Svedok http://www.svedok.co.yu/ Broj 258, 3. Jul 2001 INTERVJU Dr Kosta Cavoski, profesor beogradskog Pravnog fakulteta PREMIJER ZORAN DJINDJIC JE, SLICNO MILOSEVICU, LUKAVI BROZOV UCENIK Vladan DINIC Kosta Cavoski. Ugledni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. Jedan od luconosa visepartijskog sistema na ovim prostorima. Osnivac Demokratske stranke i najljuci kriticar predsednika Slobodana Milosevica iz vremena kada to nije bilo ni lako ni prosto, danas je, cini se, jedan od najglasniji branilaca gradjanina Slobodana Milosevica! I kriticar postupka Vlade Srbije oko izrucenja eks predsednika SRJ Hagu... Svedok: Vi ste bili jedan od najostrijih kriticara sistema gospodina Slobodana Milosevica...? Kosta Cavoski: Ja, naravno, ne samo da sam bio kriticar, nego sam i dalje kriticar g. Slobodana Milosevica, tako da sam 1991. objavio knjigu protiv Slobodana Milosevica, pod nazivom "Slobodan protiv slobode". I u toj knjizi sam pokazao da je Slobodan Milosevic, koji tada bio na vrhuncu svoje moci, bacio pod noge liberalne vrednosti, pre svega slobodu, i da je sa njom u ozbiljnom sukobu. I od tog misljenja nikada nisam odustao, a poslednji dogadjaji potvrdili su ono sto sam jos tada (to je pisano '90. godine) o Slobodanu Milosevicu izrekao. Takodje, tu svoju knjigu zavrsio sam recima koje su, mozda, nagovestavale ono sto ce se kasnije dogoditi. Rekao sam da je Slobodan Milosevic koban covek, koji donosi nesrecu narodu i drzavi. I zaista se tako i pokazalo. S: Ipak, danas... K.C: No, i pored toga sto je Slobodan Milosevic bio politicar i sef nase drzave, on je pored ostalog i gradjanin nase drzave. I kad govorimo o Slobodanu Milosevicu kao gradjaninu, a ja onda imam na umu i sve ostale gradjane, onda valja znati da nas (savezni) Ustav, clan 17. stav 3, a Ustav Srbije jos izricitije, zabranjuju izrucenje jugoslovenskih drzavljana Haskom sudu. Otuda, kad danas u javnosti govorim protiv izrucenja Slobodana Milosevica, mislim da je to bilo tesko krivicno delo otmice i samovlasca sadasnjeg rezima. Ja ne branim njega, Milosevica, kao bivseg predsednika, nego branim njega i svakog drugog gradjanina ove zemlje koji, po saveznom i republickom ustavu, ima tu privilegiju drzavljanstva da mu se iskljucivo moze suditi od strane domacih sudova. I to je, dakle, iskljucivi razlog zbog kojeg se ja suprotstavljam tom brutalnom, dakle i nezakonitom izrucenju. S: Rekli ste da je, u stvari, g. Milosevic kidnapovan? K.C: Da! Svako ko se bavi pravom zna da, kad je covek uhapsen, on je, zapravo, pod nadzorom i vlascu onog suda koji je nalozio hapsenje. Drugim recima, covekom koji je u zatvoru ne gospodari izvrsna vlast, niti njime gospodari policija, nego njime iskljucivo gospodari sud. Kao sto je po nalogu suda uhapsen, tako jedino po odluci suda moze biti i pusten iz pritvora, ili prebacen u neki drugi zatvor. S: Da li mislite da ovde postoji i odgovornost suda (Okruznog, u Beogradu)? K.C: Ja mislim da je gospodja Skero, koja je predsednik Okruznog suda u Beogradu, izjavila da sa tim upucivanjem u Hag Slobodana Milosevica Okruzni sud nema nikakve veze, da cak o tome nije bio ni obavesten. Otuda, kada se neko lice koje je uhapseno, a nalazi se u zatvoru, pod nadzorom i po odluci Okruznog suda, iz tog zatvora uzme, ono se jedino moze uzeti na silu i rusenjem autoriteta, i kako mi pravnici kazemo, jurisdikcije Okruznog suda. Ukoliko se to lice uzme na silu, onda je to krivicno delo, a ukoliko se protivno odluci Okruznog suda uputi u neki drugi zatvor, ili s njom drugacije postupi nego sto je to odlukom utvrdjeno, onda je to krivicno delo samovlasca. S: Ovde bi Djindjic mogao da bira krivicno delo - izmedju samovlasca i otmice? K.C: Da, a pitanje je sta bi za njega bilo povoljnije. Ja verujem da bi krivicno delo samovlasca bilo povoljnije, za to se izrice manja kazna. Slobodno mogu da kazem: ako jednog dana ova drzava zaista bude imala pristojnu vlast, ona ce, verujem, postaviti pitanje krivicne odgovornosti onih drzavnih zvanicnika, dakle i ministara, koji su to potpisali i nalozili policiji da to izvrsi. S: Postoji li odgovornost predsednika Okruznog suda, gospodje Skero? K.C: Ona je potpuno neduzna sa stanovista prava, jer, sa jedne strane, nista nije potpisala - nije ni mogla. Nije ona nadlezna, kao predsednik suda, nadlezno je vece ili istrazni sudija. Ocigledno je da nista nije mogla da spreci. Pravna drzava, pored ostalog, podrazumeva da se akti prinude mogu vrsiti samo po nalogu sudskih vlasti. Dakle, uvek je izvrsna vlast, u pogledu vrsenja prinude prema vlastitim gradjanima, pod nadzorom i odlukom sudstva. Ukoliko to nije, onda tu, zapravo, nema nikakvog prava nego je na delu gola sila, kao sto je bilo pri ovom slucaju. S: Kako tumacite izjavu g. Djindjica oko Saveznog ustavnog suda... K.C: Kako se ja godinama bavim analizom naseg pravnog poretka, moram da kazem da godinama nisam zadovoljan ne samo tim sudom, nego i mnogim drugim sudovima, pa sam izricao vrlo zestoke kritike i objavljivao vrlo kriticke analize njihovih odluka. Ali, bez obzira sta ja mislim o bilo kom sudu i o bilo kojoj odluci tog suda, kao gradjanin moram znati da je, u pogledu pravne valjanosti, odluka najviseg suda, a to je kod nas Savezni ustavni sud - konacna. Nju mogu kritikovati, ali je moram postovati kao gradjanin, a narocito je moram postovati kao vlastodrzac. Ukoliko se odluka Saveznog ustavnog suda odbaci, onda se, zapravo, baca pod noge ceo ustavni poredak, jer je ustavni sud vrhovni i konacni tumac ustava i ustavnosti. S: Clan 135, na koji se pozvao g. Djindjic, poziva se na ... K.C: Taj clan se nalazi u zavrsnim odredbama Ustava koji je donet 1990. godine. I kako se tada ona nesrecna, druga Jugoslavija, Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija, nalazila pred raspadom, onda su tadasnji sastavljaci tog Ustava iz '90. godine uneli u Ustav jednu klauzulu koja je dopustala da republicki organi, ukoliko organi, ne Jugoslavije, nego organi SFRJ, koja vise ne postoji, ili neka druga republika, koja, takodje, vise nije u sastavu ove Jugoslavije, donese neku odluku koja je protivustavna, a steti interesima Srbije, da onda organi Srbije mogu izvesti tzv. nulifikaciju. Ja isto mislim da se tu, pre svega, mislilo na akte izvrsne vlasti koje donesu izvrsni organi te SFRJ. Ta SFRJ vise ne postoji, a ovaj Savezni ustavni sud je konacni tumac ustavnosti. Drugim recima, organi Republike Srbije se nisu mogli pozvati na taj clan. Ali su oni, obzirom da publika ne zna o cemu se radi, mogli da se pozovu i na, recimo, 1135. clan - pa publika to ne bi primetila! S: Predsednik Kostunica je, povodom izrucenja Slobodana Milosevica, pomenuo jednu formulaciju - da je g. Djindjic posegao iz arsenala g. Milosevica najgore sto je mogao - bezakonje i nepostovanje ustava i zakona... Da li je, zaista, "sve ostalo isto, samo njega nema"? K.C: Tesko je to reci, s obzirom da je g. Djindjic jos na pocetku, tako da je ovde potrebna i moc prorokovanja. Ja ne bih hteo da budem zao prorok, ali sudeci po onome sto je sada vec ucinio, on dobrim delom nagovestava, ukoliko dugo ostane na vlasti, a to je malo verovatno, onog pravog, zrelog Milosevica, koji nam je ostao u najgorem secanju. S: Pa, nije valjda! K.C: Vec na samom pocetku svoje vlasti Zoran Djindjic je pokazao da nimalo ne drzi ni do ustava ni do zakona. I da se, prosto, snalazi i dovija kako je to svojevremeno cinio Josip Broz. Broz je ostao zapamcen po cuvenoj izreci - da se ne treba drzati paragrafa kao pijan plota! I u tom pogledu je, ne samo Slobodan Milosevic, nego i Zoran Djindjic, Brozov ucenik. S: Mi, kao narod, stalno tezimo da imamo nekog vodju - bar dok ga ne posaljemo... K.C: Pa, to nije prvi put u nasoj istoriji. Slobodan Jovanovic kazuje da se to dogodilo dva puta, a mi mozemo sad reci - i treci put. Godine 1817. je, po nalogu Milosa Obrenovica, ubijen Karadjordje. Obrazina je oderana sa njegove glave, osusena, ispunjena pamukom i poslata, kako se to tada govorilo, sultanu u Stambol, na peskes. To je jedna vrlo nesrecna epizoda u nasoj istoriji, koja govori o tome na sta su tadasnji vlastodrsci sve bili spremni. Kada je 1917. godine u Solunu organizovan sramni solunski proces, gde se sudilo Dragutinu Dimitrijevicu Apisu i njegovim drugovima, pa je on i osudjen, i kako je to sudjenje, po nekim procenama, bilo organizovano ne samo zbog toga sto je regent Aleksandar podozrevao da bi vojska mogla biti protiv njega, nego i zbog toga sto je bilo nagovestaja da bi se mogao naci neki modus vivendi izmedju Srbije i Austro-Ugarske, bez ratnih gubitaka i bez proboja Solunskog fronta. I onda je Slobodan Jovanovic, u svom "Zivotopisu Apisa", rekao da je Apisova glava poslata na peskes austrijskom caru. I sada, eto, 2001. godine mi takodje mozemo reci da je glava Slobodana Milosevica, bivseg sefa drzave, poslata na peskes sultanu, doduse ne u Hagu, nego mozda u Vasingtonu. Eto, to je ono sto nas na neki nacin prati. S: Uz sva uvazavanja poteza nove vlasti, mislite li da ta nova vlast mora nasim ljudima u Hagu pruziti pravnu pomoc? K.C: To bi bila duzna svaka drzava. Recimo, Republika Hrvatska, sto god mi mislili o Tudjmanu i o Hrvatima koji su sad na vlasti, prema tim svojim sugradjanima izuzetno je korektna. Kada su Hrvati bili prinudjeni da donesu, ne obican zakon, kako su nasi vlastodrsci predlagali, a jos manje uredbu, nego ustavni zakon o saradnji Hrvatske sa Haskim tribunalom, jer je i njihov ustav, bas kao i nasi, zabranjivao izrucivanje hrvatskih drzavljana drugoj drzavi. Ista formulacija kao i u clanu 17, stavu 3. naseg Ustava. Oni su doneli taj ustavni zakon, i u jednom trenutku su bili prinudjeni da nekoliko svojih drzavljana izruce Haskom tribunalu. Tada su ih sa splitskog aerodroma ispratili kao heroje, neprestano im pruzaju materijalnu pomoc, brinu se o njihovim porodicama i placaju advokate. Cak je, u nekoliko navrata, bilo primera da su za kojekakve slike koje su njihovi zatvorenici slikali u zatvoru, a koje su, naravno, potpuno bezvredne, organizovane dobrotvorne aukcije, gde su Hrvati koji se smatraju, kako oni kazu, domoljubima, placali desetine hiljada maraka za te slike, da bi se skupila sredstva za njihovu odbranu i za njihove porodice. S: Vi mislite medju Srbima to nije slucaj? K.C: I vlasti Republike Srpske, moram da kazem, i vlasti SR Jugoslavije i Srbije, potpuno su bezocne kad je u pitanju odnos prema tim nasim nesrecnicima u Hagu. Ja ozbiljno tvrdim da do sada ni jedna ni druga drzava, ni Republika Srpska ni SR Jugoslavija, nije nista iz svojih zvanicnih sredstava izdvojila za, recimo, angazovanje i placanje advokata koji bi te nase sunarodnike tamo branili. S: Nije li smesno sto g. Micunovic zakazuje sednicu Veca gradjana da se ukine Uredba? K.C: Ne, Micunovic je sazvao sednicu zbog toga sto je bio duzan, skupljen je dovoljan broj potpisa iz redova opozicije, i on mora tu sednicu zakazati. Jedino je pitanje da li li ce ova vecina koju cini DOS i SNP, pristati da Uredbu ukinu. Ono sto sam ja primetio, a sto je primetio i predsednik Vojislav Kostunica, to je sledece: Djindjicevi ljudi, a pogotovu sam Zoran Djindjic, tvrdili su da je Uredba ustavna, a onda su osporavali odluku Ustavnog suda kojom je primena Uredbe suspendovana. Da su oni iole ostali pri svojoj prvoj reci, oni bi samo osporili suspenziju, ali bi i dalje primenjivali svoju Uredbu. A oni su, zapravo, odbacili ne samo suspenziju Uredbe, nego i Uredbu koju su sami doneli, pa su i protivno toj njihovoj uredbi, za koju oni tvrde da je na snazi, izrucili Slobodana Milosevica. Drugim recima, sve je to ujdurma - oni cak ne drze ni do propisa koje sami donesu. S: Na osnovu sprovodjenja takvih "papira", preti li svakom od nas opasnost da ode u Hag? K.C: To sam ja govorio za Republiku Srpsku, da negde oko 10.000 gradjana Republike Srpske, po tim merilima po kojima se sudi u Hagu, moze biti optuzeno i, ne daj Boze, i osudjeno. Tako da, kako Haski tribunal primenju tzv. selektivnu pravdu, to je svojevrsna ucena. Oni, dakle, sve njih mogu optuziti, a onda neke biraju, a neke i ne biraju. Tako da ove druge, koje nikad ne biraju, a mi nikad ne znamo ko ce biti izabran, zapravo drze pod ucenom i u zaptu. To ce biti i sa nama slucaj. Ja pretpostavljam da ce negde do stotinu ljudi iz nase drzave biti optuzeno, ne zato sto oni ne bi hteli da idu sire, nego naprosto nemaju kapaciteta - to se oni zale. Sada imaju tri sudeca veca, nemaju dovoljno mesta u zatvoru. Ali, kako se unapred ne zna ko bi to mogao biti, taj izbor moze biti krajnje proizvoljan, tako da, recimo, po mom sudu, nekoliko stotina komandanata, koji su komandovali jedinicama za vreme rata, moglo bi se naci na toj listi. Prakticno, svi oni koji su, sada, vodeci ljudi u vojsci. S: Moze li, onda, nasa drzava uopste da bude drzava... K.Z: Sada ste postavili pravo pitanje. Licno mislim da mi ubrzano klizimo ka jednoj vrsti medjunarodnog starateljstva. Dakle, bicemo nekakva drzava kakva su doskora bile Republika Srpska ili Muslimansko-hrvatska Federacija. Drzava za koju se tesko moze reci da je nezavisna, vec medjunarodnim starateljstvom. Ili, bolje receno, pod diktatom nekolikih velikih sila - SAD i, recimo, Francuske, Nemacke i Engleske, koje su najmocnije u okviru Evropske unije. To je samo pocetak. Mozemo, naravno, preci i u drugu fazu, u koju su presle RS i M-H federacija, da zapravo to bude jedna vrsta okupacije, koja, doduse, nije zvanicno proglasena, ali se cak ide i dalje od okupacije. Po medjunarodnom pravu, onaj koji je okupator ne moze da menja unutrasnje zakone, moze da menja samo krivicne zakone da bi zastitio vlastite trupe i vlastitu okupacionu vlast. Ne moze, recimo, da menja zakone o stanovanju, bankama, ili zakone o privatizaciji... Ne moze da menja ustav kao sto je to cinio Vestendorp, a sad cini Petric u Republici Srpskoj. S: Ko, onda, stvarno rukovodi zemljom? K.C: Kad je zemlja pod starateljstvom, onda ljudi koji vladaju, zapravo, nisu iskljucivi izbor samih biraca, nego uvek dolaze na vlast uz pomoc neke strane sile - bilo da im ona daje pare, bilo da im daje precutnu saglasnost i podrsku. I mi klizimo prema situaciji da uskoro dobijemo tzv. polukvislinsku vladu. Dakle, vladu ciji ce ministri manje pitati nas kao birace, nego ce vise pitati svoje patrone iz inostranstva. S: Moze li nesto da smisli nasa domaca pamet, da izbegne sve te zamke? K.S: To je vrlo tesko sa postojecom vladajucom garniturom. Da se pitamo - da li je Demokratska opozicija Srbije, na izborima od 24. septembra i 23. decembra, dobila mandat da ovu zemlju podvede pod medjunarodno starateljstvo? Ili, kao sto se s pravom pitaju celnici SNP, da li je taj sporazum koji je sklopljen sa DOS-om predvidjao donosenje zakona o saradnji s Haskim sudom, ili izrucenje nasih drzavljana jednom stranom sudu? On to nije podrazumevao. Prema tome, oni kad osporavaju pravo DOS-u da nametne zakon o saradnji s Haskim tribunalom, ili Uredbu, ili ovo izrucenje, oni to s pravom cine. To nije bilo ugovoreno, niti su na to pristali. A sada ih dosmanlije optuzuju! S: Bili ste u istoj partiji sa g. Djindjicem. Mnoge od lidera DOS znam i licno, to nisu glupi ljudi, naprotiv, mislim da su pametni, oni znaju tacno o cemu se radi - da li nemaju snage da se odupru, ili jednostavno zele da se to uradi? K.C: Kad je u pitanju sposobnosti ljudi, treba praviti bitnu razliku izmedju vrline - koja pociva na mudrosti, i lukavosti - koja pociva na poroku. Cinjenica je da obican svet nije u stanju da pravi tu jednu suptilnu, a vrlo vaznu razliku izmedju mudrosti i lukavosti. I jedno i drugo je pamet. Samo, mudrost podrazumeva moralnost i moralnu ispravnost, ili, kako mi kazemo, vrlinu, za razliku od lukavosti koja podrazumeva sklonost ka zlu i poroku. Drugim recima, ja sam spreman da priznam da sadasnji vlastodrsci u Vladi Srbije imaju tu vrstu pameti na kojoj pociva lukavost, dovijanje i snalazenje. Ali, to je ona vrsta pameti koja ide zajedno sa porokom i sa cinjenjem zla. Jedina sansa - nacionalna demokratska opozicija S: Sve cesce i sve glasnije pominju se izbori? K.C: Ukoliko dodje do izbora, ocigledno da ce tzv. DOS, koji nije cak uspeo ni da promeni svoje ime - to je jedina opozicija na vlasti - ne mogu reci da bi prosli katastrofalno, ali ocigledno znatno slabije nego ranije. Mozda za narod i nije bilo dobro sto su oni dobili ogromnu vecinu u Narodnoj skupstini, jer se ponasaju bezobzirno. Znaju da nemaju nikakve zapreke i protivteze... S: Po Vama, koja politicka opcija moze da im konkurise? K.C: Mislim da bi bilo najbolje, za zemlju i narod, da vecu ulogu dobije tzv. nacionalna demokratska opozicija. S: Konkretno? K.C: Ja, naravno, mislim da pripadam toj vrsti opozicije, ali ta opozicija je, nazalost, dosta slaba, ne samo zbog organizacije, nego, pre svega, zbog pomanjkanja finansijskih sredstava. Do sada su nase politicke stranke koristile iskljucivo dva izvora finansiranja - jedan iz inostranstva... S: To je zabranjeno? K.C: Ne da je zabranjeno, nego to ima svoju cenu. To znaci da treba primiti prvo pare, a onda slusati naloge iz inostranstva. I sada, kad nasi celnici iz tzv. DOS-a tvrde da se Slobodan Milosevic i drugi moraju izruciti, ja podozrevam, kao sto i drugi podozrevaju, da su se oni na to obavezali negde jos dok su pare primali za finansiranje predizborne kampanje koju su tokom leta prosle godine vodili. S: Koji je drugi "izvor"? K.C: Drugi izvor je kradja u samoj zemlji - da ne pominjem stranke. Tu su i oni koji su nekad bili na vlasti, u Beogradu ili po nekoj opstini, koji su na razne nacine, treba samo pogledati kako su ubogaljene nase zgrade, pogotovo krovovi - kako se do tih sredstava dolazilo... Treca mogucnost nije postojala, i to je ono najgore, sto se nisu mogla naci sredstva za stranke koje svojim dobrotvorima ne obecavaju polozaje, izvozne kontigente i oslobadjanje od carina ili kontrabandu... Saznacemo i zasto "uvozimo" ministre S: Kako objasnjavate cinjenicu da je Djindjic "uvezao" grupu ministara? K.C: Ja mislim da je g. Djindjic, koji je, kako biste vi to rekli, vrlo pametan covek, a ja bih koristio drugi izraz - proracunat, to uradio sa valjanim razlogom. Sigurno ce jednog dana taj razlog biti svima poznat. Nekad sa sa vlasti brze odlazi nego dolazi S: Kakvu sudbinu predvidjate ovoj vlasti? K.C: Ono sto ljudi na vlasti ne mogu da shvate, to je da se na vlast ne samo dolazi nego i odlazi, a da se nekad moze brze otici nego sto se doslo. Ono sto je potrebno ovoj drzavi, to su samo trajne i postojane drzavne ustanove, a ljudi su promenljivi. Cak i relativno dobri ljudi pre ili posle odlaze. I covek koji to shvati, on mora gledati da vreme koje je na vlasti iskori da nesto ucini. Po mom sudu, treba raditi za slavu i za dobro naroda i drzave, da bi se svoje ime ovekovecilo. Drugi ljudi smatraju da vlast treba iskoristi da se zaradi. Svuda u svetu onaj ko hoce da bude bogat odlazi u biznis, a kod nas ide u politiku. Djindjic ce biti upamcen po zlu S: Gospodin Djindjic je usao u istoriju - na Vidovdan je isporucio Slobodana Milosevica? K.C: On ce po zlu biti zapamcen. Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/ To unsubscribe from this group, send an email to: [EMAIL PROTECTED] Your use of Yahoo! Groups is subject to http://docs.yahoo.com/info/terms/
