PISMO DR PRVOSLAVA GRIZOGONA
STEPINCU
U Zemunu,
8.2.1942.
Dr Prvoslav
GRIZOGONO
Pišem Vam ovo kao covjek
covjeku, kao kršcanin kršcaninu. Nakanjujem se mjesecima na to, cekajuci hoce li
prestati stizati uzasne vijesti iz Hrvatske, kako bi se mogao sabrati i mirnije
pisati.
Punih 10 mjeseci kako se po Hrvatskoj na najzvjerskiji nacin Srbi
ubijaju i uništavaju se milijarde njihova imetka, a crvenilo stida i gnjeva
oblijeva lice svakog poštenog Hrvata.
Pokolj Srba poceo je prvih dana
jadne Nezavisne Drzave Hrvatske (Gospic, Glina, Gudovac, Bosanska Krajina, itd)
i traje bez prekidanja i ovih dana.
Nije sva strahota u samom ubijanju.
Ona je u ubijanju svega od reda: staraca, zena i djece, i to u ubijanju uz
strahovito divljacko mucenje. Te nevine Srbe su nabijali na kolje, lozili im
vatru na golim prsima, pekli ih zive na vatri, spaljivali u kucama i crkvama
zive, polijevali kljucalom vodom i tada poliveno mjesto derali i solili, kopali
zivim oci, rezali uši, jezik, nos, svecenicima rezali nozevima brade i obrve
skupa sa kozom i mesom, otsecali im spolovilo i zaticali u usta, vezivali ih
odostraga za kamione i onda sa njima jurili, prebijali ljudima noge i ruke,
zabijali im u glavu eksere, golemim ekserima zakivali ih za pod kroz slijepo
oko, bacali zive u bunare i provalije, a odozgo na njih bacali bombe, razbijali
im gvozdenim cekicima glave, djecu bacali u vatru, vrelu vodu, u krecane,
rastrzavali djecu za noge, razbijali im glave o zidove, prebijali kicme o
kamenje i klade i još mnoga uzasna mucenja izvršavali, kakva normalni ljudi ne
mogu ni zamisliti.
Hiljade i hiljade srpskih lešina nosila je Sava,
Drava i Dunav, kao pritoke ovih rijeka. Bilo je lešina sa natpisom: “Pravac
Beograd - putuj Kralju
Petru”: u jednom camcu koji je uhvacen na Savi bila je
hrpa decjih glava sa jednom zenskom (moze biti glava majke te djece) sa natpisom
“Meso za Jovanovu pijacu u Beogradu”! Strahovit je slucaj Mileve Bozinic iz
Stabandze, iz koje su na nozu izvadili dijete. Pa grozni slucaj nadenih pecenih
glava u Bosni. Nadene su posude pune srpske krvi, slucajevi prisiljavanja Srba
da piju vrucu krv svoje poklane brace. Silovane su nebrojene zene, djevojke i
djevojcice, matere pred kcerima i kceri pred materama, a gomile djevojaka, zena
i djevojcica odvodene su u logore ustaša za bludnice. Cak su silovanja vršena i
u oltarima pravoslavnih crkava. U Kotaru Petrinjskom natjeran je sin da siluje
rodenu mater! Pokolj tri hiljade Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi i ubijanje
Srba u oltaru crkve u Kladuši sve gvozdenim cekicima u glavu, stoji bez premca u
povijesti. Za sva ova strahovita i necuvena nedjela postoje detaljni i
vjerodostojni zapisnici.
Uzas ovih nedjela zaprepastio je i Nijemce i
Talijane. Oni su fotografirali ogroman broj slucajeva ovih uzasnih pokolja.
Nijemci govore da su Hrvati ovo radili i za vrijeme tridesetogodišnjeg rata i da
je od toga doba postala u Njemackoj izreka: “Sacuvaj nas, Boze, kuge, gladi i
Hrvata”. Srijemski Nijemci preziru nas radi toga i postupaju sa Srbima covjecno.
Talijani su fotografirali posudu od 3,5 kilograma srpskih ociju, te jednog
Hrvata okicenog s ogrlicom, od nanizanih srpskih ociju i jednoga koji je došao u
Dubrovnik opasan sa dva derdana srpskih jezika.
Strahote logora u kojima
su pobijene hiljade Srba ili su puštene da pomru od zlostavljanja, gladi i zime,
uzasne su. Nijemci pripovijedaju o jednom logoru u Lici u kom je bilo na hiljade
Srba, ali kad su došli tamo našli su ga prazna, natopljena krvlju i krvavim
krpama rublja i odece. Tu je, kazu, izgubio glavu i jedan srpski vladika. U
jasenovackom logoru i danas se muce i propadaju hiljade Srba koji su tamo po
ovoj strašnoj zimi smešteni u poderane ciganske barake bez dovoljno slame i
pokrivaca, dobijajuci dnevno za hranu po dva krompira.
U povijesti Evrope
nije bilo ovakvih slucajeva. Mora se poci u Aziju u doba Tamerlana i Dzingis
kana ili u Afriku, u crnacke drzave njihovih krvolocnih vlada, da se naide na
slicne slucajeve. Sa ovim je hrvatsko ime osramoceno na vjekove. Ništa nas ne
moze potpuno oprati. Ni poslednjem Ciganinu na Balkanu necemo smjeti spomenuti
našu hiljadugodišnju kulturu hrvatsku, jer niti Cigani nisu ovakvih zvjerstava
radili.
Zašto ja ovo pišem Vama, kada niste politicka licnost i ne mozete
za ovo snositi odgovornost? Evo zašto: u svima ovim besprimjernim divljackim
zlocinstvima koji su više no bezbozni, sudjelovala je i naša katolicka crkva.
Veliki broj svecenika, klerika, fratara i organizovane katolicke mladezi
sudjelovali su u svemu ovome; katolicki svecenici postali su logornici i
tabornici ustaški, te su kao takovi naredivali i odobravali ta strašna mucenja i
klanja krštenog svijeta. Cak je i jedan katolicki svecenik zaklao jednog
pravoslavnog svecenika. Oni to nisu smjeli ciniti bez dozvole svojih biskupa, a
ako su cinili bez nje, onda su morali gubiti sluzbu i doci pred sud. Buduci da
se to nije dogodilo, znaci da su biskupi dali svoju dozvolu.
Drugo,
katolicka crkva je upotrebila sve ovo da pokatolici prezivjele Srbe. Dok se
zemlja još pušila od nevine krvi mucenika, dok su jecaji razdirali grudi
prezivjelih nesrecnika, svecenici, fratri, casne sestre, nosili su im u jednoj
ruci ustaški bodez, a u drugoj molitvenik i krunicu. Sav je Srijem preplavljen
lecima biskupa Akšamovica tiskanim u njegovoj tiskarnici u Ðakovu u kojima se
pozivaju Srbi da spasu ×ivote i imetke prela×enjem u katolicku vjeru. Naša crkva
kao da je htjela pokazati da zna ubijati duše, a ustaška vlast tijela. A na
katolicku crkvu pada još veca sumnja za to što su u isto vrijema srušene
mnogobrojne pravoslavne crkve, druge preobracene u katolicke, oteti svi
pravoslavni samostani, razvucena sva imovina i upropašcene velike povijesne
vrijednosti, pa cak nije ostavljena na miru ni patrijaršijska crkva u Srijemskim
Karlovcima. Sva ova nasilja na savjesti i duši nanijela su još vecu sramotu
hrvatskom imenu.
I ako se mi Hrvati necemo moci sasvim oprati od sramote
koju smo na se navukli ovim zlocinstvima, ipak mozemo svoju odgovornost smanjiti
pred svjetom i svojom savjesti, ako dignemo svoj glas protiv svega gore
navedenog.
Poslednji je cas da to ucinimo. Poslije sviju velikih
zlocinstava u povijesti covjecanstva i velike kazne. Šta ce biti od nas Hrvata
ako se dobije utisak da smo baš do kraja u ovim zlocinstvima
ustrajali?
Uprvom redu duzna je crkva da digne svoj glas, prije svega
zato što je crkva Isusova. A poslije toga zato što je ona mocna. U Njemackoj su
veliki katolicki biskupi imali smjelosti da dignu svoj glas u korist progonjenih
Židova, a kod nas nijedan biskup nije digao svoj glas u korist progonjenih
kršcana koji su strašnije progonjeni nego Židovi u Njemackoj. I zato ce na glave
katolicke crkve pasti najveca odgovornost za kaznu Boziju i ljudsku koja mora
snaci hrvatski narod ako se na vreme ne pokaje za ovaj strašni i neoprostivi
svoj grijeh.
Napisao sam Vam ovo pismo da spasim svoju dušu, a Vama
ostavljam da trazite i nadete puta za spasenje svoje duše.
Jedan od
mnogih koji je prvo covek i kršcanin, a onda i dobar Hrvat.
U Zemunu,
8.2.1942.
Dr Prvoslav GRIZOGONO
Reprint pomenutog
pisma se moze naci u knjizi:
"Nadbiskup genocida", Marko Aurelio Riveli,
Jasen Niksic, 1999, str. 124
A samo pismo se nalazi u Britanskom
Ministarstvu spoljnjih poslova: Foreign Office, R. 5182/246/92, Sir Ronald
Campbell, Public Record Office, FO 371/37630,
163060.
Title: Message
