IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Blerotine Zapadni mediji su pogrešno nazvali Tonija Blera "Klintonovom pudlicom", jer u memoarima tog hvalisavca (koji je svojim izmišljotinama bacio u sjenku i Barona Minhauzena), on je taj koji je ubijedio SAD da krenu u hitlerovski napad na Srbiju, a to ne rade pudlice. Ako je, ipak, tako, onda je engleski kralj Henri Osmi naivno dijete za "pudlicu", jer je skratio za glavu "samo" nekoliko svojih žena. Doduše, Henri Osmi i Toni Bler su počinili i sličan grijeh: Henri je pogubio Tomasa Mora, osnivača utopijskog socijalizma, a Klintonova pudlica je pogubila, u Hagu, socijalistu Slobodana Miloševića, praktikanta srpske utopije: "pravda će pobijediti". Henri i "pudlica" su sve rješavali argumentom sile, jer silu argumenata nisu imali. O Henriju Osmom znamo iz knjiga, pa ne možemo biti sigurni šta bi bilo da smo se s njim sreli. Blera smo, nažalost, sreli i zato znamo da je on ratni zločinac. Bler kaže da "ne može da kaže" da su problemi Balkana, "koji je više od vijeka bio sinonim za nestabilnost, riješeni, ali da Balkan ima šansu za bolju budućnost". A ta ista "pudlica" je obećavala da će svi problemi Balkana biti riješeni kada se izbombarduju zli Srbi. O tim lošim procjenama (lažima?), riječ su rekli engleski birači koji su ga poslali na evropski politički otpad. Jer, srećom, nijesu svi Englezi "pudlice". A šansu za budućnost je Srbija imala sve dok je Bler bombama nije vratio pola vijeka nazad. Balkan je nestabilno područje zbog svoje nesrećne geopolitičke pozicije, kao i nacionalnog i vjerskog sastava. Ali, tokom vijeka koji pominje "pudlica", Balkan svoje nesreće duguje upravo Bleru, njegovim precima, kao što je Čerčil, i engleskoj obavještajnoj službi, glavnim "rovcima" na Balkanu. Još na Solunskom frontu su naši "savjeznici" Englezi, sjedeći u rovovima iza srpskih junaka, dogovarali sa Bugarima, a Srbima iza leđa, kako da sklope mir na štetu Srba. Vojvoda Mišić im je pomrsio račune čuvenim probojem, koji je i danas primjer u svim vojnim čitankama, i tu svoju blamažu Blerovci Srbima nijesu zaboravili. Engleska obavještajna služba je organizovala 27. mart 1941. u Beogradu, ali ne zbog borbe protiv fašizma, već zbog svojih ondašnjih intriga u Srbiji. Uloga Engleske (ne govori se ovdje o Velikoj Britaniji, jer Škoti, Velšani i Irci nijesu Srbima ništa skrivili, no se i oni pate u velikobritanskoj tamnici naroda) na Balkanu je, vijek unazad, poznata upravo po tome što je njihova obavještajna služba, naročito u Srbiji, najjača, najbolje organizovana i najefikasnija. Reklo bi se i u Montenegru je slično, o čemu svjedoči činjenica da Gospodar ima neki "privatni kreditni" odnos sa Londonom. Oko ubistva Miloševića i demonizovanja srpskog naroda veoma su se potrudili Englezi i njihove sudije u Hagu. A streljanje Zorana Đinđića zaudara na spoljni nalog, pri čemu se u toj tezi, koju iznose i zapadni analitičari, Engleska ne može zaobići. Dapače, što bi rekao počasni građanin Podgorice, "sada nišči šjor Mesić". Pudlice su lijepe kuce, ali "Klintonova pudlica" je nemoralna Bler-zvjer kada piše da je Kosmet za njega bio "moralno pitanje" i da mu je žao što je NATO pogodio i civilni konvoj, naravno ne srpski, već trakorsku kolonu Albanaca koji su se vraćali na Kosmet i nijesu masakrirani greškom holandskog pilota, no namjerno da se spriječe dalji povratci, pošto bi oni rušili Bi-Bi-Si falsifikate o etničkom čišćenju. Njemu je "žao" što je pobio civile, ali ne bi on radio što je radio, a još manje se time hvalio, kada bi zbog toga sjeo na optuženičku klupu. I šta imaju masakrirani albanski civili od Blerovog žaljenja? Ništa, osim blerotina. (Autor je bivŠi generalni konzul SRJ u Bariju) PIŠE: DRAGAN MRAOVIĆ http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-09-09&clanak=246012
_______________________________________________ SIM mailing list [email protected] http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
