http://www.reportermagazin.com/rep165/0004.htm Ljubomir Stojadinovic- vojno-politicki komentator Dobro je da su bili nesposobni Teza Reporterovog sagovornika je da smo imali srecu u nesreci: da je vojsku pocetkom decenije vodio kvalitetniji kadar, da je bila sposobnija i odlucnija utoliko bi i nase stradanje bilo teze RADE STANIC Ljubomir Stojadinovic, vojno-politicki komentator, misli da ce se logika krize koja potresa poluostrvo punu deceniju ipak iscrpsti, da se nece siriti dalje i da ce se zavrsiti "nekom autonomijom Albanaca na Balkanu". "Stanje stvari je da su Albanci etnicki ocistili sve teritorije na kojima su projektovali svoju drzavu. A do nje misle ratom jer su sve njihove dosadasnje akcije nagradivane. Svidelo se to nekom ili ne, autonomija je samo prelazni oblik ka drzavi", kaze Stojadinovic. REPORTER: Neizbezno pitanje: da li je raspad SFRJ morao biti propracen ratnim sukobima? Federacija je bila projektovana da se raspadne i tesko je bilo ocekivati da razlaz bude miran, pogotovo na Balkanu. Mislim da je generator nasilnog raspada bila Jugoslovenska narodna armija. Nacionalisticke oligarhije uspele su da apsorbuju njene delove, koji su kasnije ratovali za svoje nacionalne drzave. Ona je dala i oruzje i kadar i vojnike, i u tom smislu bilo je izgleda potpuno logicno da se raspad zavrsi nasilno. Bez obzira na intervencije medunarodne zajednice, politicko resenje krize s garniturama koje su bile na celu novih nacionalnih drzava bilo je tesko ostvarivo. Kazete da je raspad projektovan. Ko ga je projektovao? Ta drzava je stvorena na osnovama koje nisu mogle da garantuju njen dugorocni politicki opstanak. Naime, poslednjih deset-petnaest godina SFRJ prakticno su negovane ideje o nacionalnoj drzavi. Uz sovinisticko-nacionalisticke koncepcije, uz post festum ucesce vojske, ta drzava je bila osudena na propast. Da li ratovi od Slovenije do Makedonije imaju zajednicka obelezja? Svi imaju svoju regionalnu autenticnost, a to je ona prica o balkanskoj krcmi i gasenju svetla. Ta prica moze da bude literarni stereotip, ali nasa iskustva pokazuju da je literatura benignija od stvarnosti. Osobina svih ratova je da se ovde sve mora dogoditi na najgori nacin. Neobavezna definicija rata u SFRJ bila bi: iracionalni sukob koje su potencirale nacionalisticke oligarhije uz upotrebu svih izvora mrznje. Kada je rec o vojnim sredstvima? Ratovali su pripadnici istih oruzanih snaga jedni protiv drugih, istim oruzjem koje je predato ili oteto, jer se iz JNA na bezbroj nacina distribuiralo na sve strane gde se ratovalo. Tek u drugoj fazi, s ratom u BiH, doslo je razno drugo oruzje krijumcarskim putevima, jer se ratovi vode i zbog sverca oruzja. Rat je zapocet oruzjem koje je bilo sovjetskog, odnosno ruskog porekla, a okoncace se onim koje dolazi sa zapada. To je neka vrstra ratne tehnoloske tranzicije. Da li je JNA morala naglavce da pobegne iz Slovenije? Neki slovenacki politicari naknadno su rekli da bi morali da ustuknu da je rat trajao jos neko vreme ili da je upotrebljena avijacija jer protiv nje nisu imali adekvatno oruzje. To su hipoteze. Nije moguce nikakvom ratnom operacijom sacuvati drzavu, pa ni Sloveniju, niti je moguc vojni udar koji bi eliminisao centrifugalne tendencije. Uspeh vojne operacije u Sloveniji mogao je da bude privremen, ali vojska naprosto nije bila u stanju da sacuva takvu drzavu. Uopste nije vazno da li je vojna garnitura iz Slovenije pobegla ili nije upotrebila neka sredstva. Jer ta sredstva nisu mogla da budu upotrebljena upravo zbog toga sto je operacija u Sloveniji vodena na amaterski, moglo bi se reci, diletantski nacin. Ali je istovremeno vojni vrh vodio operaciju najbolje sto je znao i umeo, uradio je najvise sto je mogao, a druga je stvar sto je to bilo lose. Da li je nesto od slovenackih iskustava moglo biti primenjeno u Hrvatskoj? Svima je bilo jasno da u Hrvatskoj postoje pobunjenicke snage i posao JNA u gusenju takve pobune bio je sasvim legitiman. Ali je tada postojao koncepcijski haos u njenom vrhu. S jedne strane, JNA je bila definisana kao narodna vojska, a s druge, ljudi koji su napadali kasarne definisani su kao narod. Narodna vojska ne napada svoj narod, svejedno sto ta grupa - "narod" - napada kasarne i ubija vojnike. Zbog te vrednosne konfuzije, iz koje nije mogao da se izvuce, vojni vrh ne da nije bio u stanju da spase drzavu, nego nije mogao da spase kasarnu. To je takode bio plod ideoloskih zabluda da se sve moze resavati uverenjima. Dakle, bratstvo i jedinstvo i dalje vlada, ti koji napadaju kasarne i vojsku samo su ekstremne grupe koje ce lako biti savladane. Kada su pitali Veljka Kadijevica, saveznog sekretara za narodnu odbranu, da li su Spegelj i njegovi ljudi uhapseni, odgovorio je: "Necemo ih mi hapsiti. Kada hrvatski narod bude video o cemu se radi, sam ce se obracunati s njima". To je nesposobnost da se vidi stvarnost. Mozda je zato njihova neodlucnost, posle svega, ipak bila dobra i dobro je sto nisu angazoane trupe da poraze Hrvatsku. Ta vrsta vojnog udara bila bi daleko opasnija od njihovog defetizma i nesposobnosti jer bi proizvela neuporedivo vecu tragediju od ove koja nam se dogodila. S ratom u BiH sve se definitivno okrenulo protiv Srba i njihove drzave? Iako je u BiH bilo puno energije za rat, tamo je mogao da se izbegne. Mislim da je sukob poceo onog trenutka kada je nekom palo na pamet da valja oteti Aliju Izetbegovica. Tada se i medunarodna zajednica definitivno okrenula protiv Srba. Ideja da Srbi tamo treba da imaju svoju drzavu, da imaju vise katastarskog zemljista nego Muslimani, da imaju vecinu u Sarajevu - to su price koje su potencirale ratnu energiju i dovele do toga da se delovi JNA preobuku i pretvore u Vojsku RS. Iako je u pocetku bilo dobrih nastojanja da vojska sacuva prostore gde zive Srbi, to se pretvorilo u neopisivo surov rat za koji su krive obe strane. Kada je uz zeleno svetlo sa zapada 1998. izvedena ofanziva vojske i policije na UCK, sta je u vojnom i politickom smislu nedostajalo da akcija dozivi uspeh? Mislim da joj nikada nije dato zeleno svetlo. Kljucna greska drzave je to sto je dopustila da se na Kosovu formira paralelna drzava. Tek kada je stvorena vojska od 30.000 ljudi, drzava se setila da to nekako treba eliminisati. Ali, u to vreme je vec postojala globalna koncepcija da krizu treba premestiti na Kosovo i kontrolisati je do nivoa ostvarivanja interesa - a interes je da snage medunarodne alijanse, ako se to tako moze nazvati, dodu u pokrajinu. NATO je bio hipertrofirani dzin bez posla i postepeno bi se raspao bez protivnika. Na Kosovu, BiH i Srbiji, imajuci u vidu srpski vojnicki kompleks, naden je takav protivnik. Nije rec, dakle, o interesima Albanaca niti o zaveri protiv Srba, rec je samo ostvarivanju interesa. Pokusaj ove drzave da ugusi ustanak u stvari je bilo spektakularno opravdanje za ulazak NATO-a na Kosovo. Otuda i privid o zelenom svetlu. Drzava pozicionom borbom ne moze da dobije rat protiv gerile. Evo, i danas ta kompleksna albanska borba traje u Makedoniji. Tako je nastala hipoteza o proizvodnji i kontroli krize. Kriza je proizvedena, ona moze da se hermetizuje, ali ne i da se ugasi jer bi prisustvo NATO-a bilo nepotrebno. Pitanje je sta se desava u Makedoniji, da li je kriza izmakla kontroli ili je to deo koncepcije. A ne verujem da je ovo drugo jer bi bila ponistena ideja o tome da prisustvo snaga alijanse znaci mir. Koju nije prihvatio ni Milosevic... Rat s NATO-om se mogao izbeci, ali ne kada je zapoceo, vec znatno pre. Milosevic i njegovi saradnici imali su dovoljno vremena da otkriju sta se desava i da legitimnim drzavnim sredstvima ili uz pomoc medunarodne zajednice rese krizu. Ali, rat je odgovarao i jednima i drugima, osim narodu. Agresija u odbrani "Mediji koji su navodno bili za Jugoslaviju ostali su na pozicijama staljinisticke ideologije stvarajuci utisak da je u pitanju poslednji ostatak komunizma u Evopi. Globalni sistem informisanja se okrenuo protiv takvog agitpropovskog sistema i razumljivo je sto se smatralo da je problem Srbija koja ima hegemonisticke ambicije prema ostatku Jugoslavije. Otuda proizlazi informativni debakl, koji nikako nije mogao da bude nadoknaden. Nije tu rec ni o kakvom medijskom porazu - mi nismo imali sanse ni za kakav medijski proboj. Nasa inferiornost bila je u svakom pogledu jasna: vojnom, ekonomskom, informativnom. Na tom nivou pocinje potpuni slom ideje o bilo kakvoj Jugoslaviji i u tom medijskom debaklu je svaka legitimna akcija vojske, cak i zastita zivota vojnika, proglasavana agresijom na Hrvatsku i njene gradane, pa i na one koji su napadali kasarne". > Serbian News Network [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
