POLITIKA - Kulturni dodatak Beograd, subota, 9. septembar 2001. http://www.politika.co.yu/kuldod/kuldod_2.htm http://www.politika.co.yu/2001/0609/indexdan.htm Od postnacionalizma do posthumanizma KRAJ ZAPADNE KULTURE Duhovnost se zamenjuje informativnim sadrzajem. Princip korisnog, utilitarnog, odnosi prevagu. Time se nagovestava kraj zapadne kulture kao integrisanog sistema znanja, verovanja i ponasanja. Srpski narod ce obezbediti svoj opstanak samo ako se vrati svojim korenima Globalni poredak "Pax Americana" koji pociva na ideologiji "demokratije, ljudskih prava i slobodnih trzista", neminovno iziskuje stvaranje svetskog sistema gradanskog prava, a samim time i svetskog, nadnacionalnog sistema vlasti. Srbi su predstavljali test projekta, a njihov poraz, neminovan pod bivsom vlascu, dao je podstrek njegovim zagovornicima. Implikacije su dalekosezne. Suoceni smo sa globalnim problemom koji predstavlja sintezu svih ostalih problema cc veka, a koji se moze definisati kao kraj kulture. Hiljadama godina ljudi su ziveli u zajednicama u kojima su medusobne veze bile direktne i emotivne. Zajednice su se vremenom stapale u drustva u kojima su odnosi bivali podvrgnuti "objektivnim" uzusima, ali je covek, pojedinac, i dalje bio subjekat sopstvenog ponasanja, sopstvenog delovanja motivisanog njegovim osecanjima i teznjama kao zivog, misleceg bica. Medutim, drugom polovinom XX veka naucno-tehnoloski razvoj zapada uvodi eru informatike gde covek od subjekta aktivnosti postaje njen puki element: tzv. ljudski faktor. Ukljucen u mrezu odnosa koji stvaraju sopstvenu "stvarnost", pojedinac mora da sledi sistemske okvire. Vecina odnosa medu ljudima vise nije uslovljena neracionalnim impulsima kao sto su osecanja, obicaji, vera, ljubav, mrznja, nada, strah, razlikovanje izmedu dobra i zla, lepog i ruznog, istine i lazi. Duhovnost se zamenjuje informativnim sadrzajem. Princip korisnog, utilitarnog, odnosi prevagu. Time se nagovestava kraj zapadne kulture kao integrisanog sistema znanja, verovanja i ponasanja. Fosilizovana kultura Transformacija zapadnog drustva u Fukujaminu postistoriju znaci da kultura postaje izlisna kao mehanizam odrzavanja drustvene dinamike i integracije. Materijalno bogatstvo, profesionalni uspeh i fizicko zdravlje jedina su istinska dobra u zapadnom tehnosu. Emotivna iskustva i licna misljenja su balast i luksuz koji zapadni profesionalac sebi ne moze da dopusti - u okviru formule vreme je sivot akumulisan u novcu. Sve ostalo (pravda, cast, duznost, ljubav prema zemlji, narodu i porodici, ljubav kao takva) puki su atavisticki otpaci pretehnoloskog, istorijskog drustva. Pitanje svrhe ljudskog postojanja iskljucuje se apriori, jer je sam koncept svrhe prevaziden. Kultura je fosilizovana, puki produkt koji se konzumira, a ne prozivljava. Kraj istorije, u smislu pretvaranja ljudskog drustva u sociotehnoloski sistem regulisan trzistem, iziskuje ne samo kraj nacija kakve znamo (globalizam), vec i kraj coveka kakvog znamo (posthumanizam). Pobornici tog razvoja - poput profesora sociologije i filosofije na Univerzitetu drzave Merilend, dr Dzona Hjuera - otvoreno isticu da je intervencija NATO 1999. imala paradigmatski znacaj za citav svet, kao sukob humane, iracionalne proslosti (Srbi) i posthumane, racionalne buducnosti (Amerikanci): "Amerikanci bombarduju, Srbi se postavljaju kao ljudski stitovi po mostovima, i time olicavaju dva bitno razlicita sveta. Visokoj tehnologiji neprevazidene savrsenosti, tako logicnoj i racionalnoj, suprotstavlja se potpuno odbacivanje logike i racionalnosti. Srbi znaju da ne mogu da se odupru; trpe gubitke i podnose bol razaranja, jer im je misao podvrgnuta srcu punom bola i gorcine". Hjuer smatra da je bombardovanje Srbije simbolizovalo dva arhetipa drustva: jedno je orijentisano ka buducnosti, drugo ka proslosti. Amerikanci veruju u moc tehnologije i svega sta ona nosi: razum, logiku, prakticnost, resavanje problema, veli on, dok Srbi veruju u moc sudbine, snaznu i tako ljudsku, ali iracionalnu i osudenu na propast. Njegov zakljucak je istinski frapantan: "Amerikanci sada ulaze u novu, bitno drukciju eru drustva i kulture, u eru kakvu svet do sada nije video. To je posthumana era u kojoj ce svi aspekti drustvenog zivota biti svedeni u predvidljive sablone i racionalizovani, sve nijanse meduljudskih odnosa pojednostavljene u rutinske procedure i prepustene placenim profesionalcima poput advokata, psihologa i birokrata... Ova posthumana Amerika mnogo je svetlosnih godina udaljena od Srbije, koja je jos uvek svojim delima mislima u mracnom dobu koje nema blage veze sa modernim vremenima". Po Hjueru, "Amerikanci su prototip ljudi buducnosti, Srbi atavisticki ostatak proslosti. Posthumana Amerika vladace novim vekom, jer ce sva njena energija biti usmerena na sirenje informativne tehnologije i popularne kulture, privrednonovcanu dominaciju i neprekidnu vojnu hegemoniju sirom sveta". On zakljucuje da bi bilo pametno za Srbe da spoznaju ovaj neumitni istorijski razvoj i da se priklone onome sta ce biti, a ne onome sta je bilo ili je trebalo da bude. Ovaj brutalno otvoreni iskaz ukazuje zasto sve ono sta se Srbima desilo tokom protekle decenije - i sta ce tek da im se desi u narednoj ako sada ne legnu na rudu - nije samo njihov, niti samo regionalni, balkanski problem, a pogotovu nije samo problem prevazilazenja tmurnog nasleda Miloseviceve vlasti Beogradu. Ta je vlast, naravno, godinama bila garant svih srpskih poraza, nesposobna da osmisli ma kakvu strategiju otpora. Zbog toga je savrseno odgovarala Klintonovoj administraciji, sa kojom je bila u odnosu neraskidive simbioze. Medutim i sada, posle njenog sloma, suoceni smo sa istim, uistinu globalnim problemom. Otpor ili saradnja Dok jos traje varljivi medeni mesec posle beogradskog Oktobra, dok uzivamo predah posle decenijske satanizacije, primamljivo je iskusenje da pomislimo kako ce nas pustiti da ubuduce budemo jedan normalan mali evropski narod sa normalnom privredom, obrazovanjem, zdravstvom itd. Ta je teznja na mestu, ali nema sanse. Parola "Milosevic je kriv za sve" nije i nece biti prihvacena bez tzv. denacifikacije koja znaci desrbizaciju. Za nase dobro izlecice nas od nase mitomanije i kompleksa zrtve. Za nase dobro zabranice se deseteracka poezija i "Magnum Krimen" Viktora Novaka, da o Njegosevom genocidnom "Gorskom vijencu" ne govorimo. (Put utire Aleksandra Stiglmajer zabranjujuci Andrica u Bosni.) Za nase dobro smanjice nam holesterol u ishrani, alkohol i duvan zameniti prozakom i vijagrom, dzoging uciniti obaveznim, a ispred Manjeza podici spomenik pok. G. Nebrigicu. Ovo ne kazem ja. Ovo nam porucuju sami tvorci projekta i njihovi izvrsitelji, poput kojekakvih "strucnjaka" za Balkan koji u povinovanju Srbije haskom diktatu vide kljucni test uspesnosti njihovog projekta. Rec je o kulturi coveka razdvojenog od prirode i okruzenog vestackom realnoscu koja prodire u njega i ispunjava ga sobom. Ona zahteva odricanje od identiteta zasnovanog na porodici, zadruzi ili plemenu, na svakoj samobitnosti koja svoje postojanje duguje kolektivnim secanjima a ne merljivim dobitima. Ona je bezrezervno suprotstavljena svemu sta mirise na evropsku, hriscansku misao. Omirisala je na Balkanu krv, nekaznjeno je pocinila zlocin i smelo grabi napred. Sada bi cak i da Milosevicev pad upise svom pohodu u zaslugu. Njeni saucesnici, u masmedijima i na adakemskim katedrama, taj pohod nazivaju hodocascem. Novi, postmoderni globalni imperijalizam ipak ne moze da traje vecito. On ne mose unedogled da melje nacije i kulture, da vecito gradi "Mekdonaldse" i video-spotove na njihovim ruinama, da zauvek bombarduje svakoga ko se drzne da kaze "ne". Stoga zavrsimo sa trackom nade. Svi pokusaji negacije ljudske prirode u krajnjoj liniji se oslanjaju na silu, na prinudu. Njihova protivprirodnost nosi seme sopstvenog unistenja, iako taj proces moze da potraje dugo. Koliko dugo znacemo, mozda kada Amerika zapadne u prvu ozbiljnu ekonomsku recesiju, ili kada novi Zapad negde naleti na tvrdi orah, nego sto su se Srbi pokazali u ovoj rundi. Kada god to bilo, a pre ili kasnije to ce da se desi, srpski narod mora biti spreman da odlucno pristupi izmeni nametnutih mu resenja tokom katastrofalne poslednje decenije XX veka. Trku treba izdrzati a pritom ne izgubiti sebe. Srda TRIFKOVIC > Serbian News Network [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
