa s Kosova u Batajnicu kako bi se za sve optužila jedna grupa i time skinula odgovornost s pravih zločinaca. -Njom su zavarali Miloševića da sam zapravo ja počinilac svih zločina na teritoriji bivše SFRJ. Tom prevarom prikriveni su zločini koje su počinili njegovi podređeni i njihovi sateliti. Razvijajući tezu prve prijave, oni su kasnije u drugoj povezali i zločine u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu i na taj način se ratosiljali zlodjela. Suđenja u Hagu poslužila su da se te laži, kroz svjedočenja Geze Farkaša, Aleksandra Vasiljevića i Dražena Erdemovića pretoče u istinu, tvrdi Petrušić u ekskluzivnoj ispovijesti za „Reviju D“. Petrušić kaže da je sakupio dokumentaciju tešku 450 kilograma, koju je narezao na CD „i poslao na sve relevantne adrese u svijetu“ da bi sudu javnosti izložio sve, pa i sebe, i najavljuje da će ovih dana materijal predati i ambasadi Crne Gore u Beogradu. Obimnost dokumenata od skoro pola tone govori koliko je obimna Petrušićeva priča, koja nije mogla da stane u jedan tekst. Da li se bojite? -Čega? Ja sam već mrtav čovjek! To sam napisao još 2001.godine. Tajna mog života je upravo u istini koju vam dajem. Ja sam besmrtan od momenta kada sam ova dokumenta predao svim relevantnim institucijama u svijetu i sam se prijavio svim sudovima. Ali, nijedan me neće... Od teških optužbi, poput one za pokušaj ubistva Miloševića, na kraju ste optuženi za iznudu od 20. 000 maraka i nedozvoljeno nošenje oružja i osuđeni na godinu dana zatvora... -Nikad u životu nijesam bio optužen da sam htio da ubijem Slobodana Miloševića! U optužnici protiv mene piše da sam na Kosovu ukrao 2.000 maraka, da sam bio francuski špijun, ne da sam špijunirao protiv Srbije, i da sam likvidirao dva NN lica. To je optužnica. Nikad me niko nije pitao za atentat na Slobodana Miloševića. Kako izgleda kad Vas uhapse pod optužbom da ste pokušali da ubijete šefa države? -Kad vas uhapse, stave vam džak na glavu, a onda u zatvoru svakog jutra dolaze i golog vas izvode na hodnik, udarajući u radijator da bi vas zaplašili, izolovani ste u ćeliji, sve što kažete preprave 50 puta, non- stop donose lažna dokumenta, a vi morate da budete spremni na to... Da li ste Vi stvarno srpski agent 007? -Ja sam bio agent francuske tajne službe, ali je ona, da bi me prikrila, od mene napravila i profesionalnog ubicu, teroristu, najvećeg oficira francuske tajne službe, trgovca oružjem... Sve je to provukla kroz medije i više nijesam mogao da se borim protiv toga. Bio sam profesionalni oficir, koji se bavio analitikom. U Francuskoj sam se analitikom bavio posebno kad su u pitanju teritorije Afrike i Azije, a kaa je počeo raspad SFRJ poslat sam ovamo... Između ostalog, da budem veza između francuskih i naših tajnih službi, jer su sve veze bile pokidane i francuska tajna služba više nije imala dodira sa srpsko – crnogorskim tajnim službama. Hrvati su otišli na jednu, Slovenci na drugu, Bosanci na treću stranu. Moja uloga je bila da spojim ljude. Otišli ste u Francusku kao bokser, a postali tajni agent? -Otišao sam kao profesionalni sportista. Odbili su me kad sam konkurisao za upis u srednju vojnu školu u Rajlovcu, zbog navodnog šuma na srcu, dvaput su me odbili na Vojnoj akademiji, a želio sam da budem oficir... Zamoljen od jednog francuskog trenera, 1982. godine, otišao sam s njihovim klubom i ostao u Francuskoj. Predsjednik tog bokserskog kluba bio je drugi čovjek francuske tajne službe, ja sam se upoznao s njegovom kćerkom, ona se udala za mene, voljeli smo se i dobili dijete. Moja karijera je napredovala vrtoglavom brzinom. Počeo sam da učim na francuskoj vojnoj akadamiji, gdje su ubrzo shvatili da imam određene predispozicije. Francuski predsjednik Fransoa Miteran i njegova desna ruka ministar inostranih poslova Pjer Beregovua, koji se navodno ubio, odlučili su da se naprave ljudi slični meni koji će štititi sistem. Tada sam bio vjernik tog sistema i vjerovao da je ispravno sve što radimo. Služio sam tom sistemu i uništavao zemlje u Africi, kao što danas ove naše teritorije uništavaju neki drugi ljudi. Na isti način. Zašto ste postali „nevjernik“ tog sistema? -Nijesam postao nevjernik, već sam shvatio da mi prodaju maglu i da ljudi slični mojim šefovima rade za svoj džep. Shvatio sam da su ti ljudi privatizovali sistem zarad privatnog interesa. Mnogo godina nije bilo rata i oni su iskoristili tu inerciju da bi ljudima prodavali maglu. Berlinski zid je srušen 1990. godine i počela je nova preraspodjela svijeta. Morali su da naprave novi berlinski zid, svijet nije mogao da ostane otvoren za sve ljude... Trebalo je negdje premjestiti sve oficire bezbjednosti, vojne, policijske, kako ruske, tako i drugih zemalja koji su radili protiv Rusije... E, ti oficiri su premješteni između Sofije, Beograda i Bukurešta. Beograd je bio centar, a Sofija i Bukurešt dva krila. Od Beograda su pošli prema Tirani, Prištini, Podgorici, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu... Napravili su rez i ovdje je instaliran novi berlinski zid. Zašto? Naša teritorija je uticala na to, niko nije mrzio ovdašnje narode, već su u pitanju bile čisto ekonomske, vojne i geostrateške prilike... Platili smo danak, a da uopšte nijesmo odlučivali o tome. Ja sam bio u vrtlogu svih tih priča koje su se dešavale. Ovdje se radilo o direktnom kapitalu, a autori ovog projekta su kasnije postavljali svoje favorite na političkim mjestima... Da li je to bila Slovenija, Hrvatska, Bosna, Bugarska, Rumunija, Mađarska, bilo je nebitno. A Crna Gora? -Tu su dokumeta Službe državne bezbjednosti koja sve razjašnjavaju. Crna Gora je veoma mala zemlja i morala je da im posluži kao Monako... Ne što je gora ili bolja od ostalih, nego zato što je teritorijalno najmanja teritorija i iziskuje najmanje operacija kad nešto žele da sprovedu u djelo, laka je za pokret i prebacivanje nekoga helikopterima, avionima, pogodna za sakrivanje njihovih ljudi... Bankarski sistemi su veoma propustljivi, jer je Crna Gora mala i mogu veoma lako da je ucijene, ima malo stanovnika, što dodatno olakšava manipulisanje. Znači, to nema veze s Crnom Gorom, već s njenim geostrateškim položajem, odnosno onim što ona predstavlja. Crnu Goru je bilo najlakše kontrolisati i kupiti... Oni ne kupuju Crnu Goru, već licencu. Vaša zemlja je bila centar od koga je počeo cunami, odakle je krenula „atomska bomba“, ali ne dodirujući Crnu Goru. Ona je bila zaštićena od te „atomske bombe“ koja se raširila čitavom Jugoslavijom, pa čak otišla i prema Rumuniji, Mađarskoj, Bugarskoj. Čak je i Italija platila ogroman ceh. Kako to da je Crna Gora ostala zaštićena? -Zbog licence. Tim ljudima je trebalo dobijeno mjesto i zato nijesu dozvolili da vašu zemlju ''okupiraju'' muslimani, Albanci, Hrvati, Srbi... Svi su htjeli Crnu Goru. Ko je bio njen najveći zaštitnik? -Upravo ovi sistemi o kojima pričam. Nju štiti sistem, ne može američki ili francuski predsjednik da pusti Crnu Goru, ne može ni britanski premijer, ruski predsjednik ne dozvoljava da iko pipne vašu zemlju, jer mu je potrebna. Tu ruski oligarsi mogu da dođu kad god hoće, baš kao i francuski bogataši... Tajkuni mogu da zaštite svoje ljude koji su u bjekstvu od sistema, bilo kog na svijetu, samo okrenu telefon i kažu: ''Dođite, ostanite, jedite, pijte, spavajte, dokle god hoćete, vaš novac je bezbjedan''. Ko Crnu Goru išta pita na ovom svijetu?! Zato su te male zemlje potrebne, a Crna Gora je imala sreću da se nađe u Evropi. Koja su najznačajnija imena tog sistema o kojem govorite koja su instalirana u Crnoj Gori? -Ja ih znam, a piše i u dokumentima Službe državne bezbjednosti koje posjedujem... To su većinom ljudi iz tajnih službi. Mila Đukanovića su gumicom mogli da izbrišu kad god su htjeli! Njega je sistem stvorio, uz pomoć tajnih službi Srbije, ali je u datom momentu, za vrijeme Miloševića, postao opasan po sistem. I onda je veliki spoljni sistem naredio sistemu, ovdje u Beogradu, da čuvaju Đukanovića. Onog momenta kad su sklonili Miloševića, Đukanović je preuzeo da kontroliše sistem. M.Dragić – A. Stevović Nikad s kriminalcima -Radeći za francusku tajnu službu, bio sam čovjek za vezu sa zvaničnim institucijama i nikad se u životu nijesam družio s nijednim kriminalcem. Moji šefovi su bili u Francuskoj, oni su imali povjerenja u mene i u način na koji sam vršio operacije. Nikad ništa nelegalno nijesam radio. Uvijek sam bio kontrolisan od strane francuske, srpske ili neke druge tajne službe, tamo gdje sam radio na terenu. Moje akcije nijesu bile tajne za državu, kaže Petrušić. Amerikanci i Bin Laden Petrušić pokazuje mnoštvo svojih fotografija... Na jednoj je s Miteranom, tu su i fotografije s Kosova, iz Albanije, s Mobutovim sinom, na nekima je u Alžiru, gdje se inflitrirao među teroriste Bin Ladena... I svuda je drugačiji. Kaže da je 1996. godine trebalo da uhvati prvog čovjeka Bin Ladenovog obezbjeđenja, da mu postavi zamku, odvede ga prema Rusiji i likvidira. -Američka tajna služba je tog čovjeka ukrala mojim francuskim šefovima, a Bin Ladena odvela u Avganistan. I taj film imam, od američkih tajnih službi, kaže Petrušić. Optužili ga da čuva Mladića Petrušić tvrdi da se 2005. godine sa svojim šefovima u Francuskoj dogovorio da ide u penziju, uzme pare s bankovnih računa i vrati se u Srbiju, u svoje selo. -Onda su me prijavili da čuvam Ratka Mladića i sve tajne službe se bacaju na mene. Pokušavaju ponovo da naprave novu aferu i opet pokreću krivičnu prijavu, u kojoj navode da sam na ratištu, da i dalje ubijam, da ne znaju gdje se nalazim, da me treba uhapsiti i da su izdali crvenu potjernicu za mnom 26. juna 2006. godine. Tu krivičnu prijavu pronašao sam 2007. godine, jer ni mojim advokatima nijesu javili za nju. U isto vrijeme sprovode operaciju ''Lovac''. Kad je ta optužnica podignuta, Francuzi koji su me i pustili da dođem ovdje, blokiraju mi sve pare i ostavljaju me na cjedilu, priča Petrušić. http://www.revijad.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=4&datum=2010-04-28&brojms=409&clanak=1365
<<image001.gif>>
_______________________________________________ SIM mailing list SIM@antic.org http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
