Još jedan intervju nije ugledao svetlost dana.
Kažu, preoštar je. Ja vam ga nudim, pa procenite sami.
Zvonimir Trajkovic
Piše: Nataša Vasiljević
Beograd 16.03.2001
Poznato je da ste aktivno učestvovali u ovim promenama. Da li ste zadovoljni
promenama koje su se dogodile?
Do personalnih promena je došlo ali suštiske se još nisu dogodile i za njih
će izgleda trebati još dosta vremena. Nisam zadovoljan jer je očekivanje
građna pa i moje bilo mnogo veće. Madžar je ovih dana izrekao jednu veoma
tačnu konstataciju da će ova vlada imati velikih problema, zato što je
očekivanje građana veliko. Da, ali takvo očekivanje je stvoreno upravo zato
što je iz tih krugova DOS-a i G17 godinama lansirana priča "Samo da smenimo
Miloševića sa vlasti, i novac sa Zapada stiže, četiri, šest milijardi
dolara.'' Sad građani pitaju, pa gde su te pare? Mislim da to nije bio samo
predizborni marketing već su i neki članovi sadašnjih vlada pomislili da će
se to i ostvariti. To je pogrešan pristup i nikakvih velikih para sa Zapada
neće biti. Američka privreda je u recesiji a i Evropska stagnira. Vlada nije
smela da se isključivo osloni na novac koji će doći iz inostranstva, već je
morala da napravi koncept pokretanja privrede, iz sopstvenih izvora. Ako
tome dodamo da je Đinđić napravio grešku u koncipiranju vlade, nisam
optimista. Možda je na to bio primoran s obzirom na veliki broj stranaka
koje sačinjavaju DOS, ali ovakva vlada neće moći da pokrene privredu. Bez
pokretanja privrede nema povećanja plata i standarda građana, ne može se
izaći iz opšte krize. Hapšenjem Miloševića, ili nekih drugih, privreda se
neće pokrenuti i u tom svetlu treba posmatrati izjavu predsednika Koštunice
da to za nas nije prioritetno pitanje. Milošević svakako treba da odgovara
zbog svega što je učinio ovoj zemlji i ovom narodu. Po mom mišljenju on
prvenstveno treba da odgovara za veleizdaju, a ne za neku vilu u Užičkoj ili
slično. Vraćam se na ono što smatram da je najbitnije. Jedan Ferguson neće
uložiti pare u IMT ako je IMT u potpunom rasulu i uopšte ne radi. Strane
invenstitore zanima stanje u našoj privredi da bi eventualno uložili novac,
a ne da li ćemo Miloševića isporučiti Hagu ili mu suditi u Beogradu.
Kritikovali ste republičku, šta je sa saveznom vladom? Čuju se često zamerke
da se na čelu određenih ministarstava nalaze ministri čija stručnost nije
adekvatna resorima koje pokrivaju.
U ovakvom odnosu političkih snaga, ustavnih ograničenja i kompromisa sa
Crnom Gorom morala je biti sastavljena vlada političara, a ne eksperata.
Pokušalo se sa nekom mešavinom, a koliko će to biti uspešno, videćemo. Zbog
poznatih odnosa između Srbije i Crne Gore savezna vlade nije previše
uključena u intenziviranje privrede, to je prvenstveno u nadležnosti
republike pa ona nema tu odgovornost kao Vlada Srbije.
Šta mislite o izjavi potpredsednika Labusa da će podneti ostavku ako se
Milošević ne preda Haškom sudu, jer neće stići krediti?
Gospodin Labus nije trebao da program našeg oporavka bazira isključivo na
inostranim kreditima i pravi eventualne takve aranžmane sa Zapadom. Mi ne
>prodajemo< našeg bivšeg predsednika, kakav god da je on. Ako je kriv,
sudićemo mu mi, a krediti sa tim nebi smeli da imaju nikakve veze. Mislim da
sadašnja vlast ima kredibiliteta i mogućnosti da takve eventualne ucene
ukloni za sva vremena. To se može uraditi čvrstim i jedinstvenim stavom svih
sadašnjih političkih aktera u pravcu odbijanja takvih ucena, kao i promenom
koncepta oporavka zasnovanog isključivo na inokreditima i donacijama. U
DOS-u se mora ostvariti mnogo veći stepen jedinstva stavova po tim pitanjima
nego što je to danas. Mi trebamo da uložimo napor i sopstvenim snagama i
sredstvima pokrenemo ono što možemo. Ozbiljnijih inostranih kredita neće
biti a ovim Labusovim pristupom upašćemo u vrtlog ucena iz kojih nema
izlaza. Ako savezna i republička vlada hitno ne napuste koncept zasnovan na
imaginarnim sredstvima iz inostranstva koja neće doći sve započete promene
će se neslavno završiti. Treba biti ralan, ni kod Miloševića nije bilo sve
najgore. Ako je Milošević bez ijednog centa sa Zapada, uspevao da obezbedi
struju, pokreće privredu, gradi stanove, popravlja mostove i ostalu
infrastrukturu, ova vlada nije trebala da zaustavlja te tokove. Trebala je
samo da ih produbi i proširi, i privreda bi time počela da dobija zamah.
Novac iz donacija trabalo je usmeriti na ubrzavanje tog procesa obnove
zemlje.
Rekli ste da Milošević treba da odgovara za veleizdaju. Da li mislite na
veleizdaju tokom rata u Hrvatskoj, u BiH, ili NATO - agresije, i da li
mislite da to treba da bude ovde ili u Hagu?
Veleizdaja je izdaja sopstvenog naroda ili izdaja interesa tog naroda. I u
RSK i RS je isti narod. Milošević je olako predavao mnoge etnički srpske
teritorije. Prepustio je RSK na milost i nemilost Hrvatskoj, iako je
Jugoslavija po Vensovom planu bila potpisnica i garant njene bezbednosti. To
se ponovilo rasprodajom teritorija RS u Dejtonu, predajom Sarajeva i
dovođenje RS pod Američki protektorat. Milošević mora da odgovara za
kalkulanski odnos prema Kosovu, zakasnele odluke i zakasnelu intervenciju
protiv terorista koja nas je dovela do bomardovanja a ne zbog bespravno
izgrađene vile. Ako Miloševića budemo isporučili Hag-u ovaj za nas
najvažniji deo Miloševićeve krivice ostaće nerasvetljen. Mnogi današnji
zagovornici >saradnje< sa Hag-om često su govorili da je Milošević američki
čovek a proturala se i teza da on ne pravi greške već da to radi namerno.
Zar zbog svega toga nije logično i neophodno potrebno da se >američkom
čoveku< suditi u Beogradu i rasvetle sve te za nas Srbe jako važne
činjenice.
U predizbornom periodu bili ste dosta sumnjičavi u pogledu opstanka DOS-a
šta sada o tome mislite?
Za mene je iznenađenje i ovoliko opstajanje DOS-a. Dugotrajni opstanak 18
udruženih stranaka sa tako različitim programima i ciljevima je nemoguć i
logično je da uskoro dođe do cepanja DOS-a. Mislim da će teška ekonomka,
privredna i socijalna situacija isprepletena krizama ubrzati raspad DOS-a i
on će se po meni raspasti u tri grupacije. Na grupu stranaka okupljenih oko
DSS-a, grupu oko DS-a i grupu vojvođanskoh stranaka. To će ujedno biti i
kraj ovakve kompromisno sastavljene republičke vlade sa sedam potpredsednika
stranačkoh lidera. Da bi održao DOS na okupu Đinđić je pribegao jednom malom
lukavstvu. Pre republičkih izbora objavio je da će lideri DOS-a biti
potpredsednici i ministri u novoj srpskoj vladi, pa niko do lidera nije hteo
da rizikuje i izgubi ministarsko mesto. Na taj način ublažena su međusobna
trvenja unutar DOS-a oko pozicija kao i međustranačke razlike. Sada je već
bitno drugačije, sada ta vlada treba da harmonično funcioniše i rešava
pronbleme a to je mnogo teže.
Ko će iz tog raspada DOS-a najviše profitirati?
Smatram da će u tom novom odnosu snaga DSS preuzeti liderski položaj na
političkoj sceni Srbije, upravo zbog položaja Koštunice i njegovog ugleda
kod građana. Đinđić je ovih dana imao jednu izuzetno uspešnu posetu Nemačkoj
i ako se realizuju dogovori koji su tamo postignuti Đinđićeva pozicija će
naglo ojačati. Taj Đinđićev dogovor sa nemcima ide upravo u pravcu
pokretanja privrede u oblasti metalnog kompleksa, rekonstukcija pruga, uz
otvaranje drugih radova i poslova za naša preduzeća. Mislim da će se između
DSS-a i DS-a u buduće voditi oštra borba na polju kadrova. Sve stranke DOS-a
su kadrovski slabe, pa i ove dve vodeće da bi samostalno mogle da preuzmu
odgovornost vođenja države. Ona stranka koja se više pozabavi kadrovskim
jačanjem ta će i uspeti da ostrvari dominaciju.
Gotovo sve povezujete sa privredom, recite nam kava su vaša predviđanja?
U današnjem surovom svetu lepi ste, pametni i voljeni onoloko koliko imate
para, vojno ste jaki onoliko kliko ste privredno jaki a uticajni onoliko
koliko ste finasiki moćni. Zato govorim i insistiram na privredi. Mislim da
u obe naše vlade ima dosta nerazumevanja oko prioriteta. Zakoni nisu
najprioritetniji jer nijedan zakon pa i najidealniji neće pokrenuti
privredu. Naša privreda faktički stoji još od jula prošle godine. U julu i
avgustu su bili odmori u septembru izbori, onda se dogodla oktobarska smena
režima pa se čekalo na republičke izbore i formirabje vlade Srbije. Znači da
naša privreda stoji već devt meseci. U mnogim firmama je promenjen ili je u
fazi promena kompletan menadžment. Kada se donese paket sistematskih zakona,
a predsednik Đinđić je najavio promenu oko 200 sistemskih zakona, to će
dodatno ukočiti privredu za još nekoliko meseci, dok se privreda ne
prilagodi novom zakonodavstvu. Ni najvitalnije privrede takve zastoje i
potrese ne mogu da izdrže a kamo li naša. Iako Đinđića smatram veoma
visprenim mladim političarem, mislim da je sastav republičke vlade takav da
se u njoj nalazi previše nekompetentnih ljudi za poslove ovakvog tipa. Da
budem kratak, nisam optimista da će ovaj sastav vlade Srbije moći da se
uspešno izbori sa nagomilanim problemima. U osnovi je neznanje i neiskustvo
jer stranke koje su preuzele vlast uporno pokušavaju da kadrove za odgovorna
mesta delegiraju isključivo iz svojih stranka. One takv profil kadrova nisu
pripremile i zato se mnoga odgovorna i kreativna mesta popunjavaju
nekompetentnim ljudima.
Šta mislite o planu potpredsednika Čovića za rešenje krize na jugu Srbije?
Nemam pozitivno mišljenje o Čovićevom planu ali ta situacija na jugu Srbije
je veoma ozbiljna i zaslužuje jedno šire objašnjenje.
U Vladi Srbije kao da se nezna ko šta obavlja. Čović je potpredsednik Vlade
zadužen za privredu i finansije a rešava krizu na jugu Srbije, dok Perišić
potpredsednik Vlade za nacionalnu bezbednost sedi u Beogradu. Dali to znači
da Perišić radi na rešavanju privredno-finansijskih problema? Ako smo već
neke ljude postavili u određene resore, treba im dati prilike i da taj posao
rade. Ima tu dosta nespretnosti i improvizacije. Tako je Čović, inače
beogradsko dete, preko noći postao stručnjak za šiptarsko pitanje a da
šiptare u suštini i ne poznaje. Za sve je kriva predhodna vlast i sad će on
da pokaže kako Srbi i Šiptari mogu lepo i složno da žive. Tu krizu su nam
pripremili amerikanci i oni je samo ako hoće mogu veoma brzo rešiti. Posle
mlakih osuda saveta bezbednosti i faktičkog odbijanja da amerikanci i KFOR
to odmah reše trebali smo da primenimo silu i odmah još u začetku očistimo
teroriste. Mi smo upali u pripremljenu zamku, ponudili smo platformu i od
terorista napravili pregovaračku stranu. Sada se umešao NATO pa posmatrači
OEBS, sadaćemo morati da pregovaramo a svi pregovori se završavaju
kompromisom. Scenario je potpuno isti kao i oko Kosova. Kakva je razlika
između onog što je tada radio Milošević i ovoga što sada radi Čović?
Nikakva, Milošević je tada odbijao posmatrače pa ih je na kraju prihvatio,
Čović je taj postupak skratio, odmah ih je pozvao. Milošević je tada
pregovarao sa vođom terorista Tačijem a Čović će sada pregovarati sa nekim
novim terorističkim vođama. Milošević je tada povukao specijalne policiske
snage sa Kosova a Čović je danas povukao vojsku i teško naoružanje. I onu
krizu na Kosovu kao i ovu današnju rešavaće drugi a mi ćete biti prinuđeni
da prihvatimo rešenja koja nam se nametnu. Ako ne reagujete na vreme,
odlučno i snažno kako pragmatičan svet očekuje vi u stvari od incidenta
stvarate krizu. Kad je kriza već stvorena oni se smatraju pozvanim da se u
tu krizu umešaju.
Posle skoro četiri meseca odugovlačenja mislim da će se stanje na jugu
Srbije veoma sporo i teško sređivati. Ako neznate, pogledajte genezu
srpsko-šiptarskih problema. Jedino vreme kada su Šiptari bili mirni, bilo je
vreme Aleksandra Rankovića. Ovo što Čović danas predlaže, to smo imali u
vreme Josipa Broza. Šiptari su imali sve vodeće funkcije na Kosovu, pa su i
tada svake druge godine pravili demonstracije tražeći Kosovo-Republiku,
Veliku albaniju, a reka iseljenih Srba se stalno povećavala. Da li mi sada
sa >novom< čovićevom strategijom treba da iselimo i Jug Srbije? Mislim da
sve potiče od potpuno pogrešnog tumačenja miloševićevih grešaka. On nije
pogrešio što je protivu terorista na Kosovu intervenisao oružjem, već što je
sa takvom intervencijom zakasnio godinu dana. Kada lečite kijavicu sa
zakašnjenjem, dobijete zapaljenje pluća. Milošević se večito igrao rata i
zato je i gubio ratove. U Srbiji nikada nismo imali opštu mobilizaciju, >jer
Srbija nije u ratu<, niti smo ikada aktivirali sve raspoložive potencijale
da hitro i odlučno razrešimo neki problem. Večito smo taktizirali, pravili
neke paravojne formacija, intervenisali mlako i brojčano malim snagama zbog
čega se vreme ratovanja produžavalo. To vremenski dugo ratovanje, uz brojne
žrtve omogućavalo je Zapadu da se umeša i interveniše. Hrvati su za napad na
RSK angažovali 230 hilada vojnika i celu operaciju završili za nekoliko
dana. Ako možete da zauzmete Vukovar ili Sarajevo zauzmite ga za nekoliko
dana ali nemate pravo da ga bombardujete i mrcvarite tri godine. Te duge
opsade i mrcvarenje gradova omogućava protivnicima obilje užasnih snimaka da
protiv vas vode mediski rat. Ako neznate kako se blokiraju mediji,
pogledajte kako je Zapad snimio nesreću kod Podujeva. Vidi se autobus, ali
nijedna žrtva, niti izmasakriran leš, jer su NATO-vojnici odmah zatvorili
sav prostor u prečniku od 10 km, i zabranili pristup novinarima. Nema
ratovanja dok vam nad glavom sedi reporter CNN-a. Treba se učiti na tuđim
primerima. Sa teroristima se svi u svetu obračunavaju žustro, žestoko, i što
kraće. ali nikako uz snimatelje i posmatrače.
Da li se slažete sa sve češćim tvrdnjama raznih političara da se menja stav
Zapada prema srpsko-albanskom sukobu, I da više ne vide u nama dežurne
krivce?
Mislim da DOS više priča da se to menja, nego što je to suštinski tako.
Politike zapadnih vlada, naročito velikih zemalja, ne menjaju se preko noći,
ako i ima tih pomaka oni će ići dosta sporo. Nekoliko puta smo se obraćali
savetu bezbednosti UN ali su sve njihove osude šiptarskog terorizma bile
isuviše, čak iritirajući blage što jasno govori da ti zaokreti idu veoma
sporo. Šiptari su Amerikancima i NATO-u bili saveznici u pravljenju krize na
Kosovu i bombardovanju Jugoslavije pa nije logično da oni tako brzo napuste
svoje saveznike. U zadnje vreme iz komande NATO-a i KFOR-a se jasno čulo da
KFOR neće vojno intervenisati protiv Šiptara jer bi time ugrozili bezbednost
svojih snaga na terenu. Ja bih pre rekao da se tek stvaraju uslovi za
promenu stava prema srpsko-šiptarskom sukobu a da do promene stava još nije
došlo. Smatram da novo žarište i sukobi u Makedoniji mogu znatno da
doprinesu da se ti procesi, promene znatno ubrzaju. Posle ovih sukuba Zapad
ipak ostaje bez manevarskog prostora za podršku Šiptarima. Međutim, oni su
spremni da uvek ostave neko žarište da tinja, jer im može zatrebati. Možda
im se sutra neće svideti Koštunica lil neko drugi. U strategiji velikih sila
uvek je važno imaju neku tačku na kojoj će moći da pritiskaju male države.
Mislim da amerikanci gube inters za Balkan i težište nestabilnosti žele da
prebace na Ukrajinu. Pokušavaju da putem demonstracija i opozicije
destabilišu režim predsednika Kučme. U stvari žele da ubace klin u sve bolje
odnose između Putina i Kučme i njihovog zajedničkog projekta o obnovi
proizvodnje specijalnih interkontinentalnih raketa kojima treba da
odgovoriti na američki program raketnog štita. Mislim da će sva ta nova
previranja u Makedoniji i Ukraini doprineti da mi malo slobodnije dišemo.
Mnogo se priča o uredbi vlade o uvozu nafte. Zamera joj se da je neustavna.
Ona jesta neustavna, ali mislim da vlada neće imati boljih rešenja, jer se
mora stati na put haotičnom uvozu derivata kao i velikom švercu. Svaki
prošvercovani litar goriva direktno ugrošava budžet i tome se mora stati na
put. Da li je cena prerade sirove nafte u našim rafinerijama odgovarajuća,
to je drugo pitanje i time treba da se pozabavi vlada. Ali, ako ugovarate
kupovinu milion tona nafte, cena na svetskoj pijaci je mnogo povoljnija nego
kad kupujete 100 tona. Naši privatnici, kao male firme, kupuju najskuplje
derivate i najskuplju naftu. Svakako da će cena biti mnogo povoljnija ako
država kupuje velike količine. Naravno, uvek postoji bojazan da takvo
poslovanje pređe u monopol države. Zato bi vlada trebala uz donetu uredbu da
donese i niz pratećih akata kojim bi blokirali da NIS preraste u
monopolistu.
AF1
Ministar finansija gospodin Božidar Đelić je ovih dana ima veoma uspešno
gostovanje na prvom programu RTS-a gde je veoma plastično i uverljivo
govorio o budžetu, problemima i budžetskim crnim rupama prethodne vlasti. To
izlaganje je bilo propraćeno grafikonima gde je po prvi put šira javnost
mogla da shvati koliki su problemi u kojima se nalazimo. Mislim da je to bio
odličan primer komunikacije sa građanima i model transparentnosti za koje se
zalaže nova srpska Vlada.
http://www.trajkovic.co.yu/
To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
Your use of Yahoo! Groups is subject to http://docs.yahoo.com/info/terms/
<<attachment: winmail.dat>>
