Pokusaj hapsenja Radovana Karadzica 

Kome ovo treba a kome ne?

SFOR ispao smesan 

TILBURG, 3 mart 2002 (SSICC) - Sudeci po onome sto se cuje u 
holandskim medijima moze se konstatovati da oni kojima je potraga za 
Karadzicem postala fobija pate od nemoci i beznadja a da sami mediji 
vise neznaju kako da o tome izvestavaju. 

Posmatrajuci generalno, komentari se svode na otprilike sledece: 

Jedini koji su stvarno u panici su Robertson i Karla del Ponte,  
jedini ko je stvarno nezadovoljan su SAD, (zato su ovih dvoje prvo 
navedenih u panici) a jedini koji je stvarno ispao smesan je SFOR.  

Jadni Robertson koji vise nezna sta mu valja ciniti poceo je  skoro 
da place i moli Karadzica da se sam preda pledirajuci na njegovu 
savest, cojstvo i junastvo kao da je pitanje "cojstva i junastva" 
predati se omrznutom neprijatelju. (Bas bi bilo interesantno sanati 
da li bi Robertson napustio svoju funkciju zbog uzvisenih moralnih 
nacela?) 

Posto ni ovaj Robertsonov placljivi apel izgleda nece imati uspeha 
preslo se na sledcu fazu a to je pricanje o nekoj "velikoj 
finansiskoj pomoci" koja se Republici Srpskoj stavlja u izgled ako 
saradjuje na sopstvenu stetu, zaboravivsi da se o toj "velikoj 
finansiskoj pomoci" prica vec godinama a ona nikako da stigne. Pa cak 
i da stigne nije to razlog za Srbe u Republici Srpskoj i Muslimansko-
hrvatskoj federaciji (BiH) da postanu "cinkarosi". 

SAD, Karla del Ponte i Robrtson se ipak nadaju da ce se naci neki 
moralno slab koji ce zarad para da pocne privremeno da se bavi 
politikom. Zasto "politikom"? Zato sto sve ovo sto se dogadja oko 
Karadzica, Mladica, Krajisnika, Talica, Milosevica i ostalih Srba 
neme nikakve veze sa pravdom nego ima veze s kombinatorikom interesa. 


Pitanje je sad da li ima i koliko Srba ima koji bi se upustili u 
izdajstvo zarad cak i vece sume novca i pristali da sluze okupaciskim 
snagama? To je pitanje sopstvene savesti ali i pametnog proracuna. 
Sudeci po obecanjima o finansiskoj pomoci koja su dolazila do sada sa 
Zapada a koja nisu ispunjena prema DRZAVI Republici Srpskoj zasto bi 
takva obecanja bila ispunjena prema nekom sitnom izdajniku? U ostalom 
ni na Zapadu se izdajnici ne cene nego se koriste. A korist mozemo 
izraziti i sa "sto jeftinije to bolje a besplatno je najeftinije". 

I sta na kraju ostaje? Ostaje kolaborant bez para ali u strahu za 
svoj zivot jer ni nas kao ni zapadni narod ne vole - da citiram 
pesnika - "izdajice roda svoga, krvave aveti". 

Jovan Grbic (SSICC), 
Srpski informativno-kulturni centar, Holandija



                                       Serbian News Network - SNN
                                           [EMAIL PROTECTED]
                                        http://www.antic.org/

Reply via email to