Tanasković: Muftija hoće emirat

V. C. SPASOJEVIĆ | 18. septembar 2010. 20:55 | Komentara:  
<http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:300569-Tanaskovic-Muftija-hoce-emirat>
 10 

Orijentalista Darko Tanasković o sandžačkim zbivanjima, stranom uplitanju, 
reagovanju u Beogradu i granicama na Balkanu

Koga su guje ujedale, i guštera se boji. A gušter to zna i zloupotrebljava. 
Iako sam ubeđen da protivrečnosti u Sandžaku ne mogu izazvati sukobe uporedive 
s onima iz devedestih godina, jer za to, jednostavno, nema ni unutrašnjih ni 
spoljnih uslova, oprez nije naodmet - uveren je, u razgovoru za „Novosti“, dr 
Darko Tanasković, naš vodeći orijentalista, bivši ambasador u Turskoj, 
Azerbejdžanu i Vatikanu.

Smatra da je nužno „odlučno, konkretno delovanje države i svih odgovornih 
društvenih činilaca kako bi se građanima Sandžaka vratio spokoj i stvorile 
pretpostavke za postepeno rešavanje teškoća, kojih svakako ima, u institucijama 
sistema, demokratski i u skladu sa zakonom“, ali kaže:

- Nikome se ne sme dozvoliti da bude iznad zakona i Ustava, sve tvrdeći da je 
diskriminisan.

* Za samo nekoliko dana pitanje veroučitelja i vlasništva nad zemljištem 
pretvoreno je u Novom Pazaru u zahteve za strane posmatrače i autonomiju cele 
oblasti...

- Odavno je jasno da delatnost sandžačkog muftije Muamera Zukorlića izlazi iz 
okvira misije verskog poglavara, čak i ako se uzme u obzir načelna neodvojivost 
duhovnog i svetovnog u islamu. Sem Irana, koji je islamska republika, i još 
poneke muslimanske zemlje, ni u islamskom svetu nema primera organizovane 
države u kojoj se verski poglavari upuštaju u politiku onako kako to čine 
Zukorlić i sarajevski reis-ul-ulema Mustafa Cerić.

NAVIJANJE I ZASTAVE Izlive proturskih osećanja po novopazarskim ulicama posle 
košarkaške utakmice ne treba dramatizovati, ali ni previđati i potcenjivati - 
kaže dr Tanasković. - Znam slučajeve kad navijači Crvene zvezde navijaju za 
inostranog protivnika Partizana, a i po Beogradu su se ne tako demokratski 
vijorile zastave nekih stranih država. U svakom slučaju, reč je o 
manifestacijama koje se sa stanovišta odnosa između države i njenih građana 
graniče sa socijalnom patologijom. Etiologija bolesti je za njeno uspešno 
lečenje važnija od simptoma. Adekvatna simptomatska terapija je, naravno, 
neophodna, i to hitno, ali nije dovoljna.

* Čemu teži Zukorlić?

- Zahtevima da mu se prizna status jedinog legitimnog predstavnika svih 
muslimana - Bošnjaka u Srbiji, Zukorlić bi da postane svojevrsni „emir od 
Sandžaka“, s punom kontrolom nad svim sferama života, od obrazovanja, preko 
politike, do tokova robe, novca i usluga. U političkom smislu, on nastoji da 
primeni model odnosa prema „vlastima u Beogradu“ i prema međunarodnoj zajednici 
kakav su devedesetih godina prošlog veka uspešno primenili Albanci na KiM. To 
može izazvati razne neprilike, ali ne može uroditi plodovima koji su pali 
Albancima u krilo. Nema danas nekoga ko bi za Zukorlića dovoljno snažno tresao 
drvo.

* Da li je reč o verskom, političkom ili ličnom sukobu? Nazirete li u svemu 
konce sa strane?

- Ako mislite na sukob između dveju islamskih zajednica, onda se može reći da u 
njemu ima ponajmanje verskih, a ponajviše političkih, interesnih i ličnih 
pobuda, prvenstveno sa Zukorlićeve strane. U žestokim napadima na „režim u 
Beogradu“ nadobudni muftija je motivisan željom da se nametne kao jedini 
muslimanski-bošnjački partner vlasti, da je ucenjuje i da s njom trguje do 
krajnje granice obostrane izdržljivosti. Udeo stranog faktora u sandžačkim 
zbivanjima je nesumnjiv, ali je ključni činilac sam Zukorlić i „specifičan 
sklop njegove ličnosti“, kako je to ovih dana pisalo u nekim novinama.

* Koliki je uticaj Islamske zajednice u Bosni na dešavanja u Pazaru? Koja 
zemlja ima najveći uticaj na Islamsku zajednicu Bosne, a posredno i na 
dešavanja u Sandžaku?

- Delovanje IZ Bosne i Hercegovine, kojoj Mešihat u Sandžaku organizaciono 
pripada, oličeno je danas u političkim istupima reisa Mustafe Cerića, što ni 
kod mnogih muslimana u BiH ne izaziva baš preterano oduševljenje. Cerić i 
Zukorlić se uzajamno podržavaju i svakako koordiniraju aktivnosti. Oni dele 
odanost istom političkom projektu koji predstavljaju kao verski lideri, a 
spajaju ih i neumerene lične ambicije.

ROPSTVO ILI ZLATNO DOBA * Turski državnici i diplomate govore o vekovnom 
savezništvu turskog i srpskog naroda, o Osmanskoj imperiji kao multikulturalnoj 
tvorevini u kojoj su drugi narodi imali prohodnost u državnoj hijerarhiji, 
„sedam velikih vezira poreklom bili Srbi“... Da li je reč o prekrajanju 
istorije ili o našim zabludama, nepoznavanju prošlosti i stereotipima? - 
Razumljivo je da turski i srpski pogled na vekove osmanske istorije ne mogu 
biti podudarni. Problem je u tome što turski zvaničnici i diplomate, pa čak i 
neki istoričari, od Srba očekuju da prihvate njihovo viđenje osmanskog doba kao 
„zlatnog veka“ za sve balkanske narode, kao perioda nekakvog gotovo idiličnog 
zajedništva i istorijskog zaloga budućeg regionalnog sklada. A to ne samo da je 
nerealno, već i paternalistički bezobrazno. S druge strane, bilo bi podjednako 
pogrešno i nerazumno odbijati korisnu saradnju s današnjom Turskom zbog vekova 
ropstva pod Osmanlijama. Ali, za to nije potrebna nikakva revizija istorije, 
nego samo uzajamno uvažavanje i obostrani interes.


* A kako ocenjujete političke reakcije iz Beograda na sandžačka događanja?

- Najveći problem nije neprihvatljivo ponašanje Zukorlića i njegovih 
sledbenika, već neshvatljivo stanje duha u delu naše političke javnosti. Tako 
se, recimo, moglo čuti da muftija ima puno pravo na zapaljive izjave, a da su 
oni koji osuđuju njegovo agresivno bavljenje politikom umesto verom „politički 
analfabeti“. Takav neodgovorni „politički daltonizam“ je opasniji od 
Zukorlićeve proračunate, rekao bih, i preračunate agresivnosti.

* Velike sile sa Zapada se, kako jednom rekoste, „potkusuruju“ s islamom na 
Balkanu. Da li je i Raška oblast deo te priče?

- U opštem smislu jeste, s tim što je danas konjunktura nešto drugačija, pa je 
i podrška Zukorlićevom radikalizmu uzdržanija, sve do javnog distanciranja, 
kakvo se moglo zapaziti u vezi s njegovim zahtevom za upućivanje stranih 
posmatrača u Sandžak. Na delu su, u ovoj fazi, metodi suptilniji od Vokerovih i 
Klarkovih.

* Jesu li granice na Balkanu, bar u doglednoj budućnosti, definitivno iscrtane? 
Nemački ministar spoljnih poslova nas je obavestio da je sa prekrajanjem 
državnih međa gotovo. Treba li ovakva informacija da nas raduje ili zabrine?

- Uz mučninu usled osvedočenja da granice na Balkanu, po ko zna koji put, 
iscrtavaju moćni stranci, rekao bih da je nemački ministar suštinski u pravu. 
Bar u pogledu „dogledne budućnosti“. S obzirom na sve okolnosti, mislim da je 
to za Srbiju i za Srbe u ovom trenutku povoljna okolnost, iako načinom na koji 
su neke granične linije povučene nikako ne možemo biti zadovoljni. One se, 
međutim, mogu relativizovati promišljenim, sistematskim i upornim mirnodopskim 
delovanjem različitim putevima i sredstvima, sve do momenta kad će, možda, 
nastupiti nove međunarodne konstelacije s izmenjenom geopolitičkom logikom. 
Jer, istoriji nema kraja...

* Turska se sve snažnije politički angažuje na Balkanu. U Srbiji se sa izvesnim 
podozrenjem gleda na to. S pravom ili ne? Može li Turska biti neutralna, 
objektivna, u ulozi neke vrste posrednika?

- Podozrenje Srba prema namerama Turske na Balkanu je logično i višestruko 
opravdano. Ono proizlazi iz istorijskog iskustva i kolektivnog sećanja, ali i 
iz držanja Turske tokom jugoslovenske krize i ratova tokom devedesetih godina, 
kao i odlučnog proalbanskog stava u vezi s problemom KiM. Odbojnost pojačava i 
neskrivena neoosmanistička retorika turskih zvaničnika. Ako bi se oslobodila 
pristrasnosti u korist balkanskih muslimana, Turska bi mogla biti značajan 
faktor političke i privredne stabilizacije čitavog regiona. Zasad nagoveštaja 
takvog obrta nema, bez obzira na deklarativno isticanje ravnopravnog uvažavanja 
svih balkanskih država i naroda, kao i pragmatično motivisane spremnosti da se 
saradnja razvija i sa Srbijom. Tom pragmatizmu turske zastave u Novom Pazaru ne 
idu naruku, ali gode neoosmanističkim sentimentima koji su u Turskoj veoma 
snažni.

* Koliko su u pravu oni koji smatraju da iza Turske stoji Amerika, sa željom da 
Ankara, umesto Teherana, preuzme vodeći uticaj na islamske vernike u ovom delu 
sveta?

- Između američkog i turskog postavljanja prema Balkanu postoji puna 
komplementarnost. Turska nije poslušnik SAD, kako se može čuti, već država 
kojoj je Balkan jedan od spoljnopolitičkih prioriteta, s tim što se njeni 
interesi podudaraju s američkim. Turskoj to svakako olakšava ostvarivanje 
ciljeva kojima teži, a Americi omogućava da joj na Balkanu dozirano prepusti 
deo poslova. Ne Bliskom istoku, međutim, usled turskog približavanja 
muslimanskim državama, pre svih Siriji i Iranu, kao i konfrontacije s Izraelom, 
SAD počinju da iskazuju sve veću zabrinutost ponašanjem i namerama svog glavnog 
bliskoistočnog poverenika s drugom armijom po brojnosti u NATO savezu. Odnosi 
između SAD i Turske sve su samo ne jednostavni i biće još složeniji.

* Države stvorene na ruševinama SFRJ uglavnom su, etnički i verski, homogene. 
Da li je to i bio cilj ili je samo uzgredna posledica pokretanja balkanskih 
domina?

- Pre svega, sem Slovenije i, zahvaljujući etničkom čišćenju Srba, Hrvatske, 
države stvorene na ruševinama Jugoslavije nisu etnički i verski homogene. To u 
punoj meri važi i za Srbiju, a često se gubi iz vida. U periodu pucanja i 
razbijanja federacije, praćenih oružanim sukobima i unutrašnjim migracijama, 
došlo je do stvaranja etno-konfesionalno kompaktnih oblasti unutar pojedinih 
državnih celina, što je svakako veliki izazov i pretnja njihovoj stabilnosti, 
pa i održivosti. Ovakva konfiguracija nije bila izričiti cilj spoljnog faktora 
u „pokretanju balkanskih domina“. Međutim, građanski rat, vođen, kako je u 
intervjuu vašem listu konstatovao akademik Milorad Ekmečić, „u okviru 
američkog, dodao bih - i britanskog, aksioma da srpski narod ne može obnoviti 
državu koju je stvarao dva poslednja veka i da politički mora ostati u 
isfragmentiranom stanju, bez višeg stepena jedinstva“, neminovno je doveo do 
sadašnjih etno-konfesionalnih polarizovanja i homogenizovanja. 

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:300569-Tanaskovic-Muftija-hoce-emirat

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште