Posle Drugog svetskog rata svirepo ubijeno 200 Valjevaca 

Predrag Vujanac | 14. 11. 2010. - 00:02h | Komentara: 7 
<http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/217329/Posle-Drugog-svetskog-rata-svirepo-ubijeno--200-Valjevaca/komentari>
  

Državnu komisiju za pronalaženje tajnih grobnica žrtava komunističkog režima 
nakon Drugog svetskog rata još niko zvanično nije pozvao u Valjevo, ali brojni 
svedoci i ljudi koji su pre 17 godina snimali televizijski film o zločinima 
oslobodilaca tvrde da je u jesen 1944. na najmanje dve lokacije u okolini 
Valjeva brutalno ubijeno bar 200 civila.

Prota Dušan Patijarević kaže da su kosti žrtava otkopane 1992. i pohranjene u 
kripti hrama u Babinoj Luci

Vrtača u ataru sela Dračić s leve strane magistrale za Užice samo je jedna u 
nizu u tom kraškom kraju. Sakrivena šumom koju meštani zovu Topalovac, duže od 
šest decenija krije tajnu zločina čiji su svedoci članovi porodice Tešić. 
Njihova kuća je na oko 150 metara od vrtače, a članovi ove porodice, kojima je 
posle masakra bilo naređeno da zakopaju žrtve, nisu više među živima, ali se 
baka Stevanija Tešić (67) odlično seća njihovih priča. 


- Pokojni svekar Božidar i njegova takođe pokojna supruga Leposava često su 
pričali šta se dogodilo jedne noći te pozne jeseni 1944. Iz Valjeva su došla 
tri kamiona puna ljudi. Božidar je pričao da je vojska te ljude zavezane žicom 
izvela na obod Topalovca i da su ih odveli u šumu. Svekar i svekrva sećali su 
se da su cele noći slušali stravične krike, ali da nisu čuli nijedan pucanj. 
Pred zoru vojska je sve muškarce i žene iz kuće oterala u vrtaču i naredila da 
zatrpavaju mrtve. Svima su glave bile razbijene maljevima i ćuskijama, mnogi su 
bili preklani - priča Stevanija Tešić. Starica dodaje da godinama o jesenjim 
zadušnicama viđa par ljudi koji se sa svećama odlaze ka vrtači. Smatra da su to 
potomci Valjevaca za koje se pretpostavlja da su tu ubijeni. 


O zločinu čiji je svedok bio Božidar Tešić dušu je otvorio još pre 17 godina, 
kada ga je, snimajući dokumentarac o komunističkim zločinima nakon Drugog 
svetskog rata, posetila TV ekipa iz Valjeva koju su činili novinar Milovan 
Matić, snimatelj Dejan Nedović i producent Aleksandar Vujić. 


- Glave su bile jeftinije od bundeva - pričao je tada deda Božidar, potvrđujući 
da je bio jedan od seljaka koji su pod pretnjom oružjem primorani da zatrpaju 
desetine žrtava. Na te ljude je zemlja bukvalno samo bila nabacana, mi smo pre 
17 godina tek zagrebali u vrtači i ukazale su se lobanje i kosti, koje smo 
snimili. Vrtača u Dračiću nije jedino, kako ih je Udba zvala, pasje groblje na 
ovom potezu. Par kilometara južnije, kako nam je pokazao sada pokojni Žika 
Stojanović, koji je kao dečak bio svedok zločina, postoji još jedna masovna 
grobnica - kaže Matić. 


Ni pre šest decenija ni sada ne postoji nijedan zvaničan dokument ili trag o 
stravičnom zločinu. 


- Jedini arhivski podatak na osnovu kojeg možemo da zaključimo da se radi o 
masovnom ubistvu na ovom mestu jeste to da su u oktobru 1944. komunističke 
vlasti uhapsile 210 muškaraca, navodno saradnika okupatora i smestile ih u 
zatvor na mestu današnjeg Privrednog suda. Sudbina tih ljudi se ne zna, navodno 
su mesec dana kasnije bili sprovedeni na rad na prugu Šamac-Sarajevo, ali se 
niko od njih nije vratio kući - kaže Aleksandar Vujić. 


Za razliku od tih žrtava, trinaest, na isti način nestalih i usmrćenih 
Valjevaca u jesen 1944, opojano je i sahranjeno. Treće masovno stratište bilo 
je u ataru Brankovine, a kosti mučenika počivaju u kripti crkve u Babinoj Luci. 
Za njihovu sudbinu, pre skoro dve decenije, saznao je pokojni brankovinski 
prota Vladan Kovačević. 


- Prota Vladan je za tu grobnicu saznao od jedne bake iz sela Zabrdica koja mu 
je na samrti ispričala da je kao devojčica, dok je čuvala stoku, videla da su 
naoružani vojnici proveli grupu bosih ljudi. Kasnije te noći između 19. i 20. 
novembra, kako je prota zapisao, iz jame u šumi iza kuće Ljube Jerosimića 
odzvanjali su krici. Pred zoru vojska je meštane dovela da zakopaju žrtve, a 
jedan od njih je zborio da mu je jedan od mučenika koji je još davao znake 
života rekao da se zove Milovan Grbić. Bio je to predratni ugledni domaćin i 
predsednik seoske opštine Popučke i on je jedina žrtva kojoj znamo ime - priča 
sadašnji paroh u Brankovini Dušan Patijarević. Kako kaže, prota Vladan je 
pronašao mesto zločina i o tome pisao episkopu Lavrentiju. Stav crkve je bio da 
se kosti žrtava otkopaju, opoju i dostojno sahrane. 


- Već na pola metra dubine pronašli smo kosti mučenika. Samo je jedna od 13 
lobanja bila cela, sa rupom od metka na potiljku, sve ostale bile su polupane. 
Na kostima ruku još je bilo žice kojom su bili vezani i koja nije istrulila. 
Opelo smo obavili 5. septembra 1992. i kosti pohranili u kriptu hrama u Babinoj 
Luci koji se tada gradio - priča prota Patijarević. 

http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/217329/Posle-Drugog-svetskog-rata-svirepo-ubijeno--200-Valjevaca

_______________________________________________
Sim mailing list
Sim@antic.org
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште