Srpstvo i "Srpstvo" u 21. vijeku

Pise: protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

  Nedavno mi je, iz Kancelarije za inostrane poslove Srpske pravoslavne
crkve u 
  Americi i Kanadi, elektronskom postom, proslijedjen clanak - ili,
bolje reci, 
  manifest, deklaracija, proklamacija - naseg "djetica", Nikole
Rajkovica. Ovo 
  socinjenije mladog Rajkovica ima dvostruku tezinu: autora i onih koji,
svakako 
  u jednomisliju s njim, njegove misli sire i proslijedjuju. Kao kratak 
  predgovor tekstu, data je, u nekoliko recenica, biografija autora,
Nikole 
  Rajkovica, i veli se koje je sve skole zavrsio, cime je slavu stekao
i, sto, 
  samom Nikoli tezinu daje, u kojoj se sada funkciji pojavljuje. Nikolu 
  Rajkovica je Vlada, dvostruko bivse, Jugoslavije menovala u Savjet
dijaspore, 
  da predstavlja sve nas Srbe Kanade. Clanak "Srpstvo u 21. vijeku",
Nikola je 
  pisao u tom svojstvu, prvog Srbina Kanade. Ja sada, i ovom prilikom,
uza sve 
  postovanje Nikoline licnosti i njegovih neospornih vrijednosti,
saopstavam da 
  nisam Saglasan sa bas svim njegovim stavovima iznijetim u tom hrabro 
  naslovljenom tekstu, i ovim putem, javno, uskracujem Nikoli pravo da u
moje 
  ime govori. I odmah da kazem, zasto. Nikola Rajkovic je natovario
Srpstvo na 
  svoja mladjana pleca, gura ga i tegli u 21. vijek. Medjutim, to
Nikolino 
  Srpstvo i nema bas neku tezinu. Negdje usput, on, ili neko od
njegovih, 
  izgubio je, po meni, I po mnogima, vjerujem, dvije najvaznije stvari
koje 
  Srpstvo cine onim sto ono, jos uvijek, Bogu hvala, jeste i treba da
bude. U 
  Nikolinom vidjenju Srpstva 21. vijeka nema srpske vjere ni jezika.
Samo na 
  jednom jedinom mjestu, i to u kontekstu sta Srbe dijaspore za bivsu
otadzbinu 
  vezuje,on pominje religiju. Ne, dakle, Pravoslavlje i, daleko bilo,
srpsko 
  Pravoslavlje, nego samo religiju. "Srb je mio koje vjere bio". Ne
pominjuci 
  vjeru, Nikola na vise mjesta, i neuporedivo cesce, pominje
globalizaciju. 
  Valjda bi zbog te "globalizacije" trebalo iz prtljaga Srpstva 21.
vijeka 
  izbaciti vjeru, da bi se u taj, globalni I razhriscanjeni, svijet
lakse uslo. 
  Ja sam svestenik i normalno bi bilo da, nadugo i nasiroko, razvezem
cemu nas 
  je dovelo nase doskorasnje obezvjereno putovanje kroz 19. i 20.vijek.
Da ne bi 
  to na "popovanje" licilo, ja cu sve svoje tuzne I turobne misli da
svedem na 
  jednu jedinu: Srpski narod, i Srpstvo, ako hocete, ne bi trebalo da
zuri ni u 
  koji vijek dok se pokajnicki ne vrati dva vijeka unazad, do vremena
ispred 
  Vuka i Dositeja, preispita svoje staze i putovanja, i uvidi na kojoj
je 
  raskrsnici nesrecnoj skrenuo put "globalizacije" i Jevrope; da se na
tu tacku 
  vrati i svoje istorijske greske preispita i okaje; svojim,
vizantijskim -
  pravoslavnim -korijenima se vrati, pa odatle da krene kuda jedino
krenuti 
  moze. U istoj mjeri, u kojoj me je zaboljelo Nikolino vidjenje
obezvjerenog 
  Srpstva 21. vijeka, zaoboljelo me i njegovo putovanje Srpstva u 21.
vijek bez 
  srpskog jezika. Pitam sebe, i sve ostale: da li na ovoj gresnoj
planeti, 
  Zemlji, postoji jedan jedini narod, ma iz kakve Tunguzije dolazio,
koji ce 
  tako javno, i bezobrazno, da se okrene protiv svog sopstvenog jezika,
kao sto 
  mi, Srbi, cinimo? Hvala dragom Nikoli, I svim njegovim
istomisljenicima, na 
  svim drugim "vrijednotama"njegovog, globalistickog Srpstva, ako u
njemu nema 
  moje srpske pravoslavne vjere I moga srpskog jezika. Mogu mi do u duge
sate 
  pricati i tvrditi da se moze biti Srbin bez srpske vjere i srpskog
jezika, ali 
  ja im to necu primiti. Nemam pravo na to. Onaj covjek koji za sobom
porusi 
  mostove, koji ga sa njegovom maticom, vjerom i kulturom, povezuju;
koji sa 
  svojim rodjacima,rodjenom bakom i dekom; sa svojim narodom ne moze da
opsti; 
  koji nad molitvom i pjesmom svog naroda ne moze da zaplace, njega rane
roda 
  njegovog ne bole; on prestaje da bude dio tog naroda. Ne ulazim u to
kako i na 
  osnovu cega se biraju oni koji nas kojekuda predstavljaju. Vlada
Jugoslavije 
  ima pravo da imenuje koga god hoce na bilo koje i kakve funkcije, ali
niko, i 
  ponavljam, niko, nema pravo da daje sveopste razrjesenje i oprostaj
dijelu 
  srpskog naroda, ma gdje on bio, od obaveze, znanja i voljenja srpske
vjere i 
  srpskog jezika; sada, i uvijek, i vo vjeki vjekov. Amin       



                                       Serbian News Network - SNN
                                           [EMAIL PROTECTED]
                                        http://www.antic.org/

Reply via email to